B l a g o
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge
(Psalam 23.)
Sutra nam Evanđelje donosi sliku Pastira koji ostavlja cijelo stado da bi pronašao izgubljenu ovcu i neizmjerno se raduje kad u tome uspije.
U današnjoj našoj civilizaciji stado i pastiri su često predmet poruge ali jezik je tvrdoglav pa još uvijek čuva izraz "blago" za stoku, dakle u slici Dobrog Pastira mi smo njegovo blago koje je otkupio vlastitom krvlju.
Trpljenje je i dalje tajna ali vjerujemo da je nužno kad je i sam Bog uzeo križ da bi na njemu umro i zatim uskrsnuo.
Po krštenju smo pozvani da budemo njegovi svjedoci.
(Malo san falila, nije spomenuto Evanđelje ali je osnovna misao ista.)
