subota, 11.08.2007.
o, zašto, zašto ne mogu ja?
no.132
....
U Srni se razigrala mlada krv i pritajena snaga razbuktjela u mladom tjelu. Ona je mislila da je tako stoga što se već dosta primakla dugi.
-'' Još malo, još samo malo pa ću biti sin. '' -
Pomisli Srna. I posve joj se činilo da za njom viče Sava: Još malo Srno, još malo!!!!
Srna potrči brže preko livade k dugi, no pred njom se ukaza polje od gusta ševara među kojem se gdjegdje iskrila voda.
Srna stade časak ali pogleda dugu i odluči pregaziti ševarasto polje.
Krv joj šumila u ušima, prsa se nadimala i oči se zališe suzama ogorčenja. Samo ovo malo ševara, pa eto opet suhe livade, a iza nje duga!
Srna sakupi sve sile pa što je bolje mogla zatrči se u močvaru.
Isti čas velik crn oblak, dotjeran hladnim jesenskim vjetrom, poklopi sunce, i duge, one sjajne lijepe duge, nestade.
Srne nisu dozvali. Našli su je i izvukli seljaci istom peti dan.
.... Srna je samo željela postati sin ....
A što žele sinovi ?