subota, 21.07.2007.
književni kutak
no.117
Cijenjeni čitatelji i ljubitelji dobrog stiha dobro došli u književni kutak.
Današnji portret je rukavica u lice 'malenom čarobnjaku koji je preživio' dok našem gostu javnost i publika nije bila sklona.
U najranijoj dobi od samo 13 3/4 godina započeo je sa svojim opusom poezije koja je uvjetovana njegovim poimanjem svijeta takva dalje i rasla.
Uređivao je i izdavao časopis 'Glas mladih' srednjoškolskog centra ' Neil Armstrong ' .
Objavljivao pjesme u novinama Leicester Mercury i Skeggnes Herald.
Zbirka pjesama 'Nemirni punoglavac' izašla mu je 1987.g.
Napisao je roman bez samoglasnika 'Gle! Ravna brda mog zavičaja ' da bi nakon mnogih odbijanja i sugestija izdavača vratio samoglasnike ali ni tada nije ostvario san da se njegovo poimanje svijeta gledano kroz oči njegovog anti junaka nađe na policama svjetskih knjižara pod oznakom 'bestseller'.
Pokušao je pisati radio dramu po uzoru na 'Kraljevske streličare' a osmislio je i cijeli serijal pod naslovom ' Bijeli kombi' za koje se nadao da će bit ekranizirati.
Jedno od važnijih djela mu je tekst o pilotu Concordea i stjuardesi Jacqueline nagrađen od ' British airwaysa' za koju je primio i novčanu nagradu.
Autor je i kuharice u kojoj dijeli savjete kako spremiti iznutrice na mnogo načina u kojoj se prvenstveno obraća studentima i mladim ljudima koji još nisu financijski sposobni priređivati konkretna i skupa jela. Oštro demantira glasine da je autorica kuharice u stvari njegova feministički nastrojena majka Pauline.
Naš gost je intelektualac sada već zrelih godina koji ne odustaje od zamisli da ima svoju radio emisiju u udarnom terminu nacionalnog britanskog radia.
Iako mu večina priznaje kao uspjeh jedino fragment iz njegovog Gle! zvan 'Sparg iz Kronka' no ujedno spominju tu ideju kao nešto već viđeno i nezanimljivo.
Naš gost je ipak prvenstveno pjesnik u tome je ostvario svoj potencijal ispisujući život kojeg upija, obrađuje a zatim obrađen vraća nama na uvid.
Naš gost je cinik društva, sa smislom za humor ali i socijalnu pravdu. Neskroman u svom talentu, majstor poredbi i slika koje dočaravaju njegovo stanje duha.
On je glas malih koji žele biti veliki.
Dame i gospodo današnji gost pjesnik je Adrian Mole.
Uživajte u presjeku njegovog stvaralačkog rada.
Adrian Mole
Rođen ( 2.travnja nepoznate godine. - još živi i piše u Engleskom Leicesteru. )
Pipa curi, spavati mi ne da,
Bit će to jezerce prvoga reda.
Strunut će nam sag sa prvoga kata,
Za novi naznojit će se Tata.
Montirat gumicu čas je posla,
Daj, Tata, ne izigravaj osla.
( 13 3/4 god. )
Obožavam te.
Preklinjem te.
Usliši me!
CVJETKO
Mrki moj konjiću
Što u polju jedeš jabuke,
Možda će i meni nešto
Iscijeliti nujno srce.
Milujem mjesto gdje je sjedila
Pandora, moja jahačica.
Zbogom konjiću moj.
Odlazim i nema me više,
Noge mi mokre od blata i kiše.
Oh, ljubavi moja,
Srce mi gine,
Usta suha
a duša gori.
Ti u Tunisu
a ja ovdje.
Sjeti me se i proli suzu koju.
Vrati mi se opaljena, crna i zdrava.
Ti bogatog si oca ljubimica prava.( 14 godina )
Bert
Berte, star si ko Biblija.
Voliš Sabru, ciklu i duhan.
Mi nemamo ničeg zajedničkog,
Meni je četrnaest i pol,
Tebi osamdeset i devet.
Ti smrdiš, a ja ne.
Zašto smo ipak prijatelji,
To mi nikako neide u glavu.
NJihovo jesensko ruho
Valja se po pločniku.
Smetlari pale vatre,
Lomače to su gradske.
JA, Adrian Mole,
Udaram ih nogama.
Izgorješe mi tenisice
Ja sam riba tuna
Što pliva u moru nezadovoljstva.
O kada li ću, kada,
Napokon doći do mrijestilišta.
Norveško! Zemljo kompliciranog pravopisa.
Ti skrivaš svoju ljepotu iza čudnih vokala.
Zemljo dugih noći, kratkih dana i kružića na 'O'.
Velebni sobovi preživaju
I oprezno gaze po ledenim santama,
Vazda svjesni onoga što je snašlo
Titanic.
Jednog dana doplovit ću do tvojih obala.
Ja živim usred Engleske,
Međutim!
Norveško! Moja duša prebiva u tvojim vodenim
Uvalama.
Vrata smočnice cvile otkrivajuć prazne police.
Hladnjak odjekuje tužnim električnim zujem.
Dječak ide u školu u pokrpanim hlačama.
Žena čeka kraj poštanske škrabice.
Računi se gomilaju zataknuti iza ure.
Psu krča crijeva u snu.
Građevinska zadruga piše otrovna pisma.
A kuća čeka, čeka i čeka.
Čeka ček od socijalnog.
Čujte što kaže
Braćo i sestre, slušajte JAHA,
Slušajte ga izbliza i izdaleka,
Haile Selassie na tronu sjedi.
Čujte što kaže.
JAH! JAH! JAH!
Ustajte i krenite za Selassijem kraljem,
koji će vas odvesti novim krajem.
E - ti - o - pi - jo.
On će ti uliti novu nadu.
Čujte što kaže, čujte što kaže!
Sarah Ferguson, o Sarah Ferguson,
Ime tvoje je na usnama mojim.
Ne udaj se za Andya, tog dandija,
Dođi u Leicester, i udaj se za me!
NApusti palaču, u taksi uskači,
Čekam te nakraju tvog puta dugog.
Upoznat ću te sa roditeljima mojim,
a za tebe i psa ja se ne bojim.
Poput malina
izvađenih iz ledenice
Pozivajući jezik i usnice
ali opominjući neka ih se ne grize
Još ne
Uskoro
Ali ne još.
Volim njezinu malu micicu
Krzno joj je tako toplo
Ali ako je pogladim
Ona će pozvati policiju i identificirati me
Među poredanim muškarcima
i tako mi naštetiti.
Oh, Diana!
Oh, Diana! Bila je pjesma
majčine mladosti. Pjesma
Paula Anke, malog sa bijelim zubima.
Refren Oh, Diana!
Lupa u maminoj glavi.
praznina, praznina, duu - aa
jer njene Diane nema.
Glenn Bott
Viđen izdaleka
Visok, nargođen, u dvanaestoj
Gangster obleka
na engleskom placu
Pola Sharon, pola ja
cijeli SAM.
Nježnom obzervacijakom i emocionalnom pjesmom koju je Adrian posvetio svome sinu Glenu završavamo književni kutak za ovo izdanje.
Nadam se da ste uživali u oštrim ali i nježnim stihovima jednog od istinskih intelektualaca Otoka koji živi u sjeni lažnih uspjeha.
Očekujemo vas ponovo.
A do tada uživajte.