O, srce moje, ti široko budi
za patnje mnogih koji tek su ljudi!
Heroja malo tvrda zemlja znade,
svatko tek za se kutak mira krade.
Netko se traži na dalekomn putu,
drugi se šuteć u svom skriva kutu.
Jedno su smjele na slobodi misli,
a drugo riječi kad su jadi stisli,
kad ucjene su, prijetnje boli, gladi,
tiši smo kada o koži se radi!
1995.
| < | lipanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
