Potok42

utorak, 23.08.2022.

u potrazi za veknom narezanog kruha

otporan na pokoravanje
kao šuma mangrova na sol morske vode,
kao trava na opekline od ljetnog sunca,
izdržljiv na izazivačke zablude
kao ptice na strašila u poljima,
imun na gorljive zakletve grešnika
kao neumorna smrt –
koračam naseljem, po pješačkom platou
s pokvarenim satom, između stubova
prekrivenih osmrtnicama,
pored pasa na odmatajućim povodcima,
pokraj djece na uzicama od roditeljskih
zapovijedi, nemarno ostavljenih romobila,
među mrzovoljnim, izobličenim prolaznicima,
blizu terasa kafića i frizerskih salona
koji mirišu na slatkastu mučninu,
hodam kroz prostor i vrijeme
bez privlačnosti, smijeha, glazbe i laveža,
u potrazi za veknom narezanog kruha.
i pomislim kako na zamišljenoj mapi
besmislenosti moj grad ima istaknutu poziciju,
važan utvrđeni položaj s kojeg se gleda zbilja,
ali da li se i vidi njeno rastrojstvo.