srijeda, 25.07.2007.
pinklec na rame put pod noge
no.120
Promatrala sam španjolsku obitelj koja je sjela kraj mene.
Mama, tata i dvije kćeri. Brbljale su sto na sat. Tata je nosio bočice sa vodom, Mama je imala hrpu vrećica sa cipelama koje su nakupovale jer u gradu su sniženja. Možda je to njima jeftino kaj ja znam no to nije sada važno.
Zaokupila me kultura putovanja.
Rituali ljudi koji se smucaju po svijetu.
Posvetila sam se promatranju stranaca na Trgu.
Na većini sam primjetila i to me oduševilo da su baš stalni putnici. Ne mislim na lutalice nego baš ljude koji putuju sa ciljem da upoznaju nova mjesta.
Klišejizirani primjerak turista
Udobne hlače, pamučna košulja, sandale ili udobne tenisice, šešir; muškarci. Pamučne šos-hlače, bratelica majica ili duga (kratka) haljina i sandale, šešir sa velikim obodom ili marama; žene. Torbica oko struka, ruksakić iz kojeg viri boćica sa vodom i fotoaparat.
Djeca; mlađa svakojako; starija onako mondiš ali svi vrlo udobno.
Jer znaju da nema smisla patit se u trapericama i nekim neudobnim cipelama koje izgledaju lijepo.
Svi stranci šetaju Trgom nasmijani; sjednu na one klupice sa strane, ispruže noge i odmaraju. Sad sam malo prije srela suseda koji je turstički vodić po Zagrebu. Kaže mi da su ljudi oduševljeni. I ne čudi me. Ako mi lokalci toliko uživamo u njemu zakaj nebi i oni.
Matoš:'' Oh, da sam i stranac, Zagreb bi volio kao malo koji grad. ''
Zagreb
I migracija tih ljudi po planetu navela me na razmišljanje o tome kako ja strastveno volim putovati a ne mičem se sa mrtve točke. Imam završen tečaj za turističkog pratitelja kvragu. To bi bilo najidealnije za spojiti vrijeme i novac koje je potrebno za putovnje. Ali o mojim psihičkim anomalijama neki drugi put.
Sada o putovanju.
Dakle za putovanje mi treba novac i vrijeme.
Kako većina posla iziskuje hrmbdanje od jutra do sutra za putovanje vremena nema. Ako sam doma i ne radim ništa za plaću onda nemam novaca za putovanje a imam vreman na bacanje. Zhm, začkuljica.
Ako radiš cijelu godinu i dobiš neki godišnji onda uplatiš ljetovanje i uživaš kaj možeš rit namakat u Jadranu osam dana ili petnaest ako imaš sreće.
Možda imaš sreće poput mene pa sva velika putovanja osvojiš na nagradnjačama pa odeš vidit svijeta.
Ali neće me sreća u zadnje vrijeme u tom je štos.
Zadnja nada ovog ljeta mi je DM i nagradnjača 'osvoji krstarenje mediteranom'.
Dršte fige ;)
Ali htjela sam reći da u stvari da ja volim putovati bilo ljeto ili zima. Nije bitno.
Imamo sestra i ja jedno putovanje u planu, krajem devetog mjeseca.
Prvo naše avanturističko putovanje.
Psssssst!
Na putovanje dakle možeš ići avionom ali njega bih odmah eliminarala jer on isključivo služi da dođeš sa točke A na točku B koje su na velikoj razdaljini da b se ne bi mučio ostalim načinima ili jednostavno želiš doći negdje brzo.
Unatoć ovim kompanijama koje daju karte jeftinjaka, ali tome prethode procesi čačkanja po internetu; što je nekome možda uzbudljivo, nije isključivo, ali mene to živcira, putovanje avionom jest skupo. Zato ga isključujem odmah kao opciju a meni fatalistu i nije baš ugodno bit u zraku.
Paaaaaast ćeeeemoooooo!
