Iskre sjećanja iz 1995.
UMIREM I ŽIVIM
Ja umirem od treptaja božanstvenoga zvuka,
a srce stremi k obzoru ko uplašena ptica.
Bolesna a i sretna od slutnje neizmjerne,
ja od ljepote umirem i od ljepote živim!
KAD BI
Kada bi jednom u suton, dok priroda biva već tiha,
umoran šetač se moga sjetio stiha,
ja ne bih prošla uzalud!
Kada bi jednom u suton, dok noći spušta se sjena,
rekao netko da prava bila sam žena,
ja ne bih prošla uzalud!
Kad bi u sjetne dane, il noću kad nebo se zlati,
srce mi reklo istinska da sam mati,
bio bi nagrađen sav moj trud!
PRED OLUJU
Borovi stenju pod teškim pokrovom neba,
crna se barka na bijeloj propinje pjeni.
Nemirne ptice sivo nadlijeću stijenje,
zloslutnim krikom navješćuju oluju.
