Promatrali smo opijeni
vatrene boje jeseni.
Sa obje strane našeg puta
prostirka meka, plameno - žuta.
A sunce, što zađe na zapad istom,
mahnulo nam je zlatnim kistom.
Čempresi tamni upinju grane
čekajuć sunce da opet grane,
da kao slikar maštovit, zanesen,
svjetlošću svojom oslika jesen!
(Rima "jesen - zanesen" nije baš nova, ali mislim da je na pravom mjestu, jer doživljaj je stvaran, jedna jesenja šetnja 1993.)
Post je objavljen 14.11.2014. u 19:12 sati.