Popisulja u dijaspori

nedjelja, 04.09.2016.

Cemetery

Danas sam hodala po groblju i oko anglikanske crkve. Irske crkve su lijepe i izvana i iznutra. Nije ih imao tko rušiti kao na Balkanu, pa sad imamo neka moderna zdanja koja veze nemaju s crkvama. Za mene je crkva (zgrada, building...) nešto staro, nešto s vitražima kroz koje se probija sunce, nešto što odiše starinom, mirnoćom i ima onu divnu sephia patinu. Groblje je obavezno iza takvih crkava. Stari grobovi i spomenici obrasli u bršljan, s dirljivim epitafima.
Iz crkve zlazi starija žena i vidjevši da fotografiram crkvu, staje do mene i vadi mobitel. Počinje da priča kako je crkva lijepa, kako su u nju išli njeni roditelji, roditelji njenih roditelja. Nekada sam bježala ko đavo od križa, od ljudi, samo da me nitko ništa ne pita. Ovaj puta, prihvatim razgovor i kažem joj da sam iz Hrvatske, da je Irska predivna zemlja. Žena mi ispriča kako je prije tri godine bila u Splitu, u Sloveniji, pita iz kojeg sam mjesta, jesam li udana, koliko sam ovdje, sviđa li mi se Irska, zašto smo došli, gdje stanujem, kaže gdje ona stanuje...malo je falilo da idemo na kavu skupa. Poželi mi sve najbolje za boravka u njenoj zemlji i ode kroz neki prolaz, puteljkom koji ne vodi nikuda.
E sad, ne bi ja bila ja da se ne izgubim i naletim na zaključanu kapiju. Momentalno me uhvati panika da ću do sutra ujutro morati ostati na groblju ili se provlačiti kroz živicu. Vidjela sam nekog svećenika kako ispraća vjernike, požuri dok nije i on otišao. Kako ću izaći, jebalo me groblje i trava i puteljci, mogla sam propasti u staru grobnicu i da me više niko ne nađe? Horor.
Izašla sam. Ne bih pisala da nisam..jel.

Oznake: Irska, Crkva, groblje

nedjelja, 24.07.2016.

O mačkama i ostalim nečistim silama

Prva dva dana po dolasku na Smaragdni otok, plakala sam ko kišna godina. Nevažno što se kiša smjenjivala sa suncem, jedno 12 puta u toku dana. Ja sam balavila čim me netko pogleda. Mužu sam išla strašno na živce, a i samoj sebi. Da sam znala reći zašto tulim, bilo bi lakše i meni i njemu. Ali nisam. Mislim da sam samosažaljevala samu sebe.
Treći dan, kad je dragi ponovio po ko zna koji puta da si kupim kartu za nazad, sjetim se izreke da je čovjek jedini sisavac koji se samosažaljeva. Kako ne volim pripadati gomili, odlučim da je dosta s besmislenim slinjenjem i da prihvatim stanje kakvo jeste. Istina da me bilo strah nepoznatog, usprkos što sam imala zaleđinu i podršku najdraže mi osobe na svijetu.
Dakle, kada je prošao nalet panike i kada sam konačno odlučila prihvatiti stanje takvo kakvo jeste, izvući ono najbolje što se da izvući, mogla sam otvorenih i nezakrmeljenih očiju gledati oko sebe. A zaista je bilo svega za vidjeti. Sve novo i nepoznato. Od neobičnih kuća i naselja, do gubljenja i skretanja u krivu ulicu, jer sam zaboravila kako se moja zove, jer sam promašila skretanje do Lidla pa se muvala po nekom naselju koje ima iste kuće i znakove na cesti. Sin je jedva čekao da skrenem pogrešno da bi mi ladno rekao:
"Ajde bok!" i nastavio da pravi paru oko sebe iz one svoje ćibure.
Kasnije sam uzela drugu taktiku. Pamtila sam prozore i ulazna vrata. Detalje na kućama, pošto su Irci vrlo otvoren narod i ne prave bunkere oko svojih kuća. U nekom prozoru su poslagane dječje igračke. Na uluzu u drugu kuću, visi gomila dječjih jakni iako je ljeto. Ispred ove kuće je znak " children at play". Ima ga i u onom naselju gdje sam krivo skrenula, ali ne odmah iza skretanja. Tako sam bauljala dok nisam naučila. Sad idem bez da gledam. Lovim Pokemone pa mi se staza sama nacrta na mobitelu. :)
Najveću zagonetku predstavljale su nam mačke.
Kuća u kojoj živimo ima dvorište. Mačaka ima kao u priči. Sve su velike, debele, uhranjene i glavate sa zvoncem oko vrata. Dođu u dvorište i redovito se penju po ogradama. Jedna me gledala oko u oko na prozoru kupatila. Dan danas mi nije jasno kojim putem se popela do prozora.
Sjedimo i pijemo kavu, prolazi mačka. Mic-mic. Ništa, nema reakcije. Mico-mico, ne primjećuje nas. Odi, dođi, mačko, kako se dozivaju mačke u Irskoj? Google ne pronalazi odgovor.
Odgovor mi dala kćer. Mačke se dozivaju kitty-kitty. Logično i jednostavno. Ako znaš da živiš na engleskom govornom području. Ne hrvatskom, a ni ruskom. Engleskom.

Oznake: kitty, mačka, Irska

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.