Promatrali smo opijeni
vatrene boje jeseni.
Sa obje strane našeg puta
prostirka meka, plameno - žuta.
A sunce, što zađe na zapad istom,
mahnulo nam je zlatnim kistom.
Čempresi tamni upinju grane
čekajuć sunce da opet grane,
da kao slikar maštovit, zanesen,
svjetlošću svojom oslika jesen!
(Rima "jesen - zanesen" nije baš nova, ali mislim da je na pravom mjestu, jer doživljaj je stvaran, jedna jesenja šetnja 1993.)
| < | studeni, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
