Potok42

srijeda, 24.02.2021.

teći prema izvoru

kada bi se neumitan slijed
u našim životima zaustavio,
kada bi predodređenost prestala
teći prema ušću,
neugrožena bi ostala samo prošlost.
poput vode zasićene plinom,
hlađene, zaboravljene i zaleđene u
zamrzivaču, sa zarobljenim
mjehurićima, u nabubrjeloj prošlosti
sjajile bi se perle prštave mladosti.


starica ružica leži i razvrstava nesmrznute
mjehuriće proživljenog.
uočila je balon vremena prije svjetskog rata,
kuharsku školu u bavaništu,
upraviteljicu lidu latkovu
kojoj je kuhala kavu, i bila štrkljavo rulence.
nešo, stara kost iz pedeset i neke,
priča priču kako ponekad pogleda prema
plikovima gimnazijskih dana. imovno zbrinut
sa sjetom se prisjeća dana
oskudice i uspoređivanja,
vremena bez televizora i nogometnih derbija.

kada bi se usud pretvorio u vremensku krutinu,
jedino bi gazirana prošlost protjecala – prema izvoru.