Možeš putovati vlakom. Što je hajdmo reći jeftinije od aviona ali i komotnije, nije u zraku što je plus, i juriš njime kroz razne krajolike. Nekad me piga što dijelim kupe sa raznim ljudima ali putovati međunarodnim tračnicama to može biti samo plus.
Možeš spustit prozor u hodniku ili kupeu, turnit glavu i ruke van i fijuuuuu, juriš skupa sa njime.
Za vas mlade i studente pogodne su inter rail karte što je ludnica. Karta traje mjesec dana; podijeljena je po zonama; kupiš kaj ti paše i krstariš. Žao mi je kaj nemam iskustvo inter railenja :(
Možeš putovati i autobusom. To je ujedno moj najdraži način. Autobus za razliku od vlaka ima mogučnost vrludanja cestama i ulaženja u mala mjesta što vlak ne može. U njemu juriš pokraj svega a sa busom kroz ;)
Uzbudljivo je u pet ujutro teške glave i krmeljavih očiju stajati na peronu tom i tom, na busnom ili pred Cibonom, Glavnim ili Lisinskim i čekati bus. Utrpati se, imati sreću sjedala kraj prozora i ako putuješ sam nekog ugodnog susjeda.
Ali ako si frik za putovanjem malo ti kaj smeta. Ili se uvjeriš da je tako ;)
Uvijek ima tih koji na organiziranim putovanjima samo cvile i žale se. Idu mi na živce takvi ljudi. Sam znaš od koje agencije možeš što očekivati. Ja se u životu nisam žalila a imala sam razlog par puta. Nijedno kašnjenje ili krevet bez nasvlake ne može mi oduzeti doživljaj izvan hotela ;)
Ali to sam ja.
Imaš vremena, novaca, prevozno sredstvo i kaj još trebaš.
Neki dobar ruksak u kojeg možeš ekonomično potrpati stvari. Ne govorim o bagpackerima koji naprte cijelu imovinu na leđa i obilaze svijet.
Ideja o jednokratnom putovanju mi je primamljivija. Idem, malo budem, vidim hrpu svega i vratim se.
Idem opet.
Ruksak, naprtnjača. Ja imam par običnih izletničkih. Tražim dobar i kvalitetni, malo veći, ruksak za našu destinaciju jer ne želim nositi putnu torbu ili kofer.
Treba mi karta.
Koju već imam jer Tata mi je prokrstario cijelom tom zemljom jednom prilikom. Ali skidam sa interneta svaki mogući detaljić koji bi nam mogao biti važan na tom putu. Vodiči su skupi ali fenomanalni. Savršen izvor informacija o svemu. Precizni planovi grada, sve moguće adrese muzeja i atrakcija i sve popraćeno fotografijama, cjenicima i radnim vremenom. Podaci o lokalnom prijevozu, taxi tarife i upute za noćni život. ;) SVE!
Trebam fotoaparat.
Moj je manji i digitalni ali mislim ponijeti i običan na film; doživljaja radi ;)
Sestra misli vući i kameru ali meni se neda baš. Ako ona želi brinuti o njoj prepuštam joj tu brigu. Sjećam se u Los Angelesu kako sam se stalno hvatala za torbu i strahovala je li još uvijek 'unutra'.
Trebam rezervne baterije ili punjač. Jer znam koliko naslikavamo, baterije mi odu za jedan dan.
Trebam dobar par tenisica. Za hodanje.
Najdraži suvenir iz L.A. -a su mi moje tenisice sa rupom na potplatu.
Turist domaći obićni gdje god se našao, hoda.
Sve živo obilazi na noge. A sve bi vidio i sve ga zanima.
Ja i sestra imamo običaj ujutro izaći iz hotela i vratiti se tek navečer.
Noge bole, umireš od umora i nema večeg gušta baciti se na krevet i zaspati. A največa mi je fascinacija sposobnost da se drugo jutro sam u 6 probudiš bez budulice.
Tijelo zna da je na putu.
