Usamljena majka
Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
noćas je strepnjom drhtala moja duša,
noćas je počela nova životna priča,
i opet moj me Gospodar kuša!
Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
na me se ruši lavina hladnog svijeta,
noćas je i opet počela jedna priča,
i opet jedan život svima smeta!
Noćas je život pokucao, i ja ga spremno primam,
iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože, jer ti si sve što imam,
jedino ti si gospodar života!
1992., posvećeno stvarnoj osobi
Pjesmu objavljjem potaknuta debatom u sinoćnjoj Piramidi na HTV-u, gdje je priziv savjesti protiv pobačaja uspoređen sa odbijanjem čistaća da očisti određenu prostoriju, a pobačaj nazvan liječenjem, dakle trudnoća je po slobodnoj procjeni bolest!
Maštanje o pravoj zimi
POKLONJEN TREN
Ogoljele grane zimskog krajobraza,
usamljena šećem, nigdje kreta, zvuka!
Idem kud me vodi osniježena staza
i tragovi zvijeri sred bjeline, muka.
Plašt pahuljast, meki, ogrnu dolinu,
prostrla ga ruka nevidljiva, blaga.
Duboko udahni čistoću, svježinu,
jer možda već sutra neće biti traga
toj ljepoti, što se tako rijetko daje,
i zamalo bit će blatna, izgažena!
Plućima je punim udišem dok traje,
uživam ljepotu poklonjena trena!
Uoči početka Osmine za jedinstvo kršćana
VJERUJMO U LJUBAV
1996.
Uklonimo brane,
nek poteku duše
u korito srca.
Maknimo sa puta
nesuvisle misli
što rađaju sumnju!
Dani brzo teku,
"krhka su saznanja",
vjerujmo u ljubav!
Kruh ljubavi
1996.
Sjeli smo na travu
pod sivom kupolom neba
i lomili kruh ljubavi.
Krhotine
1995.
Krhotine među fijucima u gudurama kraja nepoznatog,
skupljene zrakama sunca, slijepljene suzama ljekovitim...
Čaša života neokrnjena mržnjnom, nezamućena očajem.
Krhotine skupljene i obasjane suncem nade.
Život teče dalje!
Svijeća ljubavi
1996.
Kap po kap ulja maslinovog
dolijmo svaki dan u svijeću ljubavi!
I ne mislimo na slap, na velike vode,
i ne mislimo na svečane, zaglušujuće ode,
tek riječ po riječ nek ljubavi se reče,
iz sjete nek suza radosti poteče!
Kap po kap, u svakom trenu
držimo svijeću upaljenu,
svijeću ljubavi!
Molimo za jedinstvo u Istini, koja oslobađa!
Učinimo što možemo , ojačani snagom Duha!
Moj mali doprinos pomirbi
Nisam ultra informirana,ne pratim sve, jer nemam ni živaca ni vremena, ali u glavnim crtama znam što se događa.
Znate li onu Isusovu kad su učenici rekli: "Pa tko se onda može spasit?!" On je odgovorio: "Ljudima je nemoguće, ali Bogu nije!" Moj zaključak je da se mi kao vjernici premalo pouzdavamo u Boga, jer nemamo vjere ni kao gorušičino zrno!
Apostoli su bili u "najminimalnijoj" manjini, nigdje u vlasti, a ljubavlju su širili kršćanstvo ("Gledajte kako se ljube!"), a kad je Crkva dobila "logistiku" kola su krenula nizbrdo. Naravno, propala bi da nije uvijek bilo onih koji su kvasac i svjetlo u ovom svijetu i tako odražavaju onu "I vrata paklena neće je nadvladati!"
Mi MORAMO širiti ljubav, a Boga pustiti da odrađuje svoj posao! A On može pisati pravo i po krivim crtama!
Osim toga nemoguće je da u Hrvatskoj ima 50% zlih ljudi i antihrvata! Ima najviše slabih ljudi! Ipak smo se na popisima stanovništva većinom deklarirali kao Hrvati i vjernici!
(Ovo zadnje sam posvijestila zahvaljujući mojoj prijateljici blogerici, s kojom njegujem dijalog u različitosti!
Hvala, @malo ti...!)
Ne mislim ni da su drugačiji automatski zlonamjerni, u svakoj populaciji ima ljudi i neljudi, prvih, nadam se, puno više!
SNIJEG U SOLARISU
Snijeg u Solarisu
1994.
Vani je snijeg, kako rijetka sreća
u ovo doba, u primorskome kraju!
Bjelina ranog djetinjstva me sjeća
i mira, što ga čista srca znaju.
Ne, danas neću blatne kročit staze,
oči se šire, uši slušaju tišinu,
uživat ću sred prebijele oaze
i sama se pretopit u bjelinu!
I ove godine je bilo malo snijega, pa utvrđujem gradivo.
Božić
Sutra je Božić po julijanskom kalendaru. Nije opravdano reći "pravoslavni" jer je velik dio pravoslavaca prešao na gregorijanski kalendar (Grci, Rumunji...). Promjena ionako nije bila iz vjerskih nego iz astronomskih razloga, jer je primjećeno da se stvarni zimski solsticij ne poklapa s kalendarskim "početkom" zime.
Ali nisu bitni datumi nego raspoloženje kršćanskog srca i slavlje dolaska vječne Riječi među nas, Zemljane!
Zato svima, koji još uvijek slave po starom kalendaru, a koji su otvorena i iskrena srca želim
SRETAN BOŽIĆ i NOVU GODINU!
Početak Evanđelja po Ivanu
Evanđelje Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
(Čita se na misi današnje nedjelje, a meni najdraže!)
Vrijeme
Tren koji je prošao sada
više se vratiti neće,
ni rijeka, što tiho teče
u bojama prekrasnog sklada,
ni cvijet što raste rasti
neće baš kao sada,
oh, nikada!
I zato sve što možeš
uradi još ovog časa,
jer vrijeme brzo leti,
uhvatit nećeš mu kasa,
života nosi meti
sve što na putu sreta,
od mrava i sitnog cvijeta
do ljudskih masa.
(1960.)
SRETNA NOVA!
