Osudili ga bez krivice,
Križ uzeo je na ramena.
Ranjen je pao na koljena
I vidje Majke suzno lice.
Željnu mu pomoć stranac pruži,
U gužvi žena znoj mu briše.
Na tlo je pao, jedva diše,
A za njim pratnja majki tuži.
Do vrha hodeć' opet pada,
O, bezočno je, sramno svučen!
Na križ pribijen visi sada,
A duh mu Ocu je izručen.
Što misli Majka kad Sin strada!?
Al' grob će zasjat Uskrsnućem!
| < | ožujak, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
