UOČI VELIKOG TJEDNA

Srce probodeno!

Nikad ne će zacijeliti Tvoja rana, dok bude ljudi na zemlji.
Jer uvijek će biti grješnika koji će crpsti iz Tebe vodu oproštenja.
Ti si rastvorena vrata. Što bi bilo od nas da ih zatvoriš? Nestalo bi svjetla što kroz njih svijetli; nestalo bi milosti što kroz njih silazi. Nastala bi tama i neutaživa glad.
Ljudi su u svojoj zlobi pogodili Tvoje želje. Ti bi od velike ljubavi bilo iskočilo iz zatvorenih grudi, da podigneš i poljubiš pogaženo čovjekovo srce. A čovjek je u najvećem grijehu, onda kad je koplje zarinuto u Tebe, naišao na izvor sreće i milosti.
Cijelo nebo nije moglo obujmiti Tvoju ljubav, a čovjeku si dopustio da kopljem dođe do njezina dna.
Dobro srce!
Osveti se nama, svojim ubojicama! Istim kopljem probodi naše srce da se iscijedi iz njega nečista krv! Možda ćeš u dubini našega srca naći svoje ime. Očisti nas i posveti!
Kriste! Kad više na križu nisi mogao govoriti ustima, progovorio si velikim Srcem. Možda si se pobojao da ljudi ne će vjerovati Tvojim riječima nego djelima.
I dao si im rudnik u kojemu je skriveno sve blago vječnosti. Bogatiji više ne možemo biti.
Nemoj dopustiti, Srce probodeno, da postanemo siromasi tražeći ljubav zatvorenih srdaca.

Sjećanja [I.]

Kukuruz je suh.
Klipovi zreli prignuše glave,
Klipovi zlatni od kojih prave
Seljakinje kruh.

Dahću konji. Klipovi se ruše.
Beračice baš ih meću u lijes.
Ulazi sjeta u polja i duše,
A u vjetar bijes.

Sjećaš li se? S trnjem si u kosi
Prignuo glavu, ispustio duh,
A iz peći srca izvuko si
Siromaha kruh.

Kad prignem glavu, k meni pristupi,
Na kola me digni s grijesima svim!
Oprosti što Te vozih po župi
U kolima svakakvim!

Donosim dva korizmena promišljanja pjesnika-svećenika Rajmunda Kuparea nad kojima se i sami, ako želimo, možemo zamisliti.
To su dvije grančice u pleteru pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrsa, jer bez Velikog petka nema uskrsnuća na Život.
"Tko ne uzme svoj križ i ne slijedi me nije mene dostojan." To kaže Isus.
Križeve imaju svi, samo ako ga ne prihvatimo kao nužnost i školu života dodat ćemo mu olovo gorčine i besmisla te će nam biti još teže..
Trpljenje je misterij, ali ako je trpio On onda sigurno ima smisla.
U toj vjeri želim svima istinsku pripremu za proslavu Uskrsa!

11.04.2025. u 16:21 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2025 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2025 (1)
Studeni 2025 (4)
Listopad 2025 (5)
Rujan 2025 (2)
Kolovoz 2025 (1)
Srpanj 2025 (1)
Lipanj 2025 (4)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (1)
Prosinac 2024 (3)
Studeni 2024 (3)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živjela sam s obitelju u Drnišu i Siveriću.
Sad, zbog promijenjenih okolnosti,živim na relaciji Zagreb - Siverić.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić