trajem u uskom koridoru koji je uspostavila tišina.
s obje strane tog tijesnog prolaza naslućujem vrevu
u uniformama mažoretkinja, vojnika, vatrogasaca...
Ustvari znam, jer i ja sam bio od odjevenog žagora.
tišina koju prekidaju uzdasi od bolova i melankolije
ima nadčulnu snagu nezadržive grobljanske konačnosti.
a nije bilo davno kada smo se doselili u prazne stanove;
bučale su bušilice, udarci čekića protiv kojih čavli nisu
imali šanse. djeca su odrasla i otišla. vraćaju se kao gosti.
ostadosmo sami u prostoru koji smo pretvorili u golemi sef
za krivotvorene dragulje nade, u praznu čekaonicu za bodrost,
u blogerski sajam sa štandovima krcatim komentarima
nalik na nedovršene figurice od nestvrdnute, bezoblične gline.
< | svibanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni