Žalosna je duša moja
kad se iscrpu teme,
a mene baš i ne zanima vrijeme
u tom maglovitom gradu.
Žalosna je duša moja
kad na usnama lebde
pitanja bez odgovora
pitanja bez riječi,
jer šutjeti se mora.
Sporazum među nama
je prešutan odavno
da nećemo dirati dileme
ni otvarat rane
na koje je skramu
navuklo vrijeme,
rane koje se zovu
tabu teme...
(1999.)
| < | travanj, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
