RUŽA
(mom domu u Siveriću)
1995.
Gle, kuća naša s ispražnjenim očima,
vrata ko usta u nijemom kriku zjape,
godine duge za smilovanjem vape
u pustm i ko tuga crnim noćima.
Sve obgrlio ljuti korov, besplodni,
i suhe voćke poput kosti skeleta.
Gle, plamen-ruža*, nevin osmijeh djeteta,
ozario me njezin miris ugodni!
Tad obiđosmo druga pusta ognjišta
I crkvu što je zvijeri ljuto raniše.
Čuvari, ptice u njoj gnijezda saviše!
Sad ruža moja miriše sred grobišta!
OLUJA
Jek oluje,
siva stina,
krv, suze, more,
tvrđa iznad Knina!
U sjaju sunca
zadrčala srca,
sakrile se guje!
(Solaris, 1995.)
OBNOVA
Sivo je nebo, vjetrovit dan,
pod lednom korom još zimski san.
Jedini cvijet sred pustog krša:
na krovu zastava leprša!
(Siverić, 1996.)
Sa ovim slikama iz devedesetih, želim svima koji slave SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, 5.kolovoza!
Post je objavljen 04.08.2020. u 22:49 sati.