PREČISTE RUKE MARIJINE SU LUKA SPASA ZA ČOVJEČANSTVO - ŠKOLA MOLITVE, SLAVLJENJA I BLAGOSLIVLJANJA
subota, 30.04.2011.
DIVES IN MISERICORDIA – IVAN PAVAO II.
|
„Sjetimo se, nadalje, da milosrdna ljubav uključuje također nježnost i osjetljivost srca o čemu nam tako rječito govori prispodoba o rasipnom sinu, ili prispodobe o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Dakako, milosrdna ljubav je nadasve prijeko potrebna među onima koji su najbliži: između bračnih drugova, između roditelja i djece, između prijatelja; ona je osim toga neophodna u odgoju i u dušobrižništvu. Ipak polje njena djelovanja ne ograničuje se na to. Ako je Pavao VI. u više navrata upozorio da je Şuljudba ljubavi´ cilj prema kojemu moraju težiti svi napori na društvenom i kulturnom kao i na gospodarskom i političkom polju, valja dodati da taj cilj neće nikada biti postignut, dokle god se u našim pojmovima i postupcima, gledom na prostrano i složeno područje ljudskog suživota, budemo držali mjerila 'oko za oko, zub za zub´, a ne budemo, naprotiv, težili da tu tvrdnju u korijenu preobrazimo vodeći se sasvim drugim duhom. Zacijelo, u tom pravcu nas vodi i Drugi vatikanski sabor kada, opetovano govoreći o potrebi da svijet učinimo čovječnijim, označuje poslanje Crkve u suvremenom svijetu kao ostvarenje te zadaće. Svijet ljudi može postajati uvijek sve čovječnijim jedino ako u mnogostruko područje međuljudskih i društvenih odnosa zajedno s pravednošću unesemo onu 'milosrdnu ljubav´ koja tvori mesijansku poruku Evanđelja. Svijet ljudi moći će postajati 'sve čovječniji´ samo onda kada u svekolike uzajamne odnose što oblikuju njegovo ćudoredno lice unosimo činjenicu praštanja, tako bitnu za Evanđelje. Praštanje svjedoči da je u svijetu prisutna ljubav jača od grijeha. Osim toga, praštanje je bitni uvjet pomirenja, ne samo u odnosima Boga s čovjekom, već također i u uzajamnim odnosima među ljudima. Svijet iz kojega bi se odstranilo praštanje, bio bi samo svijet hladne i neobzirive pravednosti u ime koje bi svatko svojatao svoja vlastita prava naspram drugome; tako bi svakovrsne sebičnosti, što drijemaju u čovjeku, mogle preobraziti život i ljudsko društvo u sustav tlačenja slabašnih od jačih, ili pak u poprište trajnih borbi jednih protiv drugih. Zbog toga Crkva mora smatrati jednom od svojih glavnih zadaća u svakom razdoblju povijesti, a prije svega u ovome našemu - da obznanjuje i unosi u život otajstvo milosrđa, koje je u najvećem stupnju objavljeno u Isusu Kristu. Ovo je otajstvo ne samo za Crkvu kao zajednicu vjernika, već u nekom smislu i za sve ljude, izvor života različitog od onoga koji je kadar da gradi čovjek izložen nasilničkim snagama trostruke požude što u njemu djeluju. Upravo u ime toga otajstva Krist nam zapovijeda da uvijek praštamo. Koliko puta ponavljamo riječi molitve koju nas je on naučio, proseći: 'Otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim´, to jest onima koji su nešto protiv nas skrivili! Doista, teško je izraziti duboku vrijednost stava koji te riječi određuju i naglašuju. što sve te riječi ne govore svakome čovjeku o njemu sličnome i o njemu samome! Svijest da smo dužnici jedni drugima ide ukorak s pozivom na bratsku uzajamnost koju je sveti Pavao izrazio kratkim i jezgrovitim pozivom da podnosimo 'jedni druge u ljubavi´. |
- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GOSPODINE PO PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM PREDAJEMO TI CIJELI MAKEDONSKI NAROD A TI GA BLAGOSLOVI I PRIVUCI K SEBI
|
KRUNICA ZA PREČISTITE RACE NA MARIJA - Veruvanje, Otecu naš, 3. Zdravo Marijo (vera, nadež i ljubov) Slava na Otecot, O moj Isuse... - Otecu naš, 10. Zdravo Marijo i najava Otajstva posle sekoja Zdravo Marijo 1. Kogo so svoite prečisti race noseše i zaspivaše. 2. Kogo so svoite prečisti race povivaše i krevaše. 3. Kogo so svoite prečisti race učeše da odi. 4. Kogo so svoite prečisti race tešeše koga od site napušten beše. 5. Čii solzi, krv i pot kapea po tvoite prečisti race pod Svetiot Krst. 6. Čie mrtvo telo beše položeno na tvoite prečisti race. 7. Kogo so svoite prečisti race na denot na voskresnuvanjeto vo pregratka primaše. Na krajot od krunicata: Da se pomolime... Sveti Otecu nie te molime preku prečistite race na Marija da ni podeliš milost za večno spasuvanje, da im podadeš na onie koi umiraat milost za sveto pokajuvanje i da spuštiš na svojata sveta Crkva svetlo na Voskresnuvanje da bide edno stado i eden ovčar. Amin. Zdravo Kralice.... |
- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 28.04.2011.
"Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." II. VAZMENA
|
ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH Dj 2, 42-47 Braća bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strah poštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi već tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Riječ Gospodnja. Psalam: 118 (117) 2-4, 13-15, 22-24 Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! *** Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!" Svi koji se Jahve boje, neka reknu: “Vječna je ljubav njegova! *** Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Gospodin pomože. Gospodin je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Gospodnja se proslavi desnica! *** Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu. *** ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PETRA APOSTOLA 1Pt 1,3-9 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. Riječ Gospodnja. ALELUJA: Iv 20, 29 Jer si me vidio, Toma, povjerovao si; govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. † ČITANJE SVETOG EVANđELJA PO IVANU Iv, 20, 19-31 Kad bi uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice,ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja Naš duh u molitvi susreće Gospodina Vrijeme u kojemu živimo sve je sličnije onom u kojoj su se nalazili apostoli. Tjeskoba i strah prožimali su prve kršćane uoči Isusova pohoda iza zatvorenih vrata u kojima je djelovala zajednica, a nas od sve veće minorizacije kršćanske vjere, vrijednosti i prava da ju, u ovom sve više globaliziranom svijetu, slobodno ispovijedamo. Mnogi od nas nalaze se u tjeskobi zbog nedostatka posla, neisplaćenih plaća, sve manje sredstava potrebnih za normalan život. Isus, međutim, dolazi apostolima i tješi ih riječima: “Mir vama!”. Ne jedanput, iako su njihova srca već bila dotaknuta tim riječima, već i drugi put, kasnije i treći. To govori i nama danas, jer Isus je isti jučer, danas i sutra. Gotovo sigurno lakše je te riječi bilo prihvatiti u ono vrijeme, jer Uskrsli se osobno ukazao učenicima. No za našu utjehu, nakon što se ponovno ukazao kako bi izbacio svaku sumnju iz Tomina srca, daje nam obećanje: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Iako ga ne možemo fizički dotaknuti, poput Tome, naš duh u molitvi susreće Gospodina na osobit način. I onda nam nije teško biti postojan u zajedništvu I strahopoštovanju prema Isusu. Duh Sveti, kojeg Krist dahom daje kao nagradu učenicima, potpomaže nam da učvrstimo zajedništvo, ali taj nas isti Duh danas potiče na molitvu, kontemplaciju i nepokolebljivo iskazivanje ljubavi prema Ocu Stvoritelju. “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas”, reče Isus apostolima, a govori i nama da je jedan od naših najvažnijih zadataka plodove naše vjere dijeliti s drugima, ne samo s braćom i sestrama u Kristu, već i sa ljudima koji su se udaljili od Boga ili ga dosad, nažalost, još nisu upoznali. Današnja nam Djela Apostolska govore o “mnogim čudesima i znamenjima” koje su činili apostoli, no nemojmo misliti kako se to odnosilo samo na njih. Kroz povijest Crkve, u životima svetaca pa čak i “običnih”, jednostavnih ljudi, događala su se čuda i znamenja. Stoga, prionimo na molitvu i zajedništvo, svakodnevno, koliko je to moguće, jednodušno i postojano hrlimo u Hram – Crkvu jer “blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!". Isus će nas tamo dočekati raširenih ruku, a čuda i znamenja u našim će se životima pretvoriti u stvarnost. Hrvoje S. |
- 08:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.04.2011.
ROSARIUM PURISSIMIS MANIBUS BEATAE VIRGINIS MARIAE
|
In nomine Patris, et Filii et Spiritus Sancti. Symbolum Apostolorum: Credo in Deum, Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum: qui conceptus de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus et sepultus: descendit ad inferos; tertia die resurrexit a mortuis: ascendit ad caelos; sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis: inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, Sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen. Pater noster, qui es in caelis; sanctificetur nomen tuum; adveniat regnum tuum; fiat voluntas tua, sicut in caelo et in terra. Panem nostrum quotidianum da nobis hodie; et dimitte nobis debita nostra, sicut et nos dimittimus debitoribus nostris; et ne nos inducas in tentationem; sed libera nos a malo. Amen. Ave Maria, gratia plena; Dominus tecum: benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui, Iesus. Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in hora mortis nostrae. Amen. Gloria Patri et Filio, et Spiritui Sancto. Sicut erat in principio, et nunc et semper, et in saecula saeculorum. Amen. Mysteria: 1. Quem manibus purissimis tuis portabas et dormire faciebas 2. Quem manibus purissimis tuis fasciabas et suscitabas 3. Quem manibus purissimis tuis incedere instruebas 4. Quem manibus purissimis tuis consolabas cum desolatus esset ab omnibus 5. Cuius lacrimae, sanguis et sudor stillabantur per manibus purissimis tuis iuxta Sanctam Crucem 6. Cuius corpus mortuum positum erat in manibus purissimis tuis 7. Quem manibus purissimis tuis in diem resurrectionis complexavit Oremus: Pater sancte, quaesumus per manibus purissimis Mariae, concede nobis gratiam salutis aeternae et moribondibus gratiam sanctae contritionis. Illumina Ecclesiam sanctam tuam luce resurrectionis ut fiant unus grex et unus pastor. Amen Magnificat anima mea Dominum, et exultavit spiritus meus in Deo salvatore meo, quia respexit humilitatem ancillae suae. Ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes, quia fecit mihi magna, qui potens est, et sanctum nomen eius, et misericordia eius in progenies et progenies timentibus eum. Fecit potentiam in brachio suo, dispersit superbos mente cordi sui; deposuit potentes de sede et exaltavit humiles; esurientes implevit bonis et divites dimisit inanes. Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiae, sicut locutus est ad patres nostros, Abraham et semini eius in saecula. (Lc 1, 46-55) Salve, Regina, Mater misericordiae; vita, dulcedo et spes nostra, salve. Ad te clamamus, exsules filii Hevae; ad te suspiramus, gementes et flentes in hac lacrimarum valle. Eia ergo, advocata nostra, illos tuos misericordes oculos ad nos converte, et Iesum, benedictum fructum ventris tui, nobis post hoc exsilium ostende. O clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria. Amen. |
- 11:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 23.04.2011.
MOJ USKRS
|
U zori beskrajnih traženja sretoh Te, Uskrsli, obasjanog ljepotom uslišanih mojih čežnji. Dok mi izgovaraš ime i nebo ga kliktom ponavlja, svemir mi se cijeli smiješi otkupljenom srećom što u srcu mi sakri. Tvoja ljubav u meni pleše k'o izvorna voda čista, svježinu srcima nosi onim što čekaju na Tebe. Raskošnostima želja dotičem Te, Kriste, a božanski Tvoj pogled nova svitanja budi. Proslavljene rane Tvoje iskapiše mi boli, a neizreciva mi radost niče, dok slavni ALELUJA čujem! (R.P. Iz zbirke pjesama: Da ljubav tvoja ljubljena bude) |
- 14:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 22.04.2011.
NEKA VAS UVIJEK PRATI BOŽJI BLAGOSLOV U NOVOSTI ŽIVOTA!
|
Bog je ljubav! Aleluja! Dragi moji, Gospodin je uskrsnuo! Nanovo nas je rodio u snazi njegova Duha! Rođeni smo za nebo iako još hodamo zemljom! Tu smo kako bi naučili korake Božjega kraljevstva i novoga života u radosti i ljubavi! U dinamici ovoga hoda ŽELIM VAM SRETAN USKRS! ŽELIM VAM POBJEDU BOŽJU U ŽIVOTU! Neka Božja sloboda u Duhu Svetome, prožme čitavo vaše biće, a korake vaše učini slobodnim letom ptica . „Tako je sa svakim koji je rođen odozgor“. SRETAN USKRS SVIMA KOJI SU UTISNUTI U VAŠA SRCA I KOJE NOSITE U LJUBAVI BOŽJOJ GDJE GOD POŠLI! Ipak: „Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Mir braći i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista - u neraspadljivosti (Ef 6, 1 – 24)“. BUDITE BLAGOSLOVLJENI OD TROJEDINOGA BOGA OCA I SINA I DUHA SVETOGA I NEKA NA VAS SIĐE OBILJE BOŽJE MILOSTI PO PREČISTIM RUKAMA NAŠE NEBESKE MAJKE I KRALJICE NEBA I ZEMLJE I MAJKE CRKVE! SRETAN USRKSR! ALELUJA! |
- 21:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ŽIVA JE BOŽJA RIJEČ I DJELOTVORNA - SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
|
NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH Dj 10, 34a, 37-43 U one dane: Prozbori Petar: “Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." Riječ Gospodnja. Psalam: 118 1-2, 16-17, 22-23 Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! *** Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" *** Gospodnja me uzdigne desnica, Gospodnja se proslavi desnica! Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja. *** Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! *** ČITANJE POSLANICE KOLOŠANIMA Kol 3, 1-4 Braćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Riječ Gospodnja. ALELUJA: 1 Kor 5, 7b-8a Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu! † ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU Iv, 20, 1-9 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, done Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i done k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne une. Uto done i Šimun Petar koji je išao za njim i une u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada une i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja |
- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ROSAIRE PAR MAINS IMMACULEE DE MARIE
|
Mes mains mčre sont port du salut. Par ses mains vers la bas grâce et la bénédictione, cadeaux Esprit d’amor (Jésus) (Priez ŕ Notre – Dame du rosaire perles) Faites le signe de la Croix Récitez: -un fois – le Credo -un fois – Notre Pčre -trois fois – je vous salut, Marie ( la Foi, l’Espérance et la Charité) Gloire au Pére Oh mon Jésus -une fois – Notre Pčre, dix fois „Je vous salut, Marie“ et priez un mystčre aprčs chaque „Je vous salut, Marie“ Le mystčre du Rosaire: 1.Que voulez - vous purifier les mains et portrait et fait de s’endormir 2.Que voulez - vous purifier les mains se balancait et soulevees 3.Que voulez - vous purifier les mains d’apprendre ŕ marcher 4.Que voulez - vous purifier les mains vos mains console lorsque tous les a été abondonné 5.Dont les larmes, le sang et la sueur coulent sur vos mains purifier, en dessous de la Sainte Croix 6.Dont le cadavre a été prevue pour purifier vos mains 7.Qui voulez - vous purifier vos mains sur le jour de la Résurrection a re«u une accolade A la fin du Rosaire: Prions…Saint Pčre, nous vous demandons de purifier les mains de marie nous accorde la grâce du salut éternel, donne la grâce repentir et de mourir qouttes sanite ŕ son Église et la lumiere de la Résurrection ętre un seul troupeau et un seul pasteur. Amen Salve Regina |
- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.04.2011.
