Đuro Sudeta
Ne mogu spavat pa mi je palo na um čitati poeziju na kompu.
I eto me kod Đure Sudete. Ova pjesma me je ganula i oduševila svojom neobičnom formom, pa je iznosim pred blogerski narod
u ovaj gluhi sat:
Čežnje i bolestan mladić
Noć miriše sijenom. I zvijezdama sa svoda.
Prođi preko prijelaza dok mjesec ne prohoda,
pa poslušaj, molim te,kada sumrak dolazi:
tko to uvijek oko moje kuće prolazi!
Čuo sam ga noćas! Baš su negdje žita
spremala se krišom da do jutra dozore,
a ja nisam mogo uzdržati više,
a ja nisam mogo da ne otprem prozore;
i da žita do zore.
Ujutro je pijesak gorio na drumu,
preko njeg je prošlo sedam rujnih makova;
ptice su me zvale da idem u šumu,
a ja nisam mogo:
sudbina je takova.
Putniče sa ceste, mila djevojko,
prođi preko prijelaza ja sam bolestan,
a pogledaj, molim te, kada sumrak dolazi,
tko to uvijek oko moje kuće prolazi.
