Potok42

subota, 26.12.2015.

palimpsest

čak ni iz posljednih stranica
dnevnika Cesare Pavesea
ne može se naslutiti da će pisac
u hotelskoj sobi počiniti samoubojstvo
prevelikom dozom sredstava za umirenje;
u datumima ispisanim neposredno pred smrt
nema nijedne jedine riječi
koja opisuju nadiranje depresije
i potop razlogâ za nastavak borbe.

nakon što su pjesnika S. iz mjesta B.
pronašli sklupčanog u kadi prepunoj
mutnocrvene svjetle vode iz koje je
stršala njegova glava žuta kao pergament
s usnama iskrivljenim u ljutiti osmijeh
pokušalo se odgonetnuti zašto je odlučio
rezanjem vena bez povratka otići u ništavilo.
njegovi bliski otkrit će tek njegove uzdahe
stopljene sa zidovima kupatila i kulise
za predstavu njegovog posljednjeg dana:
nenamazane cipele jednobojnu košulju
s prljavim ovratnikom knjigu Crveno i Crno
s uhom na stranici 135 svežanj ključeva
odrezak automata za parkirnje
namirisani šal stick s filmom Miklosa Jancsa
mobitel s nekoliko poznatih brojeva
i s fotografijama oca koji vozi moped
naočale bez jednog stakla koje je
bilo zamotano u papirnatu maramicu
kompjuter (disc D) pun objavljenih tekstova
i bilješki sa skicama i planovima
bez ijedne jedine riječi kako je dospio
u slijepu ulici svoje osobne povijesti.

ali otkinut će oni krastu s kože tog dana
zagrebati ispod te površne površine
i otkriti palimpsest mnogoslojnu knjigu
jednog života koja nije mogla podnijeti
ispisivanje nove svrhe na svojim stranicama.