Popisulja u dijaspori

petak, 18.11.2011.

Zagrljaj

Proslo je vec izvjesno vrijeme kako se pakao preselio.Nisam ga posjecivala odavno.Oslobodjena sam kao oslobodjeni rob,onaj kojemu gospodar pokloni rukom nasvrljani komad papira i potpise ga onako polupismen,uz govor:
"Ovim te oslobadjam,sad si slobodan covjek!"
Osim sto sam ja zensko,ali bitan je slijed dogadjaja za pricu.Koju pricu?Vjerojatno sam imala namjeru pisati neku pricu.
Znam samo da sam vec neko vrijeme u cudnom letargicnom stanju,mozantropski nastrojena i ne puno blagoglagoljiva.Da mi je samo sutiti i nista ne misliti.Mada se po mozgu vrzmaju svakakve misli o nadolazecem Bozicu.Zadnjih se godina rijetko radujem praznicima tog tipa,ali ove godine mi nekako sve milo kad pomislim na snijeg i zimu.
Hocu zagrljaj!Bas hocu!

utorak, 08.11.2011.

Njušim

Znas da još mirisem isto.Ništa se nije dogodilo cijeli dan,ništa važnije od jutra.Jutra u kojemu je plavi autobus protutnjao pokraj nas,mašući nam na pozdrav.Jutra u kojemu je ONA hodala po ruševinama i razbijenom staklu,njušeći teren.Jutra u kojemu se toliko nježnosti razlilo ulicom u kojemu nema nikoga.Konačno,konačno sam shvatila da nisi toliko jak kolikim se želiš prikazati.Slabost izbija iz svakog pokreta,nesigurnost kojom mi prilaziš ohrabruje me da te jače zagrlim.Hoću te zadržati takvog kakav si,bez odrednica,zadrški.Moj si.....

subota, 05.11.2011.

4.

On, nakon nekoliko eona:
"Nismo cura i momak, nećemo se vjenčati, jel' tako?"
Ona kaže:
" Naravno da nećemo, nismo dečko i cura, ok!"
"Nemaš nikakvih obaveza prema meni ni ja prema tebi."
Složi se ,što će s njim. Pristala bi na svakog vraga, samo da je još tu. Istina, grli je kao da mu je zadnje, kao da se sprema otići. Nije moralo biti tako,a kod bolje razmisli,možda i jeste moralo proći toliko vremena pa da stvari legnu na svoje mjesto.
"Ajdemo iz početka, ovo puj pik ne vrijedi, sve je počelo krivo!"
Suzila je i plakala, balavila kao balavica, a nije bila balavica. Bila je žena koja misli da zna šta hoće. Doduše, znala je barem jedno. Hoće njega.
Poslije prođe još nekoliko vjekova u kojima se nisu javljali jedno drugome. Ona iz inata, on iz nekog razloga koji nikada nije odgonetnula. Mislila je da mu je svejedno.
Mali grad, ne možeš da se ne sretneš. Iskoče jedno pred drugo ko onaj klaun iz kutije na feder. Ladovina oboje, kao sve je u redu, nema frke, dobro smo oboje...dok mu ne stavi ruke oko vrata i..sta je poslije bilo, ne znam. Ostadoše tako slijepiti dok pas nije zalajao..."ja bih ovako stalno,zauvijek"!
I tko je tu lud, tko tu koga farba, kad jedno bez drugog nisu mogli?
Poslije je bilo svašta, Rastajanja, sastajanj, svađanja i mirenja. On odlazio, pa ona plakala. On pisao i slao slike i riječi:
"Kad misliš da ne mislim na tebe, samnom si."
Poslije on došao, ona otišla. Onda ona njega zvala. Nije slala slike, nije ga ni zvala da dođe.
Znam samo da je svaku noć jednu misao poslala njemu, a ujutro, kad se budio, pitala:
"Spavaš li?"
"Spavam", glasio bi odgovor.
"Više ne." i smijeh kojega nije vidio.

četvrtak, 03.11.2011.

Kad mi se pise...

Kako je moje "rodno mjesto" vjecito u ljubavi sa nekim Error 404 pa i kad bih htjela nesto pametno napisati,ne mogu,odlucih iz protesta pobjeci u dijasporu.Daklem,eto mene i do mene mojega....kad mi zima,upalim klimu i hladim j***.Do pisanja....

	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Studeni 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Studeni 2011 (4)