Potok42

subota, 26.03.2022.

poslije buđenja

probudio sam se osjećajući
neodlučnost i nelagodu.
prestao sam spavati, ali i dalje
stvarnost nije ulazila u mene.
kao da sam se nalazio na sredini
uskog zavojitog stubišta
i da moram odlučiti hoću li se
penjati ili spuštati.
zazvonio je mobitel i čovjek je
rekao da se javlja na oglas za
iznajmljivanje kuće.
počeo sam se spuštati.

zbacio sam pokrivač i otkriven
sjetio se davnih buđenja
koja su me razdirala.
morao sam stići na vlak za zagreb,
na fax, na predavanja.
bolje bi bilo odlaziti nedjeljom popodne,
ali, volio sam se buditi polumrtav
ponedjeljkom, u žurbi.
vlak je polazio u cik zore, a do ponoći
slušao bih mjuzu koju je na radiju
puštao rock slastičar ante batinović.
program bi završavao himnom.

putovanja su premještanja
u koja su ugrađene i nedoumice,
a pjesme su fotografije raspoloženja.
jer, što bih napisao i gdje bih dospio
da sam se stubištem počeo penjati?