Ekumenizam u Hrvatskoj u ovom trenutku
Od malih nogu, prije Drugog vatikanskog koncila, odgajana sam u ekumenskom duhu, ponosna što pripadam župi sv. Marka u Makarskoj u kojoj se pored latinskog ravnopravno odvijalo bogoslužje na staroslavenskom.
Naš vjeroučitelj don Srećko Bezić trudio se da nam naglasi poveznice sa pravoslavcima, a to su zajednička vjera (osim jednog detalja koji razumiju samo teolozi) i izrazita pobožnost preme Mariji, koja je skoro sasvim iščezla kod odvojenih nakon Reformacije. Naravno, tu je i pitanje papina primata, kojemu i oni priznaju čast, ali ne vlast.
Kad sam imala priliku sudjelovala sam u grkokatoličkoj liturgiji, jer ti katolici imaju obred i običaje istočne tradicije.
Veselim se kao dijete kad na stranoci Web župe Gospe Sinjske isusovca Luke Rađe naiđem na njegovo dopisivanje s pravoslavnim svećenikom, slike i članke ekumenskog sadržaja, jednadžbu: SPC=RKC=SPC.
Znala sam da je politika nešto drugo i da se ona služi vjerom kao paravanom, ali sam uvijek vjerovala u iskrene kršćane s jedne i druge strane, koji ne brkaju "babe i žabe" i
koji su svjesni da Bog ljubi one koji su iskrena srca. S radošću sam više puta slušala pozitivne izjave pravoslavnih svećenika.
Radi vjere u te ljude sam se začudila kad mi je jedna prijateljica ispričala da je patrijarh Irenej prigodom susreta s nadbiskupom Želimirom Puljićem izrekao ove riječi: "Zlo su činili nama susjedi i mi njima, ali mi u mnogo manjoj mjeri. Moramo oprostiti za zlo koje su nama činili, ali i moliti da nama oproste za ono, koje su poneki od nas činili."
Jučer sam pregledala najnoviji Glas koncila, na portalu na internetu, i gledala emisiju Mir i dobro. U oba medija sam naišla na izvješće o susretima Patrijarha sa zadarskim i splitskim nadbiskupom, vrlo pozitivno intonirano, bez riječi o navedenoj izjavi. Posumnjala sam da je moja prijateljica nešto krivo shvatila, ali danas u Večernjem listu nalazim (i prepisujem, jer se slaže s onim što mi je rečeno) Irenejevu izjavu.
Nije prvi put da velikosrpski raspoloženi političari i javne osobe prekrajaju povijest po svome, često baratajući i pretjeranim brojkama, ponavljajući uporno laži, koje u svijesti i na ustima njihovih prijatelja postaju istine. Naravno, ni sa hrvatske ili katoličke strane ne trpim pretjerivanja.
Kažu da je šutnja zlato, ali može značiti i slaganje, a ja se s Patrijarhovom "istinom" nikako ne mogu složiti.
U prigodi prijatreljskog susreta o pitanju veličine krivnje mogao je i šutjrti!
Očito njemu, kao i Vučiću, nedostaje osnovna pristojnost.
Žao mi je, ali morala sam!
PS: Naknadno sam saznala da je Patrijarh izrekao citiranu rečenicu na proslavi Jubileja u Manastiru Krka, a to je ipak malo manje drsko nego da je nebulozom "obagatio" ekumenski susret. Ispričavam se zbog nehotične pogreške jer iz Večernjakova teksta se nije moglo zaključiti gdje je izjava dana, a kako je bila riječ o ekumenizmu pogrešno sam zaključila..
