Komete
Jedan je mali, očiju crnih ko masline,
a drugi školarac iz čijeg mi lica vedrina neba prosine.
Dani Božića brzo prolete,
a oni zasjaše ko dvije komete,
unuci moji.
Sretan vam Božić i godina nova,
želim vam blagost djetinjih snova,
svu sreću što postoji!
BEZ KRIKA! (uoči blagdana Nevine dječice)
Okupan kameni grad blista na suncu,
zaboravljene verige na dnu stupa sramote!
Vješala na raskrižjima ne plaše prolaznike,
ni lomače više ne gore uz očajničke krike!
Naše osjetljive oči ne vide javna smaknuća,
i smrtna je kazna, uglavnom, ukinuta.
Okupan kameni grad blista na suncu,
zlo se je, poput krtice, sa svjetla sklonilo danjeg,
ali i dalje nevidljive lomače gore,
Herodi neki novi sinove ljudske more!
Okupan kameni grad, na suncu blista mu slika,
ljubavi sanja tek sanje,
jer iza zidova bijelih, svjetlo ne ugledav' danje,
životi se gase,
bez krika!
Iz stare, makarske ,verzije "Veseli se, Majko Božja!"
..............
Na dobro van svin kolicin Božić došao,
niti prazan od vas kome on mimošao,
već van milost svoju dao, pak u raj vas sve prijao, jer se rodio!
Mir i dobro svim ljudima dobre volje, a i onim drugima jer je On sišao za sve!
Utjeha
Povodom nedjelje karitasa, kad se obično sjećamo materijalno potrebitih, smatram da smo svi mi potrebiti iskrene pažnje i utjehe, ali zbilja iskrene!
Neću utjehu koja gleda me svisoka,
podozrivo, sa sumnjom, ispod oka.
Utjehu želim što gleda me u oči,
osvjedočena sa mnom o patnjama svjedoči!
Neću utjehu što, dok mi patnju blaži,
priznanje za se i klicanje traži.
Nisu u pravu kad dobrotom trguju
i sitnom pažnjom ljudsku dušu kupuju.
Ja želim skupa s dobrotvorom svojim
da ponizna pred Stvoriteljem stojim!
Majko moja (Indijanci - Nahuatl, Meksiko)
Kad umrem, majko moja,
sahrani me u domu našem,
i, mijeseći pogačice,
moći ćeš zaplakati za mnom,
ali, ako te netko upita:
"Zašto plačeš?", odgovorit ćeš:
"Zelena drva dim stvaraju,
suze tjeraju."
Ovo sam našla među papirima, dojmilo me se, ne bih znala objasnit zašto, pa evo da podijelim!
Darovi sv. Lucije (povodon mjeseca darivanja, sjećanje na djetinjstvo)
Pitala sam jednom mamu da mi ona razlog reče,
zašto djeca bogataša dobivaju dare veće?!
Vidjela sam na paketu ime znano, koje piše,
a ja sama dobila sam par kolača, ništa više!
"Drago dijete," kaže mama, "bogatom je uvijek malo
i njegovo gladno srce sve bi blago progutalo:
igračaka i kolača, tričarije raznorazne,
a police zadovoljstva ostale bi uvijek prazne!
A u srcu kad je radost i dar skromni jače sjaje,
jer od svega na tom svijetu samo ljubav vječno traje!"
Iako sam bila mala shvatila sam njene riječi,
samo ljubav i toplina od pohlepe dušu liječi.
Suze
Teška riječ
odzvanja u noći
krikom beznađa.
Kiša suza
natapa ponore
i spira gorčinu.......
Kutak ljubavi
Od bljeskova sluđujućih
na domak tame
skloni se u topli kutak Ljubavi!
Most
Protječe rijeka,
srušeni most,
ostaci strše jadno,
staklene oči riblje
gledaju hladno...
Ne mogu više prijeko,
sad mi je jasno,
most je srušio netko,
stigla sam kasno!
Mala ruža (sjećanje na l996.)
Danas je imendan mojoj ćeri, pa joj ponovo posvećujem ovu pjesmu:
Ima jedna mala ruža što se uvijek meni nađe,
utjehu mi nježnu pruža kad u srcu sunce zađe.
Osmijeh širok, tople oči, kao svila kosa meka,
uvijek imam kome doći bez mrmljanja tko me čeka.
Jednom davno, nisam znala da na nebu mojih dana
ima svijetlit zvijezda mala,sreća moja darovana!
(Sad je moja Barbara daleko, ali doć će ona meni!)
Prosinac u našoj kući (sjećanje na djetinjstvo)
Prosinac ledeni mete
u malon gradu uske kalete.
Bura,
a iza škura
radosne dičje oči,
uz tiho pucketanje vatre,
pivaju, o srići snatre!
Lete
te riči svete
prama božićnoj noći!