Ljubav na Križu
Podno Tvojih nogu, Raspeti,
u siromaštvu srca skupljam
razlomljene dane svoga lutanja.
Ne! Ja blaga nemam!
Samo Tvoju imam bol,
što baštinom mi posta.
S Tobom je dijelim
u raskošnosti ljubavi naše.
Rane Tvog napaćenog Tijela
dubine su tamnih mojih noći.
I njih provedoh uz Tebe,
kušajući zov Oca,
koji čeka...
Bogat sam Tvojim riječima:
"Oče, oprosti im...!"
Znamen su one meni
i rodu ljudskome.
Ja od Tebe ne idem,
Spase čovjeka!
Tu mjesto je moje,
do Tebe, Ranjeni!
Jer samo na Golgoti se Tvojoj
grle ljubav i bol.
I dok posljednje ispijam kapi
iz kaleža zakona starog,
duša mi cvate ljepotom
Tvoje bezuvjetnosti.
Svjetlo novog Jutra u meni se rađa.
Izgarati želim u Žrtvi Tvojoj,
Grme Nesagorivi!
Da s Tobom na Križu
i sebe prinosim
za doba MILOSRĐA.
Da i posljednjem sinu
stisnutih pesnica
živi plamen daruješ
što kraja mu nema.
(R.P.)
Post je objavljen 21.04.2011. u 22:00 sati.