četvrtak, 12.07.2007.
medal of honor goes to.....
no.111
Danas je u zgradi bila kriza.
Suseda trči sa terace i vrišti...Normah, Normah!
Brzo dojdi na teracu stara M. se hoće bacit dole.
Stara M. je stara.
Ima dve operacije oka iza sebe.
Fakat ju boli.
Svinje od obitelji, a ima ih bezbroj, ostavili su je da truli sama.
Čekaju da umre da kolektiraju stan.
Smeća.
A kad je rat bio dvjesto ih se guralo u njenom stanu.
Mi svi na noge, ali Normah skoči na teracu u dva koraka.
Sekunda, dvije... viče ona...zovite hitnu! zovite hitnu!
Zovemo hitnu.
Ne javlja se.
Zovemo opet.
Ne javlja se.
Zovemo onaj 112 ili kako već.
Javljaju se i preusmjeravaju na Hitnu.
Nakon nekog vremena...
javlja se.
Zovite policiju; kaže Hitna.
Zovemo Policiju.
Javlja se.
Dolazi za 5 minuta.
Hitna za 15.
1:0 za dečke u plavom.
Suseda sa terace je vidjela M. kako se penje na ogradu.
Uspjela je i ona sva stara potrčati do nje i povući je natrag.
Uspije povući je natrag i M. pada na pod u nesvjestici.
Susedi se skupljaju u haustoru.
Normah vlada situacijom na teraci.
Pregleda je i postavi u položaj da M. ne bi progutala jezik.
Iz nesvjestice je podiže sa dva šamara izvikujući njeno ime. ( ne dopustiti pacijentu da zaspi; onda je gotov )
Daje izjavu policiji.
Zabljesne doktoricu iz Hitne svojim opažanjima i možebitnom dijagnozom.
Možda je glaukom.
Jer M. se požalila da je bol u oku bila nesnosna.
M. je stara i nije više mogla izdržati sama.
Jaka nesnosna bol u oku koja tjera pacijenta na iracionalna rješenja.
Hitna stavlja M. na kolica i odvodi je.
Svita susjeda u špaliru prati nosiljku.
Normah se vraća kući.
Prića nam sve ovo.
Normah je moja sestra.
Ujedno je i medicinska sestra.
Prava.
Hipokratova ne vrijedi samou četiri zida bolnice.
Vrijedi stalno.
Živjela moja sestra Normah.
What we do now, echoes in history.