SRETAN DAN POBJEDE...
Dobro se sjećam onog kolovoškog dana kad smo u progonstvu čuli da su naši ušli u Drniš.
Trebalo je proći još neko vrijeme da teren bude spreman za prihvat povratnika.
Naša obitelj je posjetila kuću u Siveriću nekoliko dana kasnije i tu smo čeprkali po otpadu da bismo pronašli dio zagubljene prošlosti.
U izbjegličkom apartmanu već su se sušile oprane fotografije koje je ranije iščeprkao pater familias prokrčivši po sumnjivom terenu sebi put do doma, koji je izgradio najviše vlastitim rukama, a i do našeg posjeta već djelomično obnovio.
Kuća nije bila srušena ali je bila temeljito opljačkana i onesposobljena za život pod njenim krovom.
Pokradene su cijevi centralnog grijanja, uništen parket...
Najveća emocionalna vrijednost bile su slike koje su spašene zahvaljujući tome što nisu bile u kvalitetnim albumima, a one najbolje, dobro spremljene, odnesene su radi ambalaže.
Nekada se pogrešno kaže da su branitelji stvorili domovinu. Nije točno, Domovina je postojala otkad smo naselili ove krajeve, ali nije uvijek bila slobodna, jer vijekovima nismo imali samostalnu državu koja je okvir za domovinu, služi da zaštiti kvalitetan život svojih građana, osigura i jača demokratski pravni poredak.
Dakle danas slavimo oslobođenje naše domovine i zato zahvaljujemo našim braniteljima, poginulima i ranjenima tjelesno i psihički.
Čestitam ovaj dan svim Hrvatima i ostalim građanima koji Hrvatsku priznaju svojom domovinom, u nadi da će na udarenim temeljima naša država iz dana u dan biti sve više dostojna braniteljskih žrtava!
PROLJEĆE NA POMOLU
1996.
Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju, sparušena trava ne diše,
promrzla zemlja spava.
Tišina.
Odjednom zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta!
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani...
Dolazi proljeće!
