Velika Gospa
LJILJANE BIJELI
D. Domjanić - A. Canjuga
Ljiljane bijeli nebeskog kraja
Ljepši i draži no sunašca sjaj
Mirisni cvijete vječnoga raja
Kraljice neba, pomoć nam daj.
Majčice, čuj svoje dječice glas,
Brani i štiti nas, moli za nas
Brani i štiti nas, moli za nas.
Čudesnog kipa milosno cvijeće
Sipala ti si na hrvatski dom
Zanosno narod do tebe kreće
Moleć se tebi i Sinku tvom.
Majčice, čuj ...
Ispred tvog kipa drhtavih grudi
Roneći suze mi vapimo svi
Hvala ti, Majko, uz nas vijek budi
Tko će nam pomoć, ako ne ti!
Majčice, čuj ...
S ovom pjesmom, koja se često čuje u našim crkvama, želim svima koji slave Majku Božiju sretan današnbji blagdan!
Oluja
Drniš par dana nakon Oluje: zakrčen centar grada i pivo sjedeći na ciglama u nedostatku stolica. Veselje na ulicama, a par metara dalje grč u želucu: i danas se rasplačem kad se sjetim u kakvom stanju smo našli našu kuću, a mogu misliti kako je mojim roditeljima koji su je gradili. Ja sam išao u školu i meni je život tek počinjao, a njihov se raspao preko noći četiri godine prije. I zato je Oluja velika stvar: dan pobjede i povratka kući.
Naravno, ako to uopće moram reći, da osuđujem sve zločine, kojih je nažalost bilo. Prvih dana sam bio šokiran, ali kasnije sve manje, a danas nakon dvadeset pet godina najmanje. Jer kad vidim kakva je Hrvatska država, zašto je čudno da običan mali čovjek, koji će i u miru bez problema iskoristiti priliku da nađe rupu u zakonu, bespravnu građevinsku dozvolu, zaposlenje preko veze ili lažne poljoprivredne poticaje, to isto napravi i u ratu, tj zapali nečiju kuću ili ubije nečiju babu? I da onda kasnije pravna država ne funkcionira? Ali: atomska bomba na Hirošimu i bombardiranje Dresdena su također bili ratni zločini, ali je ipak apsolutno jasno da je u redu slaviti pobjedu u drugom svjetskom ratu. I zato slavim Oluju i zahvaljujem svim pravim hrvatskim vojnicima.
(Donosim objavu moga nećaka, s kojom se slažem do svakog slova! Uvijek volim naglasiti da se poštenje vidi na malim stvarima, a onaj koji se provlači kroz rupe u zakonu u miru, lako će podleći opasnijim izazovima u ratnoj atmosferi.
Nema apsolutnog poštenja, sve je na pojedincima koji trebaju odgovarat za vlastita djela, a krajnje mjerilo je uvijek savjest.)
PREOBRAŽENJE
Oblaci tmasti
na nebu moje duše,
bjesne oluje.
Ispruži ruku
i nemire utišaj
da sunce sine.
Ljubavlju svojom
dušu mi preobrazi,
oživi nadu!
SJEĆANJE NA 5. KOLOVOZA 1995.
RUŽA
(mom domu u Siveriću)
1995.
Gle, kuća naša s ispražnjenim očima,
vrata ko usta u nijemom kriku zjape,
godine duge za smilovanjem vape
u pustm i ko tuga crnim noćima.
Sve obgrlio ljuti korov, besplodni,
i suhe voćke poput kosti skeleta.
Gle, plamen-ruža*, nevin osmijeh djeteta,
ozario me njezin miris ugodni!
Tad obiđosmo druga pusta ognjišta
I crkvu što je zvijeri ljuto raniše.
Čuvari, ptice u njoj gnijezda saviše!
Sad ruža moja miriše sred grobišta!
OLUJA
Jek oluje,
siva stina,
krv, suze, more,
tvrđa iznad Knina!
U sjaju sunca
zadrčala srca,
sakrile se guje!
(Solaris, 1995.)
OBNOVA
Sivo je nebo, vjetrovit dan,
pod lednom korom još zimski san.
Jedini cvijet sred pustog krša:
na krovu zastava leprša!
(Siverić, 1996.)
Sa ovim slikama iz devedesetih, želim svima koji slave SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, 5.kolovoza!