SJEĆAM SE NOĆI
|
Sjećam se noći... što ostavi mi traga teške samoće, čežnje duboke. Sjećam se noći... kad dah smrtni bijaše mi susjed, a zagrljaj tame bi mi pokrivačem. Sjećam se noći... kad vrt Getsemani bijaše mi stvarnost, a raskošnost srca - beskrajna pustinja. Sjećam se noći... kad Riječ mi žerava bješe, i bez žaljenja ranjeno mi srce paljaše. Dok zagrljajem je prihvaćah, razdera mi dušu nasiljem neprolaznosti. Sjećam se noći... kad ime mi svjetlo izgubi, i jedino Tvojim sjećanjem bi ovijeno. Dok mišljah da nestajem... nađoh se čudom na Početku novom. Sjećam se noći... u kojoj sasvim sam ostadoh... tad i najbliži prkosno mi prijetili - da samoća je zadnji moj cilj, a hladni kamen - moj počinak trajni. Sjećam se noći... kad na Križu se nađoh u Duhu Tvome, i dodirnuh hladnoću bezdana. Daha mi nestade, a tijelo moje - govor postade. Sjećam se noći, što snagu izgubi... Tamni tad oblaci raspuknuše se sami, te blagoslov Kiše zemlju natopi. Svjetlost se rodi... Vječnost mu je Izvor, a ja se odmoren nađoh na Tvom Srcu, moj Isuse! (R.P.) |
- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
LJUBAV NA KRIŽU
|
Ljubav na Križu Podno Tvojih nogu, Raspeti, u siromaštvu srca skupljam razlomljene dane svoga lutanja. Ne! Ja blaga nemam! Samo Tvoju imam bol, što baštinom mi posta. S Tobom je dijelim u raskošnosti ljubavi naše. Rane Tvog napaćenog Tijela dubine su tamnih mojih noći. I njih provedoh uz Tebe, kušajući zov Oca, koji čeka... Bogat sam Tvojim riječima: "Oče, oprosti im...!" Znamen su one meni i rodu ljudskome. Ja od Tebe ne idem, Spase čovjeka! Tu mjesto je moje, do Tebe, Ranjeni! Jer samo na Golgoti se Tvojoj grle ljubav i bol. I dok posljednje ispijam kapi iz kaleža zakona starog, duša mi cvate ljepotom Tvoje bezuvjetnosti. Svjetlo novog Jutra u meni se rađa. Izgarati želim u Žrtvi Tvojoj, Grme Nesagorivi! Da s Tobom na Križu i sebe prinosim za doba MILOSRĐA. Da i posljednjem sinu stisnutih pesnica živi plamen daruješ što kraja mu nema. (R.P.) |
- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.04.2011.
DIO PADRE PER MEZZO DELLE MANI PURISSIME DI MARIA TI OFFRIAMO TUTTI FRATELLI E SORELLE ITALIANI!“LE MANI DELLA MIA MADRE SONO UN PORTO DI SALVEZZA!" Preghiamo per la Chiesa, per le famiglie e per la conversione di tutti gli uomini
|
Coroncina alle mani purissime di Maria “Le mani della mia madre sono un porto di salvezza! Per mezzo delle sue mani ci giungono grazie, benedizioni e doni dello spirito d'amore“ (Gesu) Si prega con i grani del rosario. - Credo, Padre Nostro, 3 Ave Maria (fede, speranza e amore) Gloria, Gesu mio... - Padre nostro, 10 Ave Maria e annuncio del Mistero [Ave Maria piena di grazia il Signore č con te, tu sei benedetta tra le donne e benedetto il frutto del tuo seno Gesu; che con le tue purissime mani ecc] I misteri sono: 1) Che sulle tue purissime mani hai portato e cullato. 2) Che con le tue purissime mani hai fasciato e sollevato. 3) Al quale con le tue purissime mani hai insegnato a camminare 4) Che con le tue purissime mani hai consolato quando era stato abbandonato 5) il cui sangue, lacrime e sudore č gocciolato sulle tue purissime mani sotto la Santa Croce 6) Del quale le tue purissime mani accolsero il corpo esanime 7) Che tu con le tue purissime mani hai abbracciato nel giorno della Risurrezione. Alla fine della coroncina si dice: Preghiamo: Santo Padre noi ti preghiamo per l'intercessione delle purissime mani di Maria di donarci la grazia dell'eterna salvezza, dona ai nostri defunti la grazia del santo pentimento e fa scendere sulla tua Santa Chiesa la luce della Resurrezione affinché sia un solo gregge e un solo pastore. Amen |
- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ROSENKRANZ AN ALLERREINIGSTE HÄNDE MARIAS
|
Ich glaube an Gott, Vater unser, drei Gegrüssest seist Du Maria (Glaube, Hoffnung und Liebe), Ehre sei dem Vater Für jedes Geheimniss betet man: Vater unser – 10 Gegrüssest seist Du Maria und Geheimnisse wiederholen sich - Ehre sei dem Vater. Am Ende betet man abschliessende Gebete Gegrüssest seist Du Maria und Lob dem Namen Jesu. Geheimnisse an allerreinigste Händen Marias: 1. Den Du mit Deinen allerreinigsten Händen getragen und eingeschlafen hast, 2. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen gebunden und aufgehoben hast, 3. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen gehen lernen hast, 4. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen getröstet hast, wenn er von allen verlassen war, 5. Dessen Tränen, Blut und Schweiss an Deine allerreinigste Hände unter dem Heiligen kreuz getropft haben, 6. Dessen totes Leib an Deine allerreinigste Hände gelegen war, 7. Den Du mit deinen allerreinigsten Händen an Ostertag in Umarmung erhalten hast. Am Ende des Rosenkranzes: Heiliger Vater, wir beten Dich an allerreinigste Hände Marias, erteile uns Gnade des ewigen Rettens, gib Sterbenden Gnade der heiligen Reue unsd niedrige an Deine Kirche Licht des Auferstehung, dass eine Herde und ein Hirt wird. Amen. |
- 16:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OČE NEBESKI, PO PREČISTIM RUKAMA NAŠE NEBESKE MAJKE MARIJE, PRIKAZUJEMO TI NAŠ HRVATSKI NAROD A TI GA VODI PUTEM SPASENJA I PUNINE BLAGOSLOVA
|
"RUKE MOJE MAJKE SU LUKA SPASENJA! PO NJENIM RUKAMA SE SPUŠTAJU MILOSTI I BLAGOSLOVI, DAROVI DUHA LJUBAVI“ (ISUS) KRUNICA PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM - Vjerovanje, Oče naš, 3. Zdravo Marijo (vjera, ufanje i ljubav) Slava Ocu, O moj Isuse… - Oče naš, 10 Zdravo Marijo i najava Otajstva nakon svake Zdravo Marijo 1. Koga si svojim prečistim rukama nosila i uspavljivala. 2. Koga si svojim prečistim rukama povijala i podizala. 3. Koga si svojim prečistim rukama učila hodati. 4. Koga si svojim prečistim rukama tješila kada je od svih napušten bio. 5. Čije su suze, krv i znoj kapale po tvojim prečistim rukama ispod Svetog Križa. 6. Čije mrtvo tijelo bijaše položeno na tvoje prečiste ruke. 7. Koga si svojim prečistim rukama na dan uskrsnuća u zagrljaj primila. Na kraju krunice: Pomolimo se… Sveti Oče mi te molimo po prečistim rukama Marijinim udijeli nam milost vječnog spasenja, podaj umirućima milost svetog pokajanja i spusti na svoju svetu Crkvu svijetlo Uskrsnuća da bude jedno stado i jedan pastir. Amen Zdravo Kraljice |
- 16:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije.
|
Sveti Nebeski Oče mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista koje je zadobio po padovima ispod teškoga križa. Prikazujemo Ti na poseban način duboku ranu na Njegovom desnom boku za sve one koji su prignječeni utjecajem Zloga u njihovim obiteljima i za sve one koji su se svojevoljno predali njegovom nauku. Da im po potocima Predragocjene Krvi koja je potekla iz te rane izliješ rijeke Tvoga Milosrđa i blagoslova. Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. - VJEROVANJE za potvrdu i učvršćenje naše vjere - OČE NAŠ da prihvatimo Boga kao svoga milosrdnog Oca koji nas je iz ljubavi stvorio - ZDRAVO MARIJO u znak zahvalnosti za sve milosti koje su se spustile po Marijinim prečistim rukama i snagom njenog majčinskog zagovora - SLAVA OCU duboko klanjajući se PRESVETOM TROJSTVU i NERAZDJELJIVOM JEDINSTVU |
- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.04.2011.
U KRIZI DANAŠNJEG SVIJETA MARIJA NAM PRUŽA SVOJE RUKE KAO LUKU SPASENJA
|
Draga braćo i sestre, Neka je blagosoljeno Presveto Trojstvo, naša nebeska Majka, Kraljica neba i zemlje! Blagoslovljeni uvijek bili u snazi i djelovanju Duha Svetoga u vašim životima! Otvorimo se Božjoj ponudi i prisutnosti Božjoj koja je među nama, u nama i u Crkvi! Potičemo vas na molitvu krunice Prečistih ruku Marijinih! Danas mnogi odbijaju njezinu prisutnost u svome životu. Ne razumiju njezinu posebnu ulogu u životu i poslanju Crkve i u osobnom životu i putu posvećenja. Gospodin Isus nam je darovao svoju Majku na Križu kao najdragocjeniji Dar svoje muke, prije svoje smrti! Marija nam pruža svoje ruke kako bi nas podigla iz naših muka, tjeskoba, nesigurnosti, siromaštva i duha i srca! Koja bi majka dijete koje je palo, ili je bolesno ostavila da se muči? Koliko više nam Gospodin daruje svoje Majku da nas po njenim prečistim i preslavnim rukama podigne i povede do slave Uskrsnuća, do našeg uskrsnuća u dobru i blagoslovu, u radosti i zdravlju! Njezine su ruke LUKA SPASA nama osobno i OVOM ČOVJEČANSTVU koje se utapa u beznađu i bezizlaznoj situaciji krize na materijalnoj i duhovnoj razini. Molimo, osobno, molimo zajedno u obitelji, molimo u molitvenim i drugim zajednicama ovu krunicu i molitve klanjanja i zadovoljštine nebeskom Ocu kako bi na ovo čovječanstvo, na Crkvu i naše obitelji razlio obilje svoga Duha Svetoga. Ovom će krunicom Marijinim rukama, i njezinim zagovorom i posredništvom Bog razliti velike milosti i dati ovom svijetu preobrazbu i novu budućnost u dobru i blagoslovu! Utecimo se neizrecivom Božjem milosrđu po Marijinom zagovoru osobito o ovo vrijeme koje je pred nama kako bi mi, svi oko nas i čitav svijet doživjeli Božju pobjedu! Bog je velik i On čini divna djela! Njegova ISTINA JE SVJETLO I SUNCE KOJE ĆE OBASJATI SVAKOG ČOVJEKA! IMAMO JOŠ VREMENA I JOŠ UVIJEK JE VRIJEME OBRAĆENJA I SPASENJA DAROVANO SVAKOM ČOVJEKU! BOG JE S NAMA I NJEGOVO KRALJEVSTVO DOLAZI OSOBITO PO MARIJINIM PREČISTIM RUKAMA I NJEZINOM BEZGREŠNOM SRCU! Kad je Isus umro na križu, Marija je ostala čvrsta u vjeri. Kad je Isus bio pokopan, Marija nije mislila na sebe, nego je bila uz apostola i njih tješila! Jedino je u njezinom srcu gorjelo svjetlo VJERE, NADE I LJUBAVI da će njeziin SIN USKRSNUTI I ČOVJEKU DONIJETI RADOST! Tako i danas! Gospodin nam daje VELIKO SVJETLO I LUKU SPASA PO OVOJ KRUNICI! Okrenimo se Bogu i molimo ovu krunicu! NIšta nam Bog ne daje bez udjela i posredništva Marija, Kraljice Neba i Zemlje, Majke Crkve! Ona je Zvjezda Jutarnja koja nam pokazuje put prema Jutru Uskrsnuća - Isusu! Odbacimo svako zlo u svetoj ispovijedi, primimo nezamjenjivi dar Očeve ljubavi Isusa Euharistiju! Neka budu blagoslovljeni i uvijek praćeni Marjinim pogledom i vođeni njezinim rukama oni koji budu molili svakodnevno krunicu Prečistim rukama Marijinim! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!