ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH Dj 2, 42-47
Braća bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu,
lomljenju kruha i molitvama. Strah poštovanje obuzimaše svaku
dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše
vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i
porazdijelili svima kako bi već tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u
Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički
uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda.
Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Riječ Gospodnja.
Psalam: 118 (117) 2-4, 13-15, 22-24
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
***
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Jahve boje, neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!
***
Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
***
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu.
***
ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PETRA APOSTOLA 1Pt 1,3-9
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite
iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si; govori Gospodin:
blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
† ČITANJE SVETOG EVANđELJA PO IVANU Iv, 20, 19-31
Kad bi uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice,ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma.
Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja
Naš duh u molitvi susreće Gospodina
Vrijeme u kojemu živimo sve je sličnije onom u kojoj su se nalazili apostoli. Tjeskoba i strah prožimali su prve kršćane uoči Isusova pohoda iza zatvorenih vrata u kojima je djelovala zajednica, a nas od sve veće minorizacije kršćanske vjere, vrijednosti i prava da ju, u ovom sve više globaliziranom svijetu, slobodno ispovijedamo. Mnogi od nas nalaze se u tjeskobi zbog nedostatka posla, neisplaćenih plaća, sve manje sredstava potrebnih za normalan život.
Isus, međutim, dolazi apostolima i tješi ih riječima: “Mir vama!”. Ne jedanput, iako su njihova srca već bila dotaknuta tim riječima, već i drugi put, kasnije i treći. To govori i nama danas, jer Isus je isti jučer, danas i sutra. Gotovo sigurno lakše je te riječi bilo prihvatiti u ono vrijeme, jer Uskrsli se osobno ukazao učenicima. No za našu utjehu, nakon što se ponovno ukazao kako bi izbacio svaku sumnju iz Tomina srca, daje nam obećanje: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"
Iako ga ne možemo fizički dotaknuti, poput Tome, naš duh u molitvi susreće Gospodina na osobit način. I onda nam nije teško biti postojan u zajedništvu I strahopoštovanju prema Isusu. Duh Sveti, kojeg Krist dahom daje kao nagradu učenicima, potpomaže nam da učvrstimo zajedništvo, ali taj nas isti Duh danas potiče na molitvu, kontemplaciju i nepokolebljivo iskazivanje ljubavi prema Ocu Stvoritelju. “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas”, reče Isus apostolima, a govori i nama da je jedan od naših najvažnijih zadataka plodove naše vjere dijeliti s drugima, ne samo s braćom i sestrama u Kristu, već i sa ljudima koji su se udaljili od Boga ili ga dosad, nažalost, još nisu upoznali.
Današnja nam Djela Apostolska govore o “mnogim čudesima i znamenjima” koje su činili apostoli, no nemojmo misliti kako se to odnosilo samo na njih. Kroz povijest Crkve, u životima svetaca pa čak i “običnih”, jednostavnih ljudi, događala
su se čuda i znamenja. Stoga, prionimo na molitvu i zajedništvo, svakodnevno, koliko je to moguće, jednodušno i postojano hrlimo u Hram – Crkvu jer “blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!". Isus će nas tamo dočekati raširenih ruku, a čuda i znamenja u našim će se životima pretvoriti u stvarnost.
Hrvoje S.
Post je objavljen 28.04.2011. u 08:52 sati.