Potok42

subota, 14.10.2023.

Jedan susret na putu za nepovrat

Sreo sam ga između gondola u Spinu,
talijanskom trgovačkom lancu,
neobrijane sijede brade,
masnih farmerica, u natikačama,
dok je gurao kolica za kupnju,
nakrcana frutta e verdura.
Raspitujemo se za zdravlje,
ogovaramo vlastiti grad,
izbljeđujemo sjene zaborava
na vremenu u kojem smo naivno vjerovali
kako ćemo osvojiti svijet, biti gospodari
svoje sudbine. Pravimo se nevježe,
ali ne možemo ne primijetiti kolone
poraženih želja u povlačenju i
ruševine od razaranja prohujalih zgoda.
Savladani zamorom tijela i uma,
nenadanim odjecima naših početaka,
potmulom tutnjavom predstojećeg svršetka,
slabi, bez ravnoteže, a nespremni za oproštaj,
prepušteni neizbježnom padanju i propadanju,
tražimo hvatišta, sve više od kolica za kupnju.
Stari moj, kaže mi, sve sam dalje od izazova,
ulazim neizbježno u zonu za ispadanje,
jurim nizbrdo prema nepovratu.