NOMEN EST OMEN (?)
Danas je u katoličkom kalendaru, pored Euzebija, Adelaide i možda još nekih, spomen svete Albine, mučenice iz Cezareje, koja je stradala u vrijeme rimskog cara Decija oko 250. godine.
Dakle, najprije SRETAN IMENDAN mojim imenjakinjama (osobno poznajem dvije), a onda priča o mom imenu, koju sam obećala jednom prijatelju blogeru.
Sve je počelo kad se je moj did Joze, dvosrtuki (sretni?) udovac, oženio Jurkom Skender iz Brike (Gornjih Igrana). Ona mu je podarila pet sinova od kojih je jedan bio moj otac, a odgojila mu je i jednog sina i kćer iz prvog braka.
Svi su sinovi (osim jednog koji je umro neoženjen) svom najstarijem potomku dali ime po didu, Bepica, Đo, Joze, Josko i Jozip, međutim babu Jurku je počastio samo jedan, nadjenuvši kćeri ime Zora, tj. "uljepšanu" verziju, jer kod nas Zoran nije bio po zori rumenoj nego po talijanskom hipokoristiku (odmilici) Zorzi, za Đorđa iliti Jurja. Po tome bi Zora bila Jurka.
Mojim roditeljima su se rodile dvije kćeri i nijednoj nisu dali babino ime ali nije bio razlog netrpeljivost nevjeste i svekrve (nisu se imale čast upoznati!), nego to što je ime slovilo kao RUŽNO, pa je majka i supruga rekla:"Jurka? Ma nikako!"
Nato se je ofendio brat moga oca iz prvog didovog braka, moj barba Marin, koji je poštovao svoju dobru (ima toga!) maćehu, a svojoj jedinoj kćeri je dao ime vlastite pokojne matere, jer košulja je ipak bliža od jakete! Uslijedilo je dizanje nosa u dvije rate.
A onda, u vrtlogu ratnog vihora, eto mene! Opet se ponovilo: "Zovi je kako oćeš, samo ne Jurka!" Jadni ćaća se našao između
scile i haribde, kako ugodit svima (ja sam na nj!), i jare i pare, i ovce i novce, i stisnit i p.....(a kad sam fina!)?
I nađe on u talijanskom rječniku da se zora (rujna) reče alba, pa ću tako počastit babu, a neće bit dvije Zore u istoj kući. Dakle, prozvalo me Albina!
Nikad nitko nije uočio pogrešku, jer je moje ime ipak prijevod Zore po rujnoj zori, a pandam Zori po Zorziju bila bi možda Đurđica ili Georgina...Kako se toga nisu sjetili?! Ali namjera je bila dobra, dakle duhovi smireni, samo što mi je imendan danas a ne na sv.Juru.
O tome koje je ime lijepo a koje ružno dalo bi se raspravljati, jer moje na rumunjskom znači pčela (što je izazivalo smijeh kad smo živjeli među Vlasima u Boru), a na latinskom Bijela. Neke asocira na albine, ljude bez pigmenta...
Barba Marin me je najviše volio, od svih neputa, a i on je meni bio drag jer mi je uvijek nešto donosio u škartocu.