Kad u noći dugoj ne mogu da spavam
il u snena jutra dok se razgibavam,
kad godina treret u stopu me prati,
ja se tebe sjetim, moja mati!
Kada prijatelja nema u blizini,
kada dani lete u čudnoj brzini
i kada se mnoštvo strepnji na me sjati,
ja se tebe sjetim, moja mati!
Ti si za me uzor životnog elana,
dvojbama usprkos čvrta, neshrvana.
Kad se malodušju želim odhrvati,
ja se tebe sjetim, moja mati!
1996.
| < | srpanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
