Za ili protiv Istambulske konvencije
Danas sam imala u planu nešto sasvim drugo, ali sam se predomislila, pa ponovno objavljujem post s kraja 2013., s neznatnim izmjenama, radi drugačijeg povoda.
Homoseksualnost nije nova pojava i nije "ništa novo pod suncem" sugeriranje da je to ponašanje "in". Čak je popularno sve više slavnih samaca iz povijesti proglašavati homoseksualcima. Poznato je da je još u startoj Grčkoj cijenjena među umjetnicima ljubav prema mladićima. Ali danas je novo da se takve veze žele nazvati brakom u kojem roditelj 1 i roditelj 2 mogu odgajati djecu. Međutim u svim kulturama je brak veza između muškarca i žene a roditelji su otac i majka. Sigurno da ima majki i nemajki, očeva i neočeva, i opravdano je da se djeca izuzmu iz nefunkcionalnih zajednica, ali je interesantno da se često apriori sugerira da su homoseksualni partneri dobroćudni i puni ljubavi, a kod nas na jedno dijete za usvojenje čeka 6 heteroseksualnih parova. Ima i jednoroditeljskih obitelji, ali one se pojavljuju silom prilika, a ne jer su htjeli dijete lišiti jednog roditelja.
Znanstvena je čnjenica da od početka trudnoće u tijelu majke nastaju promjene koje stvaraju uvjete za optimalni razvoj djeteta, majčino mlijeko je upravo za određeno dijete najbolje, ono prepoznaje majčin glas nakon rođenja....Zar sve to treba ignorirati za "prava" homoseksualnih parova, koja su obični hir, a osim toga donedavna se je brak tretirao kao preživjela institucija, dok sad najedanput treba obuhvatiti veze koje brak nikad nisu bile.
Ako dijete odgaja heteroseksualni par usvojitelja, to je svakako bliže prirodnim uvjetima.
A angažiranje surogat majki je uglavnom trgovina i nerijetko shvaćanje da je dijete trofej.
Ovo nije govor mržnje! Znanstvenici nisu suglasni u teorijama o uzrocima sklonosti prema istom spolu, pa o tome ne sudim. Ne moraju svi homoseksualci prihvatiti suzdržljivost, koju mi kao vjernici, smatramo ispravnom, ne samo za homoseksualce nego i za druge u određenim uvjetima. (I papa je također protiv diskriminacije homoseksualaca, ali za suzdržljivost, dok mu novonastali "poklonici" pripisuju samo isječke iz govora i napisa koji im odgovaraju.) Nemaju pravo oni koji homoseksualce diskriminiraju kod zapošljavanja, koji ih ismijavaju, jer ne ismijavaju i ne šikaniraju ni preljubnike ni osobe sklone promiskuitetu.
Neka se imovinski i drugi odnosi ljudi u homo- vezama zakonski urede, ali brak NE, jer od toga do usvajanja djece je samo jedan korak, a to su definitivno nepovoljni uvjeti odgoja. Vjerujem da se homoseksualni stil života može usvojiti i živeći u takvom okruženju. Jedna poznata tenisačica je izjavila da joj je kolegica pomogla da u sebi otkrije do tada nepoznatu lezbejku, a Kinsey je svoja istraživanja provodio u zatvoru (gdje su ljudi u izolaciji orjentirani na isti spol), među prostitutkama (i muškim), a u cilju pokusa se provodio grupni seks, ukratko uzorci mu nisu baš reprezentativni, a i njegove sklonosti su bile osebujne....
Netko će mi prigovoriti da je ovo pisanje nestručno; ja sam čitala neke napise, kao i većina glasačkog tijela i, budući da i ljudi iz vlasti, koji također nisu stručnjaci, iskazuju svoje stavove, koristim mogućnost da kažem: Ako bude referendum o Istambulskoj konvenciji glasat ću PROTIV, budući da već imamo zakon o nasilju u obitelji, samo što se, kao i mnogi drugi ne primjenjuje.
