Popisulja u dijaspori

nedjelja, 24.07.2016.

O mačkama i ostalim nečistim silama

Prva dva dana po dolasku na Smaragdni otok, plakala sam ko kišna godina. Nevažno što se kiša smjenjivala sa suncem, jedno 12 puta u toku dana. Ja sam balavila čim me netko pogleda. Mužu sam išla strašno na živce, a i samoj sebi. Da sam znala reći zašto tulim, bilo bi lakše i meni i njemu. Ali nisam. Mislim da sam samosažaljevala samu sebe.
Treći dan, kad je dragi ponovio po ko zna koji puta da si kupim kartu za nazad, sjetim se izreke da je čovjek jedini sisavac koji se samosažaljeva. Kako ne volim pripadati gomili, odlučim da je dosta s besmislenim slinjenjem i da prihvatim stanje kakvo jeste. Istina da me bilo strah nepoznatog, usprkos što sam imala zaleđinu i podršku najdraže mi osobe na svijetu.
Dakle, kada je prošao nalet panike i kada sam konačno odlučila prihvatiti stanje takvo kakvo jeste, izvući ono najbolje što se da izvući, mogla sam otvorenih i nezakrmeljenih očiju gledati oko sebe. A zaista je bilo svega za vidjeti. Sve novo i nepoznato. Od neobičnih kuća i naselja, do gubljenja i skretanja u krivu ulicu, jer sam zaboravila kako se moja zove, jer sam promašila skretanje do Lidla pa se muvala po nekom naselju koje ima iste kuće i znakove na cesti. Sin je jedva čekao da skrenem pogrešno da bi mi ladno rekao:
"Ajde bok!" i nastavio da pravi paru oko sebe iz one svoje ćibure.
Kasnije sam uzela drugu taktiku. Pamtila sam prozore i ulazna vrata. Detalje na kućama, pošto su Irci vrlo otvoren narod i ne prave bunkere oko svojih kuća. U nekom prozoru su poslagane dječje igračke. Na uluzu u drugu kuću, visi gomila dječjih jakni iako je ljeto. Ispred ove kuće je znak " children at play". Ima ga i u onom naselju gdje sam krivo skrenula, ali ne odmah iza skretanja. Tako sam bauljala dok nisam naučila. Sad idem bez da gledam. Lovim Pokemone pa mi se staza sama nacrta na mobitelu. :)
Najveću zagonetku predstavljale su nam mačke.
Kuća u kojoj živimo ima dvorište. Mačaka ima kao u priči. Sve su velike, debele, uhranjene i glavate sa zvoncem oko vrata. Dođu u dvorište i redovito se penju po ogradama. Jedna me gledala oko u oko na prozoru kupatila. Dan danas mi nije jasno kojim putem se popela do prozora.
Sjedimo i pijemo kavu, prolazi mačka. Mic-mic. Ništa, nema reakcije. Mico-mico, ne primjećuje nas. Odi, dođi, mačko, kako se dozivaju mačke u Irskoj? Google ne pronalazi odgovor.
Odgovor mi dala kćer. Mačke se dozivaju kitty-kitty. Logično i jednostavno. Ako znaš da živiš na engleskom govornom području. Ne hrvatskom, a ni ruskom. Engleskom.

Oznake: kitty, mačka, