Javi mi se bar ponekad
da načas skrenem s ove pruge
u bezizlaz što vodi me.
Za bliskošću utaži glad!
Bar ponekad se javi ti
u dalekom dok lutaš gradu,
ne daj da strepim da te kradu
i da te moram gubiti!
Preskočiti ću tabu - teme
(ti živiš neko svoje vrijeme!),
premostiti ću jaz daljine,
ogrnuti ću plašt vedrine.
Bit će to i moj voljen grad,
samo se javi ponekad!
1994.
| < | lipanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