(R. P.) SVECI O PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM Sv. Ljudevit Marija Grignon Monfortski: „Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zaručnici, svoje neizrecive darove i Nju je odabrao za Djeliteljicu svega što ima. A ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoće, koliko hoće i kada hoće i nijedan se nebeski dar ne daje ljudima ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku. To je volja Boga, koji je htio da sve imamo po Mariji, jer je tako trebalo da Svevišnji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromašila, ponizivala i skrivala svojom dubokom poniznošću do dna ništavila za svoga života. To su osjećaji Crkve i svetih otaca“. „Svim se našim dobrim djelima , kada prođu kroz Marijine ruke, povećava čistoća, a dosljedno i zasluga te naknada i isprosna vrijednost, zato ona postaju mnogo uspješnija da pomognu čistilišne duše i da obrate grešnike, negoli bi bila kad ne bi prošla preko djevičanskih i darežljivih Marijinih ruku“. Sv.Maksimilijan Kolbe: „Kamo ti pođeš, postižeš milost obraćenja i posvećenja, jer sve nam milosti od Preslatkog Srca Isusova teku po Tvojim rukama Djevice Marijo“ Sv.Bernard: „Bog je htio da sve imamo po Mariji. Ako dakle imamo koju nadu, koju milost, koji spasonosan dar, znajmo da nam to dolazi iz Njezinih ruku. „Kada misliš štogod prinijeti Bogu, nastoji to prikazati preko prečistih i predostojnih Marijinih ruku, ako ne želiš biti odbijen. Sv.Bernardin Sijenski: „Sve darove, kreposti i milosti samoga Duha Svetoga dijeli Marija svojim rukama komu hoće, kada hoće, kako hoće i koliko hoće. KRUNICA PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM - Vjerovanje, Oče naš, 3. Zdravo Marijo (vjera, ufanje i ljubav) Slava Ocu, O moj Isuse… - Oče naš, 10 Zdravo Marijo i najava Otajstva nakon svake Zdravo Marijo 1. Koga si svojim prečistim rukama nosila i uspavljivala. 2. Koga si svojim prečistim rukama povijala i podizala. 3. Koga si svojim prečistim rukama učila hodati. 4. Koga si svojim prečistim rukama tješila kada je od svih napušten bio. 5. Čije su suze, krv i znoj kapale po tvojim prečistim rukama ispod Svetog Križa. 6. Čije mrtvo tijelo bijaše položeno na tvoje prečiste ruke. 7. Koga si svojim prečistim rukama na dan uskrsnuća u zagrljaj primila. Na kraju krunice: Pomolimo se… Sveti Oče mi te molimo po prečistim rukama Marijinim udijeli nam milost vječnog spasenja, podaj umirućima milost svetog pokajanja i spusti na svoju svetu Crkvu svijetlo Uskrsnuća da bude jedno stado i jedan pastir. Amen Zdravo Kraljice MOLITVE KLANJANJA I ZADOVOLJŠTINE NEBESKOM OCU PO MUCI SPASITELJA ISUSA I PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM 1. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista koje je zadobio krunjenjem trnovom krunom i prikazujemo Ti na poseban način duboku ranu pored Njegova desna oka koje bijaše zatvoreno za sve one koje je Sotona zaslijepio svojim lukavstvom i sjajem ovoga svijeta. - Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 2. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista koje je zadobio po padovima ispod teškoga križa. Prikazujemo Ti na poseban način duboku ranu na Njegovom desnom boku za sve one koji su prignječeni utjecajem Zloga u njihovim obiteljima i za sve one koji su se svojevoljno predali njegovom nauku. Da im po potocima Predragocjene Krvi koja je potekla iz te rane izliješ rijeke Tvoga Milosrđa i blagoslova. - Mi Te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 3. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način bolnu ranu Tvojega Sina na desnoj nozi pored koljena za sve one koji se pod padovima i bremenom zemaljskoga života ne mogu podići i nastaviti putem spasenja radi proklinjanja, zavisti i ljubomore. - Mi Te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 4. Sveti Nebeski Oče mi Te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način Njegovo iščašeno rame i bolno istezanje i pribijanje desne ruke na križ za sve one koji su pozvani i izabrani u Presvetom Srcu Tvoga Sina da im udijeliš milost ustrajnosti i zaštitiš od svakoga zla. Molimo Te da bolni vapaj Tvoga Sina pri pribijanju Njegove desne ruke rasprši sve paklene sile koje su okružile Tvoju Crkvu. - Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije! Pomolimo se Sveti Oče pogledaj na rane svoga Ljubljenoga Sina! Pogledaj molimo Te, i po snazi Njegove žrtve, po zagovoru i Prečistim rukama Blažene Djevice Marije, oslobodi nas od svake zablude i krivovjerja. Oslobodi nas sveti nebeski Oče od svakoga zla u tijelu, duhu i duši. Amen. Na kraju se izmoli: - VJEROVANJE za potvrdu i učvršćenje naše vjere - OČE NAŠ da prihvatimo Boga kao svoga milosrdnog Oca koji nas je iz ljubavi stvorio - ZDRAVO MARIJO u znak zahvalnosti za sve milosti koje su se spustile po Marijinim prečistim rukama i snagom njenog majčinskog zagovora - SLAVA OCU duboko klanjajući se PRESVETOM TROJSTVU i NERAZDJELJIVOM JEDINSTVU ROSARY TO THE CHASTE MARY'S HANDS You say the "Apostle's Creed", "Our Father", three "Hail Marys" ( faith, hope, love), "Glory Be to the Father". For each mystery you say: Our Father, ten Holy Marys and repeat the mystery, and Glory Be to the Father. At the end you say "Hail, Holy Queen" and "Praises to the Name of Jesus." Mysteries to the chaste Mary's hands: 1. Who You carried and put to sleep with thy chaste hands 2. Who You wrapped an raised with thy chaste hands 3. Who You taught how to walk with thy chaste hands 4. Who You comforted with thy chaste hands when he was abandoned by all 5.Whose tears, blood and sweat fell on thy chaste hands under the holy cross 6. Whose dead body was laid on thy chaste hands 7. Who You took in your chaste hands on the day of resurrection At the end of rosary you say: Holy Father we pray by the chaste Mary's hands for You to give us grace of eternal salvation, peace of holy repentance to those who are dying and lay on Your church a light of resurrection to make it one flock and one shepherd. Amen ROSENKRANZ AN ALLERREINIGSTE HÄNDE MARIAS Ich glaube an Gott, Vater unser, drei Gegrüssest seist Du Maria (Glaube, Hoffnung und Liebe), Ehre sei dem Vater Für jedes Geheimniss betet man: Vater unser – 10 Gegrüssest seist Du Maria und Geheimnisse wiederholen sich - Ehre sei dem Vater. Am Ende betet man abschliessende Gebete Gegrüssest seist Du Maria und Lob dem Namen Jesu. Geheimnisse an allerreinigste Händen Marias: 1. Den Du mit Deinen allerreinigsten Händen getragen und eingeschlafen hast, 2. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen gebunden und aufgehoben hast, 3. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen gehen lernen hast, 4. Den Du mit Deinen alllerreinigsten Händen getröstet hast, wenn er von allen verlassen war, 5. Dessen Tränen, Blut und Schweiss an Deine allerreinigste Hände unter dem Heiligen Herz getropft haben, 6. Dessen totes Leib an Deine allerreinigste Hände gelegen war, 7. Den Du mit deinen allerreinigsten Händen an Ostertag in Umarmung erhalten hast. Am Ende des Rosenkranzes: Heiliger Vater, wir beten Dich an allerreinigste Hände Marias, erteile uns Gnade des ewigen Rettens, gib Sterbenden Gnade der heiligen Reue unsd niedrige an Deine Kirche Licht des Auferstehung, dass eine Herde und ein Hirt wird. Amen. CORONCINA ALLE MANI PURISSIME DI MARIA “Le mani della mia madre sono un porto di salvezza! Per mezzo delle sue mani ci giungono grazie, benedizioni e doni dello spirito d'amore“ (Gesu mio) Si prega con i grani del rosario. - Credo, Padre Nostro, 3 Ave Maria (fede, speranza e amore) Gloria, Gesu mio... - Padre nostro, 10 Ave Maria e annuncio del Mistero [Ave Maria piena di grazia il Signore č con te, tu sei benedetta tra le donne e benedetto il frutto del tuo seno Gesu; che con le tue purissime mani ecc] I misteri sono: 1) Che sulle tue purissime mani hai portato e cullato. 2) Che con le tue purissime mani hai fasciato e sollevato. 3) Al quale con le tue purissime mani hai insegnato a camminare 4) Che con le tue purissime mani hai consolato quando era stato abbandonato 5) il cui sangue, lacrime e sudore č gocciolato sulle tue purissime mani sotto la Santa Croce 6) Del quale le tue purissime mani accolsero il corpo esanime 7) Che tu con le tue purissime mani hai abbracciato nel giorno della Risurrezione. Alla fine della coroncina si dice: Preghiamo: Santo Padre noi ti preghiamo per l'intercessione delle purissime mani di Maria di donarci la grazia dell'eterna salvezza, dona ai nostri defunti la grazia del santo pentimento e fa scendere sulla tua Santa Chiesa la luce della Resurrezione affinché sia un solo gregge e un solo pastore. Amen |
- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.04.2011.
Bog nas vuče prema visini, da bi bili uzdignuti od njegovih ruku
|
„Hodočasnički psalam 24, kojeg Crkva za današnju liturgiju preporuča kao „pjesmu uzdignuća“, pokazuje nekoliko konkretnih elemenata, koji pripadaju našem uzdignuću i bez kojih ne možemo biti uzdignuti u visine: neokaljane ruke, srce čisto, odbijanje laži, traženje lica Božjeg. Velika tehnička dostignuća čine nas slobodnima i to su elementi ljudskog napretka jedino ako su sjedinjene sa stavovima – ako naše ruke postanu nevine i naše srce čisto, ako tragamo za istinom, u traženju Boga samoga, i dopustimo da budemo dotaknuti i osvojeni njegovom ljubavlju. Svi ovi elementi uzdignuća su djelotvorni samo ako u poniznosti priznamo da moramo biti povućeni prema gore; ako ostavimo oholost gdje želimo biti mi sami Bog. On nam je potreban: On nas vuče prema visini, da bi bili uzdignuti od njegovih ruku – tj. u vjeri – daje nam pravi smjer i nutarnju snagu koja nas uzdiže u visine. Potrebna nam je poniznost vjere koja traži lice Božje i pouzdaje se u istinu njegove ljubavi“(Papa Benedikt XVI. Homilija na Cvjetnicu 17. travnja 2011.)“ "Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. "Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" "Tko je taj Kralj slave?" "Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!" "Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" "Tko je taj Kralj slave?" "Gospodin nad Vojskama - on je Kralj slave!" |
- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 16.04.2011.
POSVETA I OBEĆANJE PRESVETOM TROJSTVU PO PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM
|
Oče, Sine i Duše Sveti, duboko ti se klanjam i po prečistim rukama Djevice Marije Majke Crkve, posvećujem ti cijeli svoj život. Pred tvojim licem danas obećajem, da ću nastojati slijediti Isusa Krista kao svoga jedinog Učitelja, živjeti u skladu s njegovom riječi u Evanđelju, te u zajedništvu tvoga Duha s braćom i sestrama, u tvojoj Crkvi častiti tvoje Ime. Želim se uvijek klanjati Tvome licu koje je toliko pogrđivano psovkama, nečednim ponašanjem i nedostojnim pristupanjem Presvetoj Euharistiji. Isuse, u snazi tvoga Duha želim te slijediti, i svojim životom pružati zadovoljštinu tvome Ocu i utjehu našoj nebeskoj Majci. Želim osobito častiti prečiste ruke Tvoje Majke koja te niti jednog trenutka nije napustila nego ti je u svetoj poniznosti i poslušnosti služila i bezuvjetno ljubila. Po Marijinim prečistim rukama, tebi se Isuse potpuno predajem i posvećujem! Po njezinom primjeru obećajem da ću biti poslušan poticajima Tvoga Duha i vršiti volju nebeskoga Oca. Obećajem Isuse, da ću sve više čitati Tvoju Riječ, redovito moliti u zajedništvu s braćom i sestrama, slaviti Tvoje sveto Ime, živeći u čistoći srca, misli i osjećaja. Želim osobito častiti Prečiste Ruke Majke Marije, barem jednom tjedno klanjati se Tebi u presvetom Oltarskom Sakramentu, mjesečno pristupati sakramentu sv. Ispovijedi i redovito sudjelovati na sv. Misi. Obećajem poslušnost svetoj i katoličkoj Crkvi i njezinim zakonitim poglavarima jer NIJE SLUGA VEĆI OD GOSPODARA NITI POSLANIK OD ONOGA KOJI GA POSLA. Na slavu Trojedinoga Boga, na čast blaženoj Djevici Mariji i našim zaštitnicima! Amen! |
- 08:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 12.04.2011.