Zato.
Kad hodaš treba ti voda, sok; okrijepa. Gladan si i žedan često. Baš zato jer hodaš.
Zemlje koje nisu Hrvatska nemaju taj luksuz da se žedan napiješ vode iz pipe. Bočica ti vani postane produžetak ruke.
Ja sam često žedna dok tako hodamo pa stoga stalno pijem nekog vraga što rezultira stalnim odvajanjem po pola eura ili ponekad cijelog za wc.
Stalno moram na wc. Razmišljam o patentu turističkih pelena.
Ja bi ih prva kupila.
Moje najdivnije mjesto koje sam posjetila do sada jest:
Barcelona
Barcelona. Doduše na maturalcu ali sjećanje na to mi je toliko živo i u bojama da to ne mogu zaboraviti. Žao mi je što je nismo više istražili; ali ta dva dana sam uživala maximalno.
Možda zato jer mi je to ujedno bilo i prvo veliko putovanje ali doživljaji svega su bili u hiper modu.
Naročito muzej Salvador Dalia.
Ovu sliku imam na fotografiji
Nije mi nikako išlo u glavu da je večina naših ostala vani i pila na parkiralištu.
Sječam se simpa kustosica koje su trčale za nama i vjerojatno izvikivale da ne slikamo izloške. Ali nemreš odoljeti.
Poseban je filing vidjeti neku sliku 'uživo'.
Nas par nije se dalo van do krajnjeg roka polaska dalje.
O fontanama koje pjevaju i Olimpijskom stadionu ne trebam puno.
Gaudi i Ramble.
Prekrasan grad.
I L.A. naravno.
Ali zbog osječaja kojeg ti pruža posjet Univerzalovim studijima i tematskom parku.
Mlad zauvijek. Izgubiš pojam vanjskog svijeta dok si unutra.
Predobro nešto.
I, kamo idemo?
Sve je pokrenuo nemilosrdni kablovski operater. Uzeo nam je Fort Boyard.
I tu smo stali i tu smo se zamislili i tu smo odlučili.
Gledali smo ga tolike godine na teveu.
Ajmo ga vidjeti 'uživo'.
Isuse, koja ideja.
Hajdemo!
I idemo.
U ' La Rochelle '!
Idemo krajem devetog ili početkom desetog.
Išli bih odmah ali tada će tek biti udovoljeni naši prvobitni uvijeti.
Novac ( dok ga naberemo u pristojnoj količini da putujemo k'o ljudi ) i vrijeme ( kad će sestra dobiti slobodne dane u bolnici u kojoj radi ).
La Rochelle je vjerovali ili ne, treće najposjećeniji grad u Francuskoj. Prvi je Pariz a drugi Bordeaux.
Nalazi se na zapadnoj obali Francuske u pokrajini Charente-Maritime.
Krcat je drevnim tornjićima, kulama i starom lukom.
Na moru ispred Rochella nalaze se otoci Oleron, Aix i Re ( na e je akcent ).
Ono zbog čega mi idemo vidi se sa obale otoka Oleron.
Utvrda Boyard. ( post no.116 )
Na utvrdu se ne može jer nije u vlasništvu grada nego francuske teve kuće France 2, ali postoje brodići koji rade ture po otocima i oko same Utvrde.
Ljudi, mi idemo.
Vlakom do Trsta, pa od Trsta do Bordeauxa u kojem ćemo provesti dan. Zatim noćnim do La Rochella.
Ostati ćemo tri dana. Zatim imamo dvije opcije. Vlakom za Pariz - Trst - Zagreb ili Lyon - Venecija - Zagreb.
Još ćemo iskombinirati.
Ali idemo.
I veselim se jer volim putovati. A rijetko sam na putu.
Još rijeđe ovako sa ruksakom na leđima pa u bijeli svijet.
I kad se vratimo, madam se da će mi srce bit ovakvo:
a tenisice ovakve:
BON VOYAGE!