SLOBODA KAO TEMELJNO OBILJEŽJE ČOVJEKOVA DOSTOJANSTVA
|
Sloboda je bitno obilježje ljudskosti i čovjekova dostojanstva. Često se shvaća kao sposobnost i mogućnost da se nešto „može činiti“, osobito se to zapaža u zapadnoj kulturi budući da ona slobodu promatra kao moć posjedovanja i raspolaganja materijalnim dobrima. Za nas je sloboda bitno vezana za materijalnu dimenziju i smatramo slobodnim onog čovjeka koji raspolaže svojim kapitalom, ljudima, častima. Na osobnoj razini sloboda je označena kao mogućnost osobne odluke u odnosu prema drugima. Zbog toga se u našoj zapadnoj kulturi zanemaruje bitno obilježje čovjeka kao „osobe“ te ga se promatra u njegovoj „ulozi“ ili još gore u njegovoj produktivnosti ili funkciji. Sloboda je temelj ljudskog određenja! Ljudi koji nisu istinski slobodni ne mogu se odnositi prema drugima u pravoj slobodi. Zanimljiva je činjenica da kad je Isus Židovima otvoreno rekao: „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam“ (Iv 8, 29), mnogi su mu povjerovali. Tada je Isus snagom riječi i Duha očitovao da je On Bog koji Jest poput njegova Oca kad se Mojsiju objavio kao Jahve! Kad Isus bude uzdignut na križ, kad bude raspet, izranjen, gol, gladan i žedan, tada će oni upoznati da On jest. I kasnije Isus nastavlja objavljivati sebe onima koji su povjerovali: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 31). Ovo je na neki način vrhunac Isusove nauke. Znači uputiti se u njegovu školu koja ima za cilj upoznavanje Istine. Samo onaj koji prihvaća Božje riječi postaje dionik Istine koja ga vodi u slobodu. Postavlja se pitanje kako to da Isus bira križ koji je najsramotnije i najbolnije mjesto u židovskom mentalitetu za očitovanje svoje božanske naravi i za objavljivanje same Božje biti? Često se puta govori da ljudska sloboda mora proizlaziti iz mogućnosti vlastitog i osobnog izbora. Isus je na križu prikovan, lišen slobode kretanja, gladan, žedan, gol i napušten od velike većine svojih apostola i sljedbenika. Lišen je svega. Čak će u dinamici bezuvjetne ljubavi svoju Majku predati svome učeniku Ivanu. Molit će svoga Oca da oprosti njegovim mučiteljima. Prije negoli će predati svoj Duh u ruke Očeve molit će Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. Isus na križu apsolutno ništa ne posjeduje. On je potpuno siromašan i do kraja ponižen, čak i od Oca napušten ali u njemu nema nikakvog znaka tame i zla, laži i očaja. Njegova je žrtva savršena i bezuvjetna. Isus na križu je definitivno očitovanje božanske slobode koja živi i djeluje u odnosu osoba Presvetoga Trojstva. Zbog toga on govori „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam“. Bog jest! Samo ono što proizlazi iz Božje biti i njegova stvaralaštva opstoji i živi. Bog svjedoči: “nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga“ Najveće zlo koje se čovjeku može dogoditi je da ne bude ono što je on u svojoj biti – slobodan i istinit. Čovjek gubi svoj identitet kad dopušta da ga životne situacije ili osobe oblikuju po svojoj mjeri ili mu nameću ulogu koja mu ne pripada. To su sve znaci ništavila i propadanja! Isusovo uzdignuće na križ je definitivna Božja ponuda čovjeku da pronađe vlastiti identitet i dostojanstvo u muci, smrti ali nadasve u uskrsnuću. Isus na križu čovjeku nudi novo rođenje. On s križa čovjeku daje novi put istinske slobode na kojem dokida svaki antogonizam, pohlepu, oholo nadmetanje, egoizam. Čovjek pred Isusovim križem uči biti istinski slobodan jer Isus ne iskorištava drugoga u vlastite ciljeve nego se u potpunosti daruje drugima. To je vrijednost potpune slobode koja se očituje u bezuvjetnoj ljubavi prema drugoj osobi. Čovjek u svojoj naravi pozvan je biti slobodan od stvari a iznad svega je pozvan boriti se kako bi sačuvao vlastiti identitet ljudskosti koja je po svojoj naravi upućena na drugoga, na usrećivanje osoba s kojima živi i djeluje. Pad prvih ljudi sastoji se u nesposobnosti korištenja vlastite slobode i poštivanja objektivnih zakonitosti koje je Bog postavio u stvoreni svijet. Kad se te zakonitosti ne poštivaju nastaje nered. Papa Benedikt u svojoj knjizi „U početku stvori Bog“ na novi način osvjetljuje dinamiku pada prvih ljudi: „ U vrijeme kada je izvješće o raju zadobilo svoj konačni literarni oblik, golema je bila opasnost da Izrael od onih religija preuzme ono što je fasciniralo osjetila i duh i da tako iščezne i padne u zaborav onaj Bog obećanja i stvaranja koji se činio tako dalekim. 'Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno“ (Post 3, 6). Zmija je u onoj religioznosti bila simbol mudrosti koja vlada svijetom i plodnosti u kojoj čovjek uranja u božansku struju života, osjećajući na trenutke da je stopljen s njegovom božanskom moću. Tako zmija postaje i simbol privlačnosti ovih religija za Izrael nasuprot tajanstvenosti Boga Saveza. U ogledalu Izraelove kušnje Sveto pismo predstavlja Adamovu kušnju, bit kušnje i grijeha u svim vremenima općenito. Kušnja ne počinje s nijekanjem Boga, s padom u otvoreni ateizam. Zmija ne niječe Boga. Štoviše, ona započinje s prividno posve smislenim informativnim pitanje, koje u sebi zapravo sadrži podvalu i čovjeka uvlači u prijevaru, izvlači ga iz povjerenja i uvlači u nepovjerenje:“Zar ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu“. Papa govoreći o prekršaju Saveza kojim je čovjek opečaćen samim stvaranjem, promatra noviju i suvremenu povijest u svjetlu Objave sv. Pisma: „Što to znači, vidimo danas puno jasnije na drugoj varijanti, tehničkoj. No to je varijanta iste misli i iste stvari jer i riječ techne na njemačkome znači 'umjetnost' i dolazi od 'moći', umjeti. Stoga je i ovdje pitanje: što smije tehnika? Dugo vremena se držalo jasnim: ona svije ono što može. Jedina pogrješka koju on spoznaje jest umjetna pogrješka. Robert Openheimer pripovijeda da je za njih, atomske fizičare, kada se pojavila mogućnost atomske bombe – 'technically sweet', tehnička draž, bila njihova fascinacija, poput magneta koji su morali slijediti. Htjeti ono što je tehnički moguće, umijeće, i ostvariti ga. Posljednji zapovjednik Auschwitza, Hos, u svome je dnevniku zapisao da je logor za uništenje bio mjesto nečuvena tehničkoga učinka. Trebalo je uvažavati red vožnje propisan od ministarstva, kapacitet krematorija o određenu temperaturu, i sve uskladiti da besprijekorno funkcionira – sve je to tvorilo fascinantan i dobro razrađen program koji je kao takav opravdavao sama sebe. No po posljedicama ovoga principa trebali bismo danas konačno uvidjeti da je to prijevara Sotone koji želi uništiti čovjeka i svijet. Trebali bismo uvidjeti, kaže Papa, da se čovjek nikada ne može povući u prostor pukoga umijeća. Sve što čini, čini samome sebi. Zbog toga je mjerio koje je uvijek prisutno on sam, stvorenje, dobro i zlo, i ako zaniječe to mjerili. Vara sama sebe. Ne postaje slobodan, nego se suprotstavlja istini. A to znači: razara sebe i svoj svijet. Gledajući odatle, možemo upravo reći: najdublji je sadržaj grijeha taj da čovjek hoće zanijekati svoju stvorenost jer ne želi prihvatiti mjerilo i granicu koji su u njoj uključeni. Ne želi biti stvorenje, ne želi nikakvo mjerilo, ne želi biti ovisan. Svoju ovisnost o Božjoj stvaralačkoj ljubavi tumači kao otuđenje od sama sebe. A otuđenje od sama sebe je ropstvo kojega se čovjek mora osloboditi. Tako sam čovjek želi postati Bog…Za onoga koji bi htio biti Bog, drugi postaje ograničenje, suparnik, prijetnja“. Vrlo je zanimljivo svjedočanstvo flamanskog svećenika Flora Hofmansa, profesora teologije u Santiago de Chile: „Godinama, koje su se činili kao stoljeća, imao sam san. Već kao dječak: Sjedio sam na zemlji potpuno sam. Potpuno sam. Gledao sam sebe kako sjedim na toj velikoj kugli. Tada je to počelo. Stalno vraćanje te strašne more, Kugla se počela vrtjeti. Sve brže i brže. Drveće se lomilo. Brda su propadala. More je ispiralo dubine. Vjetar je urlikao u mojim ušima: Pusti! Pusti! Pusti! Nisam pustio. Pripijao sam se čvrsto uza zemlju ustima i rukama i nogama. Jer bojao sam se! Što će biti od mene u ovom svemiru, u ovoj tamnoj noći? Nikad, nikad… Dok se nisam probudio. Mokar od znoja i straha. S trideset i devet. Ostavio – pustio sve! Otprilike prije šest godina. Ne u snu. Ali po danu. Usred stvarnosti. I osjećao sam. Sad je gotovo sa mnom, sad se može bilo što dogoditi. Žalost ili radost, što bilo. Ja sam olabavio kontrolu. Predao sam se Božjoj volji u nečemu što je postajalo sve jasnije, nečemu što se odnosilo na život i smrt. Povučen u samu prazninu, izgubio sam svaki nadzor, izgubio tlo pod nogama. Takvo što može učiniti samo budala. Moglo se izgubiti život. Sve postaje strano. Čovjek uistinu osjeća da je izgubio vrijeme. Da je izgubljen. Mora biti spašen, rođen nanovo iz krvi i mraka. I kad se otišlo toliko daleko, sve je postalo novo, čak i cvijet, leptir. Ili ljuljanje trski na vjetru. Ali prije svega On. Uistinu, radi se o „sve ili ništa“. Nebo ili pakao za čovjeka. On postaje ili čovjek ili neljudsko biće. Pogotovo nakon utjelovljenja Sina Čovječjega stojiš pred izborom punim nade, Jedanput! Kasnije vidiš da je sve usmjeravalo k ovom životu, kao što je Stari zavjet usmjeren k Novom zavjetu. Kao noć k danu. Kao gubitak života k pobjedi života. Ovo pišem za one koji to znaju, da bi se sa mnom radovali u Gospodinu. I za one kojima to tek predstoji, da ne bi uzmaknuli, jer Gospodin je pastir i u noći. On provodi kroz mračne doline, a tamo kamo tvoje srce uistinu čezne može se stići jedino kroz njih. Orkan njegove ljubavi obrušava se na zemlju, grabeći, privlačeći i dovikujući: ostavi sve, predajte se, u ime Božje, predajte se svi zajedno“ . (W. Stinissen, Moj život u Tvojim rukama, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2008, str. 105-106) Čovjek postaje istinski slobodan kad se otvara i prepušta Božjemu planu u svome životu. U trenutku kad kaže: Bože neka mi bude kako je tvoja volja, on postaje spreman za suradnju s Bogom i prima pomazanje Duha Svetoga za jedinstveni plan u svijetu. Takav se čovjek više ne može izmiriti s osrednjošću već uz pomoć Božje milosti prihvaća dinamiku pšeničnog zrna: „Zaista, zaista kažem ako pšenični zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilan rod“( Iv 12, 24). U ljudskoj nemoći, duhovnoj smrti i očaju, nudi se Božja riječ kao neizrecivo blago, svjetlo nade i povjerenja. Bog iz svoje ljubavi poziva čovjeka na život u punini, ali ne želi čovjeka prisiliti na Njegovu ljubav već želi da čovjek u slobodi prihvati njegovu ljubav kao suputnik i suradnik, kao njegovo dijete. Sloboda je temeljno obilježje Božjega stvaralaštva i njegove kreativnosti. Stoga čovjek posjeduje moć odlučivanja i slobodnog izbora. Nakon najvećeg dara – dara života što ga je Gospodin udijelio čovjeku, sloboda je zasigurno jedna od najvećih i najuzvišenijih čovjekovih kvaliteta. Bog savršeno i bezuvjetno ljubi čovjeka. Učinio ga je dionikom tolike slobode da može izabrati nešto što se protivi samom njegovu Stvoritelju, a na koncu i njemu samome i to je zlo i grijeh. Dok se današnji čovjek muči i bori u vlastitoj slobodi, jer je ne zna pravilno i odgovorno koristiti, Bog mu daruje svjetlo u svojoj riječi, pokazujući mu put prema svjetlijoj budućnosti i uspjehu. U tom smjeru nam i ovaj evanđeoski tekst daje veliko svjetlo: Jerihonski slijepac Bartimej (Mk 10,46) „Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim“. Isus je prošao zemljom čineći dobro. Upućen je prema Jeruzalemu gdje će izvršiti djelo spasenja. Tako je posjetio Jerihon koji se smatra najstariji grad u svijetu. To je prvi grad na koji su izraelci naišli preko Jordana, i prvi grad Obećane zemlje, a nalazi se nekoliko desetaka kilometara od Jeruzalema. To je zadnji grad - utvrda kojeg su izraelci osvojili nakon povratka iz Egipta i to na čudesan način - klicanjem izraelskog naroda i kruženjem oko gradskih zidina. Ovaj događaj su Sveti oci često uzimali za primjer pouzdane i ustrajne molitve. Isus je ušao taj grad, kojeg je Jošua prokleo tako da izraelci nisu ništa smjeli uzeti za sebe iz toga grada nakon što su njime prošli ali će biti proklet i onaj koji ga bude ponovno bude gradio. (Još 6, 26-27). U tom je gradu Isus naviještao Kraljevstvo Božje. Marko ne govori kakva je djela u njemu Isus činio, ali je sigurno da je i tamo liječio bolesne, tješio tužne (dva slijepca kod Mt; Lk govori o Jerihonu u zgodi o Zakeju i čovjeku koga su ga razbojnici pretukli). Isusa je pratilo silno mnoštvo koje je svjedočilo što je Isus činio i govorio. Svi su upućeni prema Jeruzalemu, jer je Pasha već bila blizu. Dok je izlazio iz Jerihona kraj puta sjedio je slijepi prosjak Bartimej. Svetom Marku evanđelistu bilo je važno ne samo napisati ime slijepom prosjaku nego ime njegova oca Timeja, njegovo socijalno stanje i način kako živi. Mnogi su učeni ljudi, pismoznanci, farizeji, upravitelji ostali bezimeni u evanđeljima. Bartimej proseći pri ulazu u grad sjedi kraj puta, smješten između dvaju gradova Jerihona i Jeruzalema: Jerihon je zadnji grad utvrda staroga svijeta kojeg Izrael napušta iz ropstva a Jeruzalem, mjesto Božjeg prebivališta i obećanja u kojem će se dogoditi za par dana savršeni čin objave i očitovanja Božje ljubavi prema čovjeku. Provodeći svoje vrijeme proseći kraj puta, čini se da Bartimej nije bio religiozan, tim više što su židovi takve hendikepirane osobe smatrali grešnicima, (Jer 31,8; Iv 9, 1-2). Upravo ova dramatična životna stvarnost slijepog prosjaka Bartimeja slika je mnogih ljudi, muškaraca i žena koji žive negdje kraj puta, koji su marginalizirani iz bilo kojeg razloga. To je slika onih koji svoju vjeru doživljavaju samo usput i površno. Ali i onih koji su izgubili svako dostojanstvo bez imalo nade i povjerenja da će ga jednom ponovno steći. Oni smješteni kraj puta očekuju bar malo pažnje, vedar pogled dobrote i nježnosti onih koji su i sami možda izgubljeni na putovima traženja smisla i radosti života. Upravo ovaj prizor ostavlja nam vremena i načina za promišljanje nad svojim osobnim životom kad smo se i mi htjeli nahraniti mrvicama pažnje i ljubavi ili trenutačnim užitkom smješteni u prašini sitnih zadovljstava sve dok nismo susreli Isusa koji se zaustavio čuvši našu molitvu i čežnju srca. Bartimej je čuo da Isus prolazi sa svojim učenicima i silnim mnoštvom. Tu je Isus, u njegovoj blizini! Jedinstvena prilika za njega, u ovom trenutku se može riješiti cijeli njegov život i njegova životna situacija. On je prosjak, slijep ali nije gluh! Upravo je ovo temeljna činjenica koja je silno važna za život. Puno je teže bit gluh negoli slijep! U biblijskom smislu imati uho za Božju riječ, jedni za druge znači ući u radost spasenja, biti dionik zajedništva i pjesme slave koja zahvaća čitavi ljudski život. Zato i psalmist kaže: „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda“( Ps 94, 7), zatim „da poslušam što mi to Gospodin govori“ ( Ps 85,9) ili ono što sv. Luka u Djelima apostolskim govori o poslanju Filipa: „Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio Dj 8, 6“ Slijepi Bartimej je čuo da Isus ide tim putem i počeo je vikati. Posebnost ovog prosjaka je u tome što je odmah reagirao u Isusovoj blizini, počeo je vikati zazivajući ga kao kraljevskog potomka i Sina Božjega budući da mu upravlja svoju molitvu kao grešnik i potrebnik Božjega milosrđa. U njemu prepoznaje Mesiju – Spasitelja. Isus je onaj koji spašava! Ovaj usklik: „Smiluj mi se“ kod Mk samo se dva puta pojavljuje (Padavičar: Mk 9, 14 -29), što pokazuje važnost molitve. Bartimej prepoznaje autoritet Isusa ali i svoje granice i nemogućnosti, zna da se njegov život i budućnost nalazi u Isusovim rukama. To je ujedno i krik onoga koji je doživio duboku potrebu za oslobođenjem, za promjenom života i drugačijim načinom gledanja. Upravo ovaj krik bit će način molitve mnogih pustinjaka kako bi došli do molitve srca (Ruski hodočasnik!). On u sebi krije vapaj čovjeka staroga zavjeta koji je čeznuo za spasenjem po Božjem milosrđu a ne po vršenju zakonskih propisa. Bartimej je slika svih ljudi koji čekaju svjetlo: dolazak Spasitelja i bezuvjetnog dara milosrđa i spasenja. Na njegov vapaj: „Sine Davidov, Isuse smiluj mi se“ mnogi su ga ušutkivali ali on je još jače vikao. Uvijek su za Isusom išli bolesni, siromašni ali jednako tako i mnoštvo ljudi koji su ga slušali i pratili. To je mnoštvo išlo ispred Isusa, oni imaju svoj cilj – put prema Jeruzalemu i nisu htjeli da ih itko ometa na tom putu. Na duhovnoj razini, ljudi koji idu ispred, pa čak i ispred Isusa ima duboko značenje. To su ljudi koji su stekli neko duhovno iskustvo, navikli na Isusovu prisutnost, njegov nauk i djelo. Oni vide pred sobom svoj cilj i zbog toga Bartimeja žele ušutkati, ne žele da ometa Isusa u njegovom hodu prema Jeruzalemu. Ali je Bartimej još jače vikao: „Sine Davidov smiluj mi se“. Na tu molitvu Isus se zaustavio. Na tom putu ostvarenja volje svoga Oca, Isus ima vremena i srca zaustaviti se na mjesto gdje je Bartimej boravio, upravljajući svojim učenicima naredbu: Pozovite ga! Upravo kod ovog posljednjeg Isusov čuda udjela imaju njegovi učenici. Oni su Crkva koja i danas ima ulogu dovoditi ljude k Isusu. Oni upravljaju svoje riječi prosjaku sokoleći ga: „ustani, zove te“. To su riječi puni nade, koje podižu čovjeka na novo dostojanstvo. Od velike su važnosti riječi: „On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu“ One su odgovor i znak da su Isusove riječi našle dobro tlo u srcu prosjaka Bartimeja, odgovor na uslišanu molitvu. Kad je čuo da ga Isus zove on je bacio sa sebe ogrtač. Plašt ili ogrtač ima veliko i važno značenje u Bibliji. On nije samo dio odjeće nego se on povezuje sa samim identitetom, osobnošću koja ga nosi. Poznati su biblijski tekstovi koji se na različite načine povezuju sa plaštem i često se puta uspoređuje s pravednošću i korektnim životom u vjeri. (Ilija – Elizej; Job – njegov pravedan život je kao plašt koji ga je pokrivao; Izr 30, 4 – Moć je Božja takva koja vode na zemlji ovija svojim plaštem; Ps 104,2, „Gospodin je svjetlošću ogrnut kao plaštem“; Otk 19, 13: Ivan vidi čovjeka – Riječ Božju koji je ovijen plaštem). Plašt je neophodan dio odjeće, osobito u pustinjskim predjelima, gdje su noći vrlo hladne ali i danju služi kao zaklon od sunca. Kod židova, ali na Istoku općenito, svaki čovjek, bio bogat ili siromah, posjeduje plašt od kojega se nikako nije odvajao. U mnogim narodima je on sastavni dio čovjeka. On čovjeku označava sve! Tako je i plašt pokrivao tijelo i život slijepa prosjaka Bartimeja ali mu je bio i zaštita da koliko toliko zaštiti sebe od pogleda, prezira, dobacivanja, srama ili tjeskobe. Na Isusov poziv od baca takav ogrtač! Na tom putu mu takav plašt postaje prepreka. On se diže, skoči i dođe do Isusa. Ove tri radnje koje čini slijepi prosjak : bacanje ogrtača, skakanje, i prilaženje Isusu obuhvaća cjelokupni naš život i odgovor na Božje prilaženje nama po utjelovljenju. Osloboditi se svega što nas otežava na putu – mogu to biti i pozitivne ljudske stvarnosti kojima smo vezali sebe i ne možemo u slobodi disati i koje nas čine tromima i nepokretnima. Skočiti znači biti spreman, catch the moment, u duhovnom smislu se taj trenutak označava kao kairos – milosni trenutak, za razliku od kronos – bilježenje vremena u materijalnom i fizičkom smislu. I najvažnije sve te radnje imaju jedan cilj – doći do Isusa. Doći do Isusa znači u sebi imati svijest da je On prvi došao radi nas „Još dok smo mi bili u grijesima – on je za nas umro“. Doći do Isusa znači imati sigurnost da nas je On čuo, da je u masi prepoznao naš glas i vapaj i u toj nutarnjoj otvorenosti približiti se Isusu koji nas raširenih ruku oproštenja, ljubavi i blagoslova želi zagrliti. Nakon tih koraka učinjenih u povjerenju, dolazimo do Isusa sposobni stupiti u razgovor s njim. Božja je inicijativa uvijek ona koja svemu prethodi. Isus pita: Što hoćeš da ti učinim? – „Učitelju moj, da progledam“. Bartimej Isusa najprije promatra kao svoga Učitelja. On je Mudrac koji svojim znanjem raspršuje svako neznanje i zabludu koja potamnjuje život čovjeka. Isus je pravo Svjetlo koje osvjetljuje ne samo vanjski pogled nego onaj nutarnji. Samim pitanjem „Što hoćeš da ti učinim“ Isus ga je zagrlio i pokazao svoju ljubav da je tu za njega, da ga skloni sa granice puta i postavi na Put svjetla i radosti. Tek nakon ispovijesti vjere i nutarnjeg poklonstva govori svoju nakanu „da progledam“. Zbog toga Isus njemu daje pečat, potvrdu: „Idi, vjera te tvoja spasila“. Isus ga u potpunosti potvrđuje kao čovjeka, kao dionika božanskog života koji u njemu živi – vjera te tvoja spasila! Vjera je svjetlo! Po vjeri se otvaraju oči uma! Prošle nedjelje (4. korizmena – A), slušali smo u evanđelju po Ivanu, kako Isus govori farizejima: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju kji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime(sa ozdravljenim slijepcem!) pa ga upitaju: „Zar smo i mi slijepi?“ Isus im odgovori: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje“. Čovjek koji je zatvoren u vlastitom pogledu, znanju, iskustvu, grijehu, on ne dopušta da ga obasja svjetlost istine. Bartimej u otvorenosti srca moli: Učitelju, da progledam! I on prima svjetlo! Isus ga šalje, idi vjera te tvoja spasila. I kaže sv. Marko: „I on odmah progleda i uputi se za njim!“. Ovo je događaj vjere i svjetla. Ovo je novost života. Bartimej ostavlja svoje mjesto, kraj puta, i kreće za Isusom, prema metropoli, prema središtu, ali s Isusom, da i on bude dionik svega što se ima dogoditi u planu spasenja. U dinamici ovog otvaranja svjetlu istine i putu prema istinskoj slobodi može nam pomoći događaj povezan s prorokom Ilijom, prototipom proroka i nositeljem objave Božje u Starom i Novom Zavjetu. Ilijina povijest može biti pogled prema dubljem traženju slobode na osobnoj razini i prepoznavanju zdravih i slobodnijih odnosa s našim bližnjima. Isus govori Samarijanki: „ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."( Iv 4, 24) 1Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!" 3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. 9Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?"10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." 11Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija?" 14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život." 15Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Sv. Ilija, okrijepljen hranom koju mu je anđeo donio, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Nakon napornog hoda Ilija je stigao na Božje brdo Horeb i ušao u pećinu. Bježeći od kraljice Jizabele koja ga želi ubiti, umorio se i sklonio u pećinu, na Božjemu brdu. Kad je stigao u pećinu Bog ga pita: „Što ćeš ti ovdje Ilija?“ Bog želi s Ilijom razgovarati ali Ilija nije voljan i spreman za dijalog s Bogom, pa mu tjeskobno i razočarano kaže: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život“ . Dok Ilija svoja junačka djela nabraja Jahvi, čak i to da se za njega borio, u pećini se skriva. Ilija razgovara s Jahvom ali iz pećine, iz svoje zaštite i skloništa. Njegova uspješna djela su mu zaslijepila pogled jer je revnovao za Jahvu, i ostao je sam u strahu. Ilija je bio opterećen Bogom, na teret mu je bio i Izrael, a na kraju bio je opterećen i samim sobom. Ilija nije bio spreman za dublju suradnju s Bogom. Nije znao prepoznati Jahvinu blizinu i njegovu silnu ruku koja ga je vodila. Još nije naučio pravila Božjega govora i djelovanja. Njegovo proročko djelovanje nije bilo potpuno slobodno, ono ide iz njegova „ega“. Zato mu Jahve govori: „Iziđi i stani u gori pred Jahvom, evo upravo Jahve prolazi“ . Ilija se, kao nekoć Adam, sakrio pred Bogom, ali i od ljudi bježi. Adam se radi grijeha i straha sakrio, a Ilija se krije radi straha ali i radi svojih uspjeha i trofeja. Ilija je išao vlastitom snagom i umijećem. On je revnovao za Jahvu i njegov dom, ali nije revnovao s Jahvom u njegovom domu. Zbog toga je ostao sam, ali je sam jedino u svojim očima, u svojim iskustvima. Ilija osjeća samoću, napuštenost i strah. To su znaci najdubljeg poraza. Zato ga Jahve poziva da iziđe i stane u gori pred njega, jer on prolazi, želi Iliju sresti onakvim kakvim on jest, a ne u pećini njegova straha, nesigurnosti i površnih uspjeha. Ovaj Ilijin izlazak iz pećine podsjeća na slavni izlazak Izraela iz ropstva. Svi su miljenici Božji doživljavali takav izlazak, prijelaz iz pustinje! To je prostor mističnog Božjeg djelovanja i istinskog susreta s čovjekom. Poznat je susret Mojsija i Boga koji zajedno prolaze kroz Crveno more. To je PASHA Božja i njegova naroda. To je i mistično – realno oslobađanje svih onih koji će trebati proći vlastitu pashu skidanja staroga čovjeka. To je preslika one Pashe koju će Sin Čovječji ostvariti u svome tijelu. To je pasha koja je potrebna svim ljudima da bi se nanovo rodili i ušli u slobodu istinske ljudske i božanske ljubavi. Svoju Pashu Ilija prolazi na Božjem brdu. On izlazi iz pećine a Jahve prolazi... Tek je sada Jahve na djelu, sad On nastupa. Bog djeluje na jedinstven način ali ne kako to Ilija očekuje. Svi su predznaci Jahvina dolaska bila predigra. Bili su to znaci Ilijine pripreme radi njegovih predodžbi o Bogu, osvetniku i rušitelju koji stoji samo uz neke ljude, neku grupu, ideje ili ideologije. Sva ta Božja očitovanja bila su Iliji prepreka u spoznavanju Boga onakvim kakav jest. On je u znacima tražio Jahvu, ali ih Jahve nadilazi. On je njihov tvorac. Ilija se nije htio riješiti pobjedničke pjesme vlastitog sebeljublja i samodostatnosti. Iako Ilija još uvijek nosi prepreke u svojim spoznajama o Jahvi, on je ipak i dalje tražitelj lica Njegova. Revnovao je za dom Božji, poubijao je Baalove svećenike, bježao od poganskoga svijeta. Svi ti uspjesi doveli su ga do samoće, do okrenutosti prema sebi, do pećine. Ilija je duboko razočaran, jer je mislio sam spasiti Izrael, vratiti ga Bogu ali mu nije uspjelo. Nosi li današnji čovjek, svaki od nas, u našem zanimanju, životu i djelovanju stvarnosti? Mislimo li da smo prepušteni samima sebi i da smo jedini koji ispravno radimo? Ilija se dosada borio sam! On se borio sam s poganima, ali i samim sobom! Bog se kroz čitavo to vrijeme skrivao. U hodu pred licem Božjim Ilija je trebao prepoznati i slijediti tu Božju želju i pedagogiju. Trebao je sve ostaviti, svoje pobjede, uspjehe, ljude, pa čak i slike o Bogu. Trebao je ostaviti znakove Božjega očitovanja ali i hvaljenja sebe. Trebao je ostaviti i sliku o sebi kao žrtvi. Jesmo li mi današnji kršćani spremni na takav iskorak prema istinskoj slobodi, prema iskustvu vlastite Pashu kako bismo iskusili Božje očitovanje i primili njegovu slavu? Zato Ilija čuje glas koji ga pita: „Ilija što ćeš ovdje? Trebali bismo svi skupa čuti Isusov glas prije svakog našeg liturgijskog ali i prijateljskog susretanja:"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar“ U Iliji je bio prisutan strah. On je iz straha pobjegao na brdo Horeb. Na kraju, Ilija razotkriva u potpunosti sebe, očituje svoj strah za život: „ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život“ . Bio je opterećen i uvjetovan svojim nastojanjima, svojim željama, pa i svetim željama. Njegova proročka služba je bila zatomljena tjeskobom, depresijom, nemirom, vlastitim željama i planovima te samoćom. Bog je ispred sebe pustio prirodne pojave: silan vihor, koji je drobio brda i lomio hridi, potres i oganj , Vjerojatno je Ilija u tom stanju htio takvo očitovanje Božje koje bi opravdalo njegov strah i njegovu revnost. Ali događa se sasvim drugačije: „šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu“ . Na brdu Horebu, nakon što je Ilija ostao sam, mogao je čuti šapat laganog i blagog lahora. U tom je susretu na Horebu Ilija naučio Božju pedagogiju, naučio je slušati Božji govor. Kroz slušanje tihog Božjeg govora, naučio je sebe zakloniti. To je novost u Ilijinom svijetu. Ovo je točka susreta Boga i čovjeka. Samoća i spoznaja sebe jesu životni ambijent u kojemu se Bog objavljuje. I ovdje se pojavljuje plašt, pred Božjom objavom pravednosti, ljubavi i dobrote, Ilija pokriva lice svojim plaštem jer mu se nutrina razotkrila. Bog je Misterium! Samoća je most preko kojeg Bog prilazi čovjeku kako bi ga učinio dionikom njegove prisutnosti i miline. Bog se objavljuje u šapatu blagog lahora a Ilija odgovara svojim izlaženjem iz pećine, svoga „ega“, straha i skrivanja. Dok se Bog objavljuje u svojoj tajanstvenosti blagim lahorom čovjek se skriva od njegova Lica, pokriva se plaštem. Dok se Bog objavljuje, čovjek se skriva. Šutnja i molitva su prostori duha u kojima se događa dinamika između Boga koji se objavljuje i čovjeka koji mu se klanja. Dok se jedan otkriva, drugi se skriva. Kad se čini da se pronađu, onaj drugi se već sakrio. Kad se čovjeku čini da se pronašao, on se zapravo izgubio. On se tada Bogu sakrio, a i sebi i drugima. Čovjek se pronalazi kad mu se Bog objavljuje, kad mu govori. Čovjek upoznaje sebe i svoje djelovanje kad posluša Božji glas. Tada nastaje razgovor, dijalog između Boga i čovjeka. To je dijalog u slobodi, mistično događanje susreta Boga i čovjeka. U takvo događanje pozvan je svaki čovjek . Svi mi! Brdo Horeb i pećina jesu za Iliju mjesto sazrijevanja i susreta s Bogom. On plaštem prekriva svoje lice jer ne može gledati lice Božje. On ga čuje, sluša, po tihom šapatu laganog lahora. Ovaj dijalog između Boga i čovjeka jest njihovo prožimanje u zajedništvu. Jedino u snazi Duha Svetoga naše okupljanje, naša djelovanja postaju baštinom jer se događa u slobodi i istini, događa se u ime Kristovo jer po njemu učimo poštivati pravila međusobne otvorenosti. Isus Učitelj čini da čovjek uživa u blagodatima dinamične Božje prisutnosti. Zbog toga se naše djelovanje treba temeljiti na Kristovoj prisutnosti i poslanju tako da „ontološko jedinstvo s Kristom bude živo u svijesti i u djelovanju: sve ono što činim, činim u zajedništvu s njim i upravo to čineći, ja sam u Njemu“( J. RATZINGER, La comunione nella Chiesa, San Paolo, Milano 2004. Str. 181). Samo se u ovom smjeru može govoriti o pravoj slobodi i kreativnosti istinske ljubavi koja omogućuje stvarnje mentaliteta poštovanje i međusobne tolerancije. To neprestano izlaženje iz „svojih pećina“ jest promatranje slave lica Kristova koje nas vodi prema drugima. Stoga svakodnevno nastojanje u svjetlu Božje riječi nije samo puko zalaganje oko međusobnom poštovanja nego i put prema prihvaćanju slave koju je Otac dao Isusu a on ju daje onima koji su spremni zakoračiti u beskraj slobode nakon proživljene Pashe vlastitoga sebeljublja, straha i nepovjerenja.(R.P.) |
- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.04.2011.
TREBA SE RODITI NANOVO - ODOZGOR
|
Put prema novom rođenju Živimo u vremenu velikih i naglih previranja u Crkvi i svijetu. Suvremenom čovjeku takve promjene izazivaju tjeskobu, neizvjesnost. Svjedoci smo dubokih preobrazbi čovjeka i čovječanstva. Čini se da vrtlog svjetskih zbivanja dotiče same korijene čovjekove osobnosti, i žele ga istrgnuti iz stabilnosti u kojoj je ukorijenjen samim stvaranjem. Te promjene u svijetu i prirodi kao da čovjeku žele poručiti ono što je nekoć Gospodin Abrahamu rekao: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koje ću ti pokazati“ . Prirodne, političke i gospodarske krize današnjeg čovjeka tjeraju iz njegove stabilnosti na koju je navikao, u kojoj se ukorijenio i kao da ga prisiljava na stvarnost koju on ne bi htio i na koju nije spreman. Zadnji događaji u Japanu na mnogim su razinama alarmirali svijet. Nakon potresa u Japanu elektronskom poštom svijetom kruži svjedočanstvo profesorice engleskog iz grada iz Sendaija. Ona piše: "Ovdje u Sendaiju sve izgleda dosta nestvarno. No, blagoslovljena sam prekrasnim prijateljima koji mi puno pomažu. S obzirom da moj stan više ne zaslužuje taj naziv, preselila sam se kod prijatelja. Dijelimo ono što imamo: vodu, hranu i grijalicu. Svi spavamo jedni uz druge na podu sobe, jedemo uz svijeće, pričamo priče. Toplo je, atmosfera je prijateljska i prekrasna. Preko dana jedni drugima pomažemo počistiti nered u svojim domovima. Neki sjednu u auto i gledaju vijesti na ekranima navigacijskih uređaja ili stanu u red za pitku vodu kada hidrant proradi. Ako nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Začuđujuće je kako ovdje gdje jesam uopće nema krađa niti guranja u redovima. Ljudi ostavljaju ulazna vrata širom otvorena jer je tako sigurnije kada potres opet udari. Stalno čujem da ponavljaju: 'Ovako je nekada bilo kada su si svi međusobno pomagali.' Potresi se stalno vraćaju. Sinoć smo ih imali skoro svakih 15 minuta. Stalno se čuju sirene i nadlijeću nas helikopteri. Proradio nam je vodovod u stanovima sinoć na nekoliko sati, a sada radi i preko dana. Struja se vratila danas poslije podne. Plin još nije proradio. No, sve to ide po područjima. Nekima proradi, a nekima ne. Svi se danima nisu prali. Osjećamo se prljavima, no sada imamo i važnijih briga. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Živimo punim plućima na razini instinkta, intuicije, skrbi, preživljavanja, ne samo za sebe, nego i za cijelu grupu. Zamjećujem čudnovate paralelne situacije. Na nekim su mjestima kuće u potpunom neredu, a onda vidim kuću s uredno posloženim ležajevima ili rubljem koje se suši na suncu. Vidim ljude koji stoje u redu za hranu i vodu, a istovremeno vidim šetače sa psima. Ima i neočekivane ljepote. Noću je potpuna tišina. Nema automobila. Nikoga nema na ulicama. I noćno nebo prekriveno je zvijezdama. Obično se mogu vidjeti dvije ili tri, a sada je cijelo nebo prekriveno zvijezdama. Planine iznad Sendaija stoje čvrsto i kad je zrak bistar vidimo njihovu veličanstvenu siluetu na nebu. Svaki dan dolazim do svoga stana pogledati kako stoje stvari, sada šaljem ovaj e-mail jer se struja vratila, a pred vratima bi me dočekala voda i hrana koju je netko ostavio. Nemam pojma tko, ali to je tu za mene. Starci sa zelenim kapama idu od vrata do vrata i provjeravaju jesu li svi dobro. Ljudi potpune strance pitaju trebaju li pomoć. Nigdje ne vidim znakove straha. Pomirenosti sa sudbinom da, ali straha ili panike ne. U ovim okolnostima ja imam izravan uvid da se upravo događa ogroman kozmički korak naprijed u cijelome svijetu. I osjećam da mi se uslijed iskustva s ovim događajima u Japanu srce širom otvara. Brat me pitao osjećam li se 'manjom od makova zrna' zbog ovoga što se dogodilo. Ne. Zapravo, osjećam da se događa nešto što je puno veće od mene same. Taj val rađanja (širom svijeta) je težak, no ipak veličanstven" Nakon bombardiranja u New Yorku svijet je ostao zapanjen pred čovjekovom negativnom mogućnošću, nakon tsunamija u Indoneziji i potresu u Japanu na globalnoj razini čovjek počinje drugačije živjeti. Suvremeni događaji na novi način čovjeka pozivaju na otkrivanje vlastitoga dostojanstva, vlastite krhkosti i duboke potrebe za blizinom čovjeka. Papa Benedikt XVI. u knjizi Svjetlo svijeta suvremene promjene u Crkvi i svijetu promatra kao znakove „koji nam ulijevaju strah, koji nas uznemiruju. No postoje i drugi znakovi na koje se možemo nadovezati i koji nam daju nadu … Vidi se kako čovjek teži za beskonačnom radošću, želio bi do kraja uživati, želio bi doseći ono beskonačno. Ali ondje gdje nema Boga, to mu ne može biti dano, to ne može biti. Tu on sam mora stvarati ono neistinito, neistinitu beskonačnost. To je znak vremena koji nas upravo kao kršćane mora trajno izazivati. Moramo pokazati – ali i živjeti – istinu da beskonačnost koja je čovjeku potrebna može doći samo od Boga. Da je Bog naša prva nužnost kako bismo mogli odoljeti nevoljama ovoga vremena. Da takoreći moramo pokrenuti sve sile duše i dobra kako bismo obilježje istinitoga suprotstavili obilježju lažnoga – i na taj način prekinuli i zaustavili kružni tijek zla“ . Papa potiče da se u ovim globalnim previranjima kršćani vrate Bogu, svome Počelu bez kojeg nema ni života ni sreće. Čovjeku je moguće opstati i održati se u svojoj cjelovitosti te stići do sreće jedino u prepoznavanju i prihvaćanju Boga kao svoje prve nužnosti . Benedikt XVI. također govori o nužnosti pokretanja svih sila duše koje čovjek posjeduje kako bi se svi ljudi, osobito kršćani, suprotstavili obilježjima lažnoga onime što je istinito, budući da je to način prekidanja kružnoga tijeka zla što zemlju i čovjeka želi povesti prema destrukciji i ništavilu. Mi kršćani, poznavatelji evanđeoske radosne vijesti, prožeti nadom uskrslog Krista, na osobiti smo način pozvani na ovu zadaću u svijetu. Agresivni sekularizam, duhovna dezorijentiranost zbog mnogih religioznih ponuda, pojedincima i čitavim društvenim zajednicama iskorjenjuje temeljne ljudske vrijednosti kao i osjećaj pripadnosti vjerskom opredjeljenju i kulturi u kojoj su rođeni. I nama kršćanima trećeg tisućljeća Krist Isus nudi snagu Duha koji iznutra pokreće jedinstveno poslanje u prepoznavanju vlastitog identiteta kao „Svjetla svijeta i sol zemlje“ . Vjernici laici, poučeni zdravom kršćanskom naukom, zajedno sa svojim duhovnim pastirima, osnaženi iskustvom vjere na temeljima Evanđelja postaju svjedoci Krista Isusa u suvremenom svijetu. Životom u obiteljima, sudjelovanjem u župnim zajednicama, na radnom mjestu, u dinamici evanđeoske poruke slušane i primljene u euharistijskom slavlju postaju znaci nade i uskrsle vjere u vremenu koje je često otežano kulturom smrti, depresije i besmisla. U takvom društvenom okruženju „svjedoci smo nicanja raznih pokreta, nekih i problematičnoga usmjerenja s teološkog i eklezijalnog stajališta. Događa se 'tihi odljev' vjernika, odnosno odlaska u druge sredine ili centre“ koji uglavnom nude religiozna fanatična usmjerenja. Mnogi suvremeni religiozni pokreti često su obojeni euforijom, sentimentalnošću i površnim odnosom prema Bogu i ljudima. Zanemaruju istinske ljudske i kršćanske vrijednosti koje se temelje na predanoj nam Tradiciji i Učiteljstvu Crkve a nadasve u nepresušnom izvoru Božje riječi kao temelja božanske Objave. Osim toga suvremeno društvo obilježeno je instant kulturom koja čovjeku postavlja zamku jeftinih, brzih i neutemeljenih rješenja, što čovjekovo ovdje i sada ispunja užitkom i osjećajem sigurnosti a njihov sutrašnji život ostavlja u neizvjesnosti, strahu i depresiji te ga vodi prema zatvorenosti u vlastitom egoizmu. Premda se sredstvima javnog priopćavanja agresivnim metodama nameće ideja o tzv. postkršćanskom vremenu i kulturi, Isus Krist ostaje jedini „Put, Istina i Život“ koji čovjeka može i želi usmjeriti prema novom svitanju nade i pokazati siguran put u izgradnji povjerenja i zajedništva među ljudima na kojemu je jedino mogući način opstanka života i svijeta. Naši biskupi analizirajući sadašnju situaciju potiču: „da smo pozvani i poslani – upravo danas i ovdje, i svagdje dokle dosiže život i djelovanje naše Crkve – da radosnim, poletnim i stvaralačkim naviještanjem i življenjem Kristova Evanđelja skromno i nenametljivo, ali otvoreno i uspravno, pridonosimo svoj dio u punijem ostvarivanju Božjega kraljevstva, u stvaranju posve novoga svijeta – svijeta istinski humanih odnosa među ljudima i svijeta posve novih odnosa između Boga i ljudi“ . Evanđelje je radosna vijest – ono je snaga koja iznutra pokreće čovjeka i daje mu smisao i svjetlo prema otvorenoj budućnosti koja vodi prema istinskoj sreći i blagoslovu. U ovom promišljanju neka nam evanđeoski odlomak o susretu Isusa i Nikodema bude još jedan poticaj prema novom iskustvu vjere i povjerenja u Boga koji je prisutan među nama i koji nas vodi. Iv 3, 1-12 „1Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 4Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 6Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 7Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' 8Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." 9Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? 11Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. 14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“. Nikodem je ugledan Židov, farizej, iz zajednice uglednih i učenih ljudi koji su imali odgovornu i prepoznatljivu ulogu u vjerskom i javnom životu. On dolazi Isusu po noći! Ivan apostol će evanđelje pisati kao svjedok na temelju konkretnih događaja vezanih uz Isusove susrete s ljudima ali će Isusova znamenja i čudesa pratiti nutarnjim pogledom i tumačiti ih svjetlom objave. Nikodem se vjerojatno bojao po danu doći Isusu. Bojao se drugih farizeja. Bio je ugledan i vjerojatno je htio sačuvati svoj ugled među svojim zborom i ostalim židovima. Ali nije mogao ostati ravnodušnim pred Isusovim znamenjima, čudesima i naukom. Svakoga se dana suočavao s obredima u hramu i Mojsijevim zakonom. Nešto ga je vuklo prema Isusu, jer nitko ne govori kao što On govori. Isus je sve pozivao na obraćenje i spoznaju o Bogu koji je Otac svih ljudi. Nikodem svjestan da stavlja na kocku svoj ugled, uspjeh pa i svoj život, unatoč tome ide Isusu. On želi nešto više i pristupa Isusu otvorena srca. Svjestan da je Isus poseban čovjek iznosi svoju tvrdnju i znak vjere: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Nikodem kao da govori u ime svih židova, osobito farizeja znamo da si od Boga došao kao učitelj. Priznaje i potvrđuje Isusovo božansko podrijetlo. Vjerojatno su to priznali i drugi farizeji kad on kaže znamo! Nikodem Isusa zove Rabbi! Isus je od Boga došao kako bi ljudima prenio božansku nauku, novu i silnu mudrost koja ide na ruku čovjeku jer Bogu je stalo do čovjeka i želi ga poučiti o najdubljoj stvarnosti njegova života i objaviti mu smisao i vječni život. Nikodem je gledao Isusova znamenja i čudesa, slušao njegove propovijedi ali ne razumije što to znači roditi se odozgor. Isus božanskim autoritetom objavljuje istinu da je najprije potrebno roditi se odozgor kako bi se vidjelo kraljevstvo nebesko. Nikodemu su silno bile važne te Isusove riječi. Čeznuo je za istinom i pravednošću, živio je u skladu s Mojsijevim zakonom i pitao se zašto je rođenje odozgor odlučujuće kako bi se vidjelo i ušlo u kraljevstvo nebesko. Njegovim ponovnim pitanjem o starosti, Isus produbljuje svoju objavu govoreći mu o potrebi rođenja iz vode i Duha Svetoga jer ako se to ne dogodi ne može se ući u kraljevstvo nebesko. Da bi čovjek mogao vidjeti kraljevstvo nebesko mora se roditi odozgor a da bi u njega ušao to se rođenje mora dogoditi u vodi i Duhu Svetome! Zanimljivo je primijetiti kako Nikodem neshvaćajući Isusovu riječ, svoj pogled vraća prema utrobi majke, prema prošlosti, dok Isus govorom o novom rađanju otvara budućnost u kojoj će se boraviti u kraljevstvu nebeskom. Nikodem je čovjek koji je zatečen i taknut Isusovim riječima. On je slušao njegovu riječi ali se stidio slušati ga javno, bojao se kritika drugih i nije se usudio javno svjedočiti svoju pripadnost Isusu te slobodno ići za njim. Roditi se odozgor znači biti slobodan od svih navezanosti i prepreka. Roditi se ponovno znači dopustiti da te voda života opere i očisti od svih naslaga staroga mentaliteta i naslijeđenih struktura sebičnosti i zatvorenosti u vlastitom egoizmu kako bi mogao zaodjenuti haljinu novog, trajnog i slobodnog života. Samo onaj čovjek koji je rođen od Duha Svetoga postaje istinski slobodan i može vidjeti, prepoznati u boraviti dinamici kraljevstva nebeskog u kojem prebiva radost, mir, ljubav i istinska sloboda. Isusove riječi postaju način i prostor novog rođenja! Njegova Objava je utroba u kojoj se događa čovjekovo istinsko i pravo rođenje! Po njegovim riječima se daruje istinsko znanje, život, kraljevstvo nebesko! Jednom zgodom će Isus reći: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta!“ Čovjek zemaljskim rođenjem i odrastanjem usvaja stečeno znanje i kulturu koja ga okružuje i nastoji pronaći svoje mjesto i ostvarenje. Ali čovjeka takvo znanje ne može dokraja ispuniti i utažiti duboku čežnju za potpunim smislom i ostvarenjem. Nikodem pristupa Isusu, ne shvaća nit razumije božanski govor, ali je otvoren i pita. On je otvoren za nove spoznaje, dok mu Isus osvjetljuje njegove granice: „Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?“ Pokazuje mu stanje životnog sazrijevanja i usvajanja ljudskog znanja: „Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?“ Svaki istinski znalac govori o onome što je naučio, što je primio kao baštinu i usvojio kao svoju hranu, svjetlo. Pravi svjedok svjedoči o onome što je vidio, što je osobno iskusio i doživio. Isus mu pokazuje potrebne korake, po njegovim upitima uvodi ga u božansku novost, priprema ga za novi život. Ali mu i jasno govori: „Ali svjedočanstva našega ne primate“ . Isus poznaje Oca, On ga je vidio i zato mu dalje objavljuje: „Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?“ Tu nastupa govor o vjeri, prestaje ono zemaljsko, tjelesno i slijedi govor o nebeskim stvarnostima. Tko može o njima govoriti ako ne On koji je „u krilu Očevu prije negoli je svijeta bilo“. I zato mu Isus govori: „Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“. Isus u noći njegova znanja i čežnje za istinom objavljuje potpuno svjetlo dozivajući mu iskustvo Mojsija i njegova naroda: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni“. Mojsije snagom Božjom izveo je Izrael iz ropstva i našao se s narodom u pustinji. Na putu prema obećanoj zemlji morali su proći iskustvo pustinje. U nestrpljivosti počeli su mrmljati na Boga i Mojsija. Plod nevjere i nepouzdanja u Božje vodstvo bile su zmije koje su ih ujedale i izraelci su umirali od njihova otrova. Naredbom Božjom Mojsije je trebao podići zmiju od mjedi kako bi izraelci nakon njezina ujeda pogledali u nju i primili ozdravljenje. Zmija koja je bila izvor smrti na neki način izraelcima postaje lijekom, spasenjem! Ovo iskustvo doziva iskustvo prvih ljudi sa zmijom koja svojom lukavošću nudi krivu spoznaju, znanje i čini da se njima otvaraju oči za nešto što prije nisu vidjeli a što je u njima probudilo drugačije djelovanje i odluke. Čudesnom pedagogijom Bog odgaja i vodi svoj narod poslušnošću i odanošću Mojsija. Isus tom slikom Nikodemu doziva u pamet Božju naklonost i blizine ali mu otvara i novi put spoznaje i spasenje: „Tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“. Isus će u tom trenutku napraviti definitivni skok iz zemaljskog prema vječnog, iz ljudskog iskustva i znanja prema božanskoj mudrosti i spasenju, iz tjelesnog rođenja prema rođenju odozgor. Poznato je da zmija nakon određenog vremena mijenja svoju kožu/košulju. Vlastitim instinktom ona postaje svjesna da joj je nova košulja izrasla i ima potrebu presvući je i skinuti sa sebe. Traži dvije stijene ili neki uski prolaz kroz kojeg se ona provlači da bi se oslobodila stare kože jer je nova već na njoj. U ovom smislu Isus uzima sliku zmije kad govori: „Budite mudri kao zmije“ To znači skidajte staro sa sebe, obucite novo! Važno je u Isusovim riječima prepoznati božansku nauku! Isusova nauka i novost koju objavljuje Nikodemu sažeta u riječima:„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego ima život vječni“. Isus ne skida haljinu kao što zmija skida svoju kožu. On se daruje! U tom darivanju je novi život – središte i punina svega! Sveti Pavao jasno govori o ovoj tajni Božje ljubavi: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ . Isus na križu očitovao je svoju bezuvjetnu ljubav prema čovjeku. Ono što je Bog mogao učiniti u svojoj punini jest da je skinuo sa sebe skinuo haljinu svoga božanskog dostojanstva i obukao haljinu sluge. To je primjerom pokazao na posljednjoj večeri kad uzeo služnički ubrus i nogama prao noge. Poslije ovog čina Bog nema većeg dara za čovjeka! Sada je na čovjeku red da povjeruje kako ne bi propao! Isus objavljuje da „svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni“. Isus Nikodemu objavljuje da se jedino u njemu događa novo rođenje! Što znači roditi se odozgor ako ne skinuti haljinu služinaštva ideologijama i znanju koje vodi prema ništavilu i prihvatiti u vjeri haljinu bezuvjetne ljubavi Očeve koja se dokraja objavila i darovala za svakoga čovjeka. Novo se rođenje događa u trenutku iskoračenja u vlastitoj noći ljudske nemoći prema Svjetlu svijeta i izvoru istinskoga znanja – odnosno spoznavanja Božje svemoći koja se očituje u njegovoj savršenoj ljubavi. Čovjek je sazdan kao biće ljubavi i biće života! Zato papa naglašava da svaki čovjek „teži za beskonačnom radošću, želio bi do kraja uživati, želio bi doseći ono beskonačno. Ali ondje gdje nema Boga, to mu ne može biti dano, to ne može biti. Tu on sam mora stvarati ono neistinito, neistinitu beskonačnost“. Nadalje papa potiče da „Moramo pokazati – ali i živjeti – istinu da beskonačnost koja je čovjeku potrebna može doći samo od Boga. Da je Bog naša prva nužnost.“ Čovjek može biti sretan jedino kad doživi tu bezuvjetnu ljubav u svom životu. Po istinskom iskustvo Božje ljubavi čovjek postaje na ispravan način slobodan poput vjetra. Samo onaj koji ljubi kuša ljepotu beskonačnosti koju vjetar u svojoj dinamici nosi. Zato Isus objavljuje samu bit i narav onoga koji je rođen odozgor tj. koji se dao oblikovati od vječne Božje ljubavi: „8Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Čovjek koji je dopustio da ga Božja ljubav zahvati po Duhu Svetome koji je Osoba Ljubav postaje dionik sveopćega blaga i kuša ljepotu neprestane Božje blizine. Po tom sveobuhvatnom Dahu ili Duhu, Bog se čini prisutnim u čovjeku koga uvodi u vlastitu trajnost što označava život vječni a tako i trajnu sreću. Isus silinom objave tumači Nikodemu: „Zaista, zaista kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je, što je rođeno od Duha, Duh je“ A Duh je vječan jer nije podložan propadljivosti i truleži. Zbog toga oni koji žive u povezanosti s uskrslim Kristom postaju pomoć drugima u otkrivanju i življenju evanđeoske radosti i novoga života. Takvo zajedništvo Isusovih učenika potvrđuje kako „biološko rođenje nije dovoljno: čovjek može prihvatiti svoje 'ja' samo ako netko drugi, neko 'ti', potvrdi da je dobro što postoji. Ovo 'da' onoga koji ga ljubi na nov mu i konačan način daje njegovu egzistenciju. Na taj način prima neku vrstu preporođenja bez kojega bi njegovo rođenje ostalo nepotpuno i ostavilo ga u proturječju sa samim sobom“ . Roditi se nanovo odozgor, znači ući u dinamiku ostavljanja staroga čovjeka i prepoznavanju vlastitoga života i život bližnjih u istinskoj ljubavi. Tu je ljubav Isus objavio čovjeku svojim utjelovljenjem i njome je čovjeka zagrlio svojim potpunim darivanjem u muci i smrću na križu i tako čovjeka uveo u neraspadljivost božanskoga života. Korizma je milosno vrijeme koje Crkva živi upravo u ovoj dinamici preporođenja na novi, uskrsli život. Zato Pavao tvrdi „ako je tko u Kristu novi je stvor, staro uminu, novo gle nasta“ Uskrs je slavlje našeg novog života, rođenja odozgor. Kršćanska vjera svoj temelj ima u uskrsnuću Isusovom. Ako smo istinski kršćani i pravi Isusovi učenici onda živimo u dinamici novog – uskrslog života budući da dopuštamo snazi Kristove pobjede da slobodno u nama djeluje. Isus jasno potvrđuje za one koji vjeruju „tko vjeruje u Sina, ima život vječni“ Već sada oni baštine život vječni poput zraka kojeg udišu. A sveti Ivan svjedoči „Pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni“ Ivan piše vjernicima kako bi znali da imaju život vječni. Roditi se odozgor znači ući u bogatstvo znanja o plodovima kojima nas je obdario Bog u Isusu Kristu. Radosna vijest ispisana ljubavlju Božjom u evanđelju ima za cilj prožeti ljudska srca istinskom srećom i vječnim životom u kojoj čovjek ima snage pobijediti sve nedaće na koje nailazi u svakodnevnom životu. (fra Rozo Palić) |
- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 06.04.2011.
SVECI O PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM
|
Sv. Ljudevit Marija Grignon Monfortski: „Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zaručnici, svoje neizrecive darove i Nju je odabrao za Djeliteljicu svega što ima. A ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoće, koliko hoće i kada hoće i nijedan se nebeski dar ne daje ljudima ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku. To je volja Boga, koji je htio da sve imamo po Mariji, jer je tako trebalo da Svevišnji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromašila, ponizivala i skrivala svojom dubokom poniznošću do dna ništavila za svoga života. To su osjećaji Crkve i svetih otaca“. „Svim se našim dobrim djelima , kada prođu kroz Marijine ruke, povećava čistoća, a dosljedno i zasluga te naknada i isprosna vrijednost, zato ona postaju mnogo uspješnija da pomognu čistilišne duše i da obrate grešnike, negoli bi bila kad ne bi prošla preko djevičanskih i darežljivih Marijinih ruku“. Sv.Maksimilijan Kolbe: „Kamo ti pođeš, postižeš milost obraćenja i posvećenja, jer sve nam milosti od Preslatkog Srca Isusova teku po Tvojim rukama Djevice Marijo“ Sv.Bernard: „Bog je htio da sve imamo po Mariji. Ako dakle imamo koju nadu, koju milost, koji spasonosan dar, znajmo da nam to dolazi iz Njezinih ruku. „Kada misliš štogod prinijeti Bogu, nastoji to prikazati preko prečistih i predostojnih Marijinih ruku, ako ne želiš biti odbijen. Sv.Bernardin Sijenski: „Sve darove, kreposti i milosti samoga Duha Svetoga dijeli Marija svojim rukama komu hoće, kada hoće, kako hoće i koliko hoće. |
- 14:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #
SLAVIMO DAN GOSPODNJI! Ja sam uskrsnuće i život
|
PETA KORIZMENA NEDJELJA ČITANJE KNJIGE PROROKA EZEKIELA Ez 37,12-14 Ovo govori Gospodin Bog: “Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.” Riječ Gospodnja. Psalam: 130 (129),1-2. 3-4.5-6ab.6c-8 U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje. *** Iz dubine vapijem tebi, Gospodine: Gospodine, usliši glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! *** Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, Gospodine, tko ce opstati? Al` u tebe je praštanje, da bismo ti služili. *** U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna. *** Više no zoru straža noćna nek` Izrael čeka Gospodina. Jer je u Gospodina milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. *** ČITANJE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA Rim 8, 8-11 Braćo! Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit ce i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Riječ Gospodnja. Pjesma prije Evanđelja: Iv 11, 25b i 26 Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin; Tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada. † ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU (Iv 11,1-45 ili: 11, 3-7.17.20-27.33b-45) U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pošašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit ce." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!“ Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kuci. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat ce ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut ce brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da ce uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ce. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuci i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja. |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.04.2011.
MOLIMO ZA DOMOVINU NAŠU I ISTINSKU SLOBODU HRVATSKOM NARODU
|
MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA DOMOVINU Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom. U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen! Ovu molitvu sastavio je kardinal Franjo Kuharić, povodom obilježavanja 300 obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda. Molitve klanjanja i zadovoljštine Ocu nebeskom po muci Isusa Krista i Prečistim rukama Marijinim 1. Sveti nebeski Oče, mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista, koje je zadobio krunjenjem trnovom krunom i prikazujemo Ti na poseban način, duboku ranu pored njegova desna oka, koje bijaše zatvoreno za sve one koje je Sotona zaslijepio svojim lukavstvom i sjajem ovoga svijeta. - Mi te molimo po bolima i Prečistim rukama blažene Djevice Marije. 2. Sveti nebeski Oče, mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista, koje je zadobio po padovima ispod teškoga križa i prikazujemo Ti na poseban način, duboku ranu na njegovom desnom boku, za sve one koji su prignječeni utjecajem Zloga u njihovim obiteljima i za sve one koji su se svojevoljno predali njegovom nauku. Da im ti po potocima Predragocjene krvi koja je potekla iz te rane izliješ rijeke Tvoga Milosrđa i blagoslova. - Mi te molimo po bolima i Prečistim rukama blažene Djevice Marije. 3. Sveti nebeski Oče mi te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način, bolnu ranu tvojega Sina na desnoj nozi pored koljena, za sve one koji se pod padovima i bremenom zemaljskoga života ne mogu podići i nastaviti putem spasenja radi proklinjanja, zavisti i ljubomore. - Mi Te molimo po bolima i Prečistim rukama blažene Djevice Marije. 4. Sveti nebeski Oče mi Te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način, njegovo iščašeno rame, bolno istezanje i pribijanje desne ruke na križ za sve one koji su pozvani i izabrani u presvetom Srcu Tvoga Sina, da im udijeliš milost ustrajnosti i zaštitiš od svakoga zla. Molimo te da bolni vapaj Tvoga Sina pri pribijanju njegove desne ruke rasprši sve paklene sile koje su okružile Tvoju Crkvu. - Mi te molimo po bolima i Prečistim rukama blažene Djevice Marije! Pomolimo se… Sveti Oče pogledaj na rane svoga ljubljenoga Sina! Pogledaj molimo Te, i po snazi Njegove žrtve, po zagovoru i Prečistim rukama Blažene Djevice Marije, oslobodi nas od svake zablude i krivovjerja. Oslobodi nas sveti nebeski Oče od svakoga zla duše, duha i tijela. Amen Na kraju se izmoli: - VJEROVANJE: za potvrdu i učvršćenje naše vjere - OČE NAŠ: da Boga prihvatimo kao svoga milosrdnog Oca koji nas je iz ljubavi stvorio - ZDRAVO MARIJO: u znak zahvalnosti za sve milosti koje su se spustile po njenim Prečistim rukama i snagom njenog Majčinskog zagovora - SLAVA OCU: duboko klanjajući se Presvetom Trojstvu i nerazdjeljivom Jedinstvu |
- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 01.04.2011.
ROSARY TO THE CHASTY MARY'S HANDS
|
ROSARY TO THE CHASTE MARY'S HANDS You say the "Apostle's Creed", "Our Father", three "Hail Marys" ( faith, hope, love), "Glory Be to the Father". For each mystery you say: Our Father, ten Holy Marys and repeat the mystery, and Glory Be to the Father. At the end you say "Hail, Holy Queen" and "Praises to the Name of Jesus." Mysteries to the chaste Mary's hands: 1. Who You carried and put to sleep with thy chaste hands 2. Who You wrapped an raised with thy chaste hands 3. Who You taught how to walk with thy chaste hands 4. Who You comforted with thy chaste hands when he was abandoned by all 5.Whose tears, blood and sweat fell on thy chaste hands under the holy cross 6. Whose dead body was laid on thy chaste hands 7. Who You took in your chaste hands on the day of resurrection At the end of rosary you say: Holy Father we pray by the chaste Mary's hands for You to give us grace of eternal salvation, peace of holy repentance to those who are dying and lay on Your church a light of resurrection to make it one flock and one shepherd. Amen |
- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
PRIPREMIMO SE ZA DAN GOSPODNJI
|
IV. KORIZMENA NEDJELJA ČITANJE PRVE KNJIGE O SAMUELU 1Sam 16,1b.6-7.10-13a U one dane: Reče Gospodin Samuelu: “Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.” Kad su Samuel došao k Jišaju i vidio sina mu Eliaba, reče u sebi: “Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!” Ali Gospodin reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.” Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče: “Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.” Potom zapita Jišaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nečemo sjedati za stol dok on ne dođe.” Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: “Ustani, pomaži ga: taj je!” Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove brace i Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. Riječ Gospodnja Psalam: 23(22),1-3a. 3b-4.5.6 Gospodin je pastir moj: ni u cem ja ne oskudijevam! *** Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. *** Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. *** Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. *** Dobrota i milost pratit ce mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge *** ČITANJE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA EFEŽANIMA Ef 5,8-14 Braco! Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite—plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina—i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist." Riječ Gospodnja. Pjesma prije Evanđelja: Iv 8,12b Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin; tko ide za mnom, imat ce svjetlost života. † ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU Iv 9,1-41 ili: Iv 9, 6-9.13-17.34-38 U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oci?" On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: `Idi u Siloam i operi se.` Odoh dakle, oprah se i progledah." Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" Židovi ipak nisu vjerovali da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao ciniti ništa". Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da uciš?" I izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i rece mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: `Vidimo` pa grijeh vaš ostaje." Riječ Gospodnja. |
- 16:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01/2012 - 02/2012 (3) 12/2011 - 13/2011 (23) 11/2011 - 12/2011 (6) 10/2011 - 11/2011 (4) 09/2011 - 10/2011 (8) 08/2011 - 09/2011 (8) 07/2011 - 08/2011 (12) 06/2011 - 07/2011 (26) 05/2011 - 06/2011 (26) 04/2011 - 05/2011 (24) 03/2011 - 04/2011 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I OVOM PORUKOM VAM ŠALJEM POZIVNICU DA SVATKO OD VAS ZAUZME SVOJE MJESTO; JER SRCE MOJE MAJKE KUCA ZVUKOM KOJI ODZVANJA VJEČNOŠĆU PJEVAJUĆI MOJE IME.. ISUS!!!
JA SAM SVJETLOST SVIJETA I TKO U MOJOJ SVJETLOSTI NE HODI, U TAMI BIVA IZGUBLJEN! BDIJEM NAD VAMA I TRAŽIM SRCA OTVORENA ZA PUNINU MOJE LJUBAVI I ISTINITOST MOJE RIJEČI, KAKO BIH VAM DAROVAO OČI SVOGA SVETOGA DUHA ŠALJUĆI VAS U DALEKA PROSTRANSTVA TAME PO KOJIMA LUTAJU IZGUBLJENA, OD MENE LJUBLJENA SRCA! TO JE PUT VJERE, POŽRTVOVNOSTI I PONIZNOSTI! VJEROM SLIJEDITE ONO ŠTO VAM BIVA OTKRIVENO PO OČIMA MOGA DUHA! POŽRTVOVNOST JE RODILJA LJUBAVI MOGA PRESVETOGA SRCA KOJA OTVARA VAŠE RUKE KAKO BISTE MOGLI PRIGRLITI SLABOSTI VAŠIH BLIŽNJIH, ZATIM IH ZATVARA SKLOPLJENE U MOLITVU, KAKO BI NJIMA TKALI POKRIVAČE KOJI ĆE IH SAČUVATI OD HLADNOĆE NJIHOVIH SRDACA, JER NE UPOZNAŠE MOJE LJUBAVI! PONIZNOŠĆU JE ZAČETA HRABROST KOJA VAS DRŽI JAKIMA KADA SE NAĐETE POPUT ZRNCA PIJESKA PRED NJIHOVIM VELIČINAMA I KOJA USTRAJAVA U ČEKANJU KADA ĆE SUNCE PRAVEDNOSTI OBASJATI SVAKO ZRNCE ILI ČESTICU CVJETNOG PELUDA INAČE NEVIDLJIVOGA. A KAKO LI JE VIDLJIVO POD SVIJETLOM SUNČEVIH ZRAKA! TADA I ONO NAJMANJE BIVA OTKRIVENO KAKO PLEŠE POD KRILIMA VJETRA. MOŽE LI ONO ŠTO JE VELIKO I TEŠKO PREPUSTITI SE PLESU I GIBANJU POVJETARCA ILI JE NAVIKNUTO NEPOMIČNO STAJATI IŠĆEKUJUĆI OLUJE I POTRESE KOJI ĆE IH TEK POMALO POMJERATI! ČOVJEČANSTVO JE U VELIKOME NEMIRU, ŽURBI, ZBRCI I POMUTNJI; PA SE NE OSVRĆE VIŠE NA ŠUM LAGANOG POVJETARCA KOJI NOSI PRIJATELJSKI OSMIJEH I SRDAČAN STISAK RUKE. NE PRIGIBA SE NA DUGINE BOJE JUTARNJE ROSE KOJA SE NUDI KAO OGLEDALO OBITELJSKOGA GNIJEZDA! NE OTVARA SE PREMA MIRISU CVJETNIH POLJA KOJA PRUŽAJU SIGURNOST I ZAŠTITU POVJERENIH TAJNI! ONO ŠTO ČINI JEST: DA SE OGLUŠUJE NA ŠAPAT RIJEČI ŽIVOTA VJEČNOGA! ZATO VAM DARUJEM RUKE MOJE MAJKE KOJE BI VAS GRLILE I VODILE KA IZVORU SPASENJA! DARUJEM VAM RUKE LJUBLJENE MAJKE KOJA VAM SVOJIM MOLITVAMA VEZE RUHO NOVOGA ŽIVOTA KOJIM VAS ŽELIM ZAODJENUTI! DARUJEM VAM RUKE MAJKE KOJA VAS SVE ŽELI PRIVINUTI NA TOPLINU PLAMENA LJUBAVI NJENA BEZGREŠNOGA SRCA! RUKE KOJE SU ISPRUŽENE PREMA SVAKOME OD VAS, SPREMNE DA SVOJIM DLANOVIMA OBUJME LICE SRAMA I PREKRIJU GA MIRISNIM DAHOM MAJKE KOJA LJUBI! DARUJEM VAM RUKE MAJKE KOJE VAS ŽELE CJELIVATI I POMAZIVATI VAŠE RANE MELEMOM ČISTOĆE KOJOM SU OKRUNJENE! PREČISTE RUKE ČIJI VAM SE DLANOVI OTVARAJU I NUDE KAO MEKANI JASTUCI NA KOJIMA SAM I SAM POČIVAO! PRIHVATITE PREČISTE RUKE MOJE MAJKE!!! TE SU RUKE LUKA SPASENJA!! ONE SU UTOČIŠTE NEOGRANIČENOG PROSTORA! I OVOM PORUKOM VAM ŠALJEM POZIVNICU DA SVATKO OD VAS ZAUZME SVOJE MJESTO; JER SRCE MOJE MAJKE KUCA ZVUKOM KOJI ODZVANJA VJEČNOŠĆU PJEVAJUĆI MOJE IME.. ISUS!!! Ova stranica je posvećena PRESVETOME TROJSTVU OCU, SINU I DUHU SVETOME! Ima za zadaću ŠIRENJE POBOŽNOSTI PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM! Želi biti od pomoći svima koji žele slijediti Isusa Krista kao svoga Učitelja, nastojeći živjeti u skladu s Evanđeljem. Želi svojim zalaganjem biti poticaj za molitvu i klanjanje presvetom Licu Isusovom koje je toliko pogrđivano psovkama, nečednim ponašanjem i nedostojnim pristupanjem Presvetoj Euharistiji.Ovom stranicom se želi molitvom i poticajem dati zadovoljštinu Ocu nebeskome i utjehu našoj nebeskoj Majci. Nastojat će se osobito častiti prečiste ruke Majke Marije koja niti jednog trenutka nije napustila Isusa Krista nego ga je u svetoj poniznosti i poslušnosti služila i bezuvjetno ljubila. Po Marijinim prečistim rukama, ovom stranicom želi se pomoći onima koji se žele potpuno predati i posvetiti Isusu i Mariji u snazi istine i ljubavi Duha Svetoga! Na osobiti se način želi promovirati čitanje i osluškivanje Božje riječi, redovito se moliti u zajedništvu s braćom i sestrama, te slaviti sveto Ime Božje, živeći u čistoći srca, misli i osjećaja. Želi se osobito častiti Prečiste Ruke Majke Marije, barem jednom tjedno klanjati se Isusu u presvetom Oltarskom Sakramentu, mjesečno pristupati sakramentu sv. Ispovijedi i redovito sudjelovati na sv. Misi. Promovirati i nauku Katoličke Crkve i moliti za njezine zakonite poglavare JER NIJE SLUGA VEĆI OD GOSPODARA NITI POSLANIK OD ONOGA KOJI GA POSLA! Na slavu Trojedinoga Boga, na čast blaženoj Djevici Mariji i našim zaštitnicima! Amen! Sv. Franjo i sv. Klaro, molite za nas! Sv. Faustino, moli za nas! Sv. Padre Pio, moli za nas! Sv. Terezijo Avilska, moli za nas Sv. Leopolde, moli za nas! Sv. Judito, moli za nas Sv. Antune Padovanski, moli za nas Sv. Ivane Apostole, moli za nas Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas Bl. Ivane Pavle, moli za nas
MOLIMO SVAKODNEVNO MOLITVU ZA BLAGOSLOV NAŠIM OBITELJIMA, ZA ZDRAVLJE DUHA, DUŠE I TIJELA I ZA NAŠU DOMOVINU
MOLITVE KLANJANJA I ZADOVOLJŠTINE NEBESKOM OCU PO MUCI SPASITELJA ISUSA I PREČISTIM RUKAMA MARIJINIM 1. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista koje je zadobio krunjenjem trnovom krunom i prikazujemo Ti na poseban način duboku ranu pored Njegova desna oka koje bijaše zatvoreno za sve one koje je Sotona zaslijepio svojim lukavstvom i sjajem ovoga svijeta. - Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 2. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i klanjamo se ponizno presvetim ranama Isusa Krista koje je zadobio po padovima ispod teškoga križa. Prikazujemo Ti na poseban način duboku ranu na Njegovom desnom boku za sve one koji su prignječeni utjecajem Zloga u njihovim obiteljima i za sve one koji su se svojevoljno predali njegovom nauku. Da im po potocima Predragocjene Krvi koja je potekla iz te rane izliješ rijeke Tvoga Milosrđa i blagoslova. - Mi Te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 3. Sveti Nebeski Oče mi te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način bolnu ranu Tvojega Sina na desnoj nozi pored koljena za sve one koji se pod padovima i bremenom zemaljskoga života ne mogu podići i nastaviti putem spasenja radi proklinjanja, zavisti i ljubomore. - Mi Te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije. 4. Sveti Nebeski Oče mi Te molimo i ponizno se klanjamo presvetim ranama Isusa Krista i prikazujemo ti na poseban način Njegovo iščašeno rame i bolno istezanje i pribijanje desne ruke na križ za sve one koji su pozvani i izabrani u Presvetom Srcu Tvoga Sina da im udijeliš milost ustrajnosti i zaštitiš od svakoga zla. Molimo Te da bolni vapaj Tvoga Sina pri pribijanju Njegove desne ruke rasprši sve paklene sile koje su okružile Tvoju Crkvu. - Mi te molimo po bolima i Prečistim Rukama Blažene Djevice Marije! Pomolimo se Sveti Oče pogledaj na rane svoga Ljubljenoga Sina! Pogledaj molimo Te, i po snazi Njegove žrtve, po zagovoru i Prečistim rukama Blažene Djevice Marije, oslobodi nas od svake zablude i krivovjerja. Oslobodi nas sveti nebeski Oče od svakoga zla u tijelu, duhu i duši. Amen. Na kraju se izmoli: - VJEROVANJE za potvrdu i učvršćenje naše vjere - OČE NAŠ da prihvatimo Boga kao svoga milosrdnog Oca koji nas je iz ljubavi stvorio - ZDRAVO MARIJO u znak zahvalnosti za sve milosti koje su se spustile po Marijinim prečistim rukama i snagom njenog majčinskog zagovora - SLAVA OCU duboko klanjajući se PRESVETOM TROJSTVU i NERAZDJELJIVOM JEDINSTVU PUTNIK Ova priča je torba koju putnik sa sobom nosi... Smjestio je u najdragocijenije, za put do cilja! Ova priča je knjiga, žićem ispisana. Za život i sreću tvoju! Ova priča je dar, što iz torbe je uzet… A možda je dar, ipak torba za one, što na put su krenuli, usput zastali, i umorni...zaspali! Ili... Ovaj dar je malo svjetlo, za one, što sjaj oka o izlogu okačiše, zapanjeni, tjeskobni pred izlogom umorni zaspaše. …I dugo snivahu…! I ... prišao im Putnik. Probudio ih i zaželio put svjetla... kao Svjetlo! Ali i put i Putnik su dar, tebi i meni...svima, jer i mi smo zaspali! Spoznasmo da je put sreće samo onaj kad na dlanu ti kap držiš! Kad putniku žednom ti utažiš žeđ! I tako suputnika nađeš! Idući putem, upoznaješ svijet... ...i spoznaš da je... svijet torba, u kojoj puno toga stane. Kad unutra, malo bolje proviriš, gle, u njoj se skrio Put, ...skrila se Istina i Život tvoj, svih ljudi! Budi putnik i ti! Hodaj naprijed! Ne zastaj na putu! Nikada! Već hodaj, jer putnik si i ti! S Putnikom ćeš braću i sestre naći! I onda ćeš stići! Jer na tom putu ti sam nikad nisi! I kad torba ti se teškom čini, tad put će ti se skratit! Do Vrta, punog plodova ćeš stići! I tvoj brat, i tvoja sestra, i torba tvoja... makar prazna bila, jer sve svoje dao si svima! Tad uberi plodove sreće! U Vrtu… za buduća vremena! Al pazi, samo one, što moći ćeš ih ljud'ma dati! Jer plodove, što u torbi ćeš ih htjeti skriti, za se ih nećeš naći. Znaj prazna je torba tvoja...i ne tuguj! Jer Kruh te blagoslova čeka... od Putnika da na dar za putnike ti primiš.(R.P.) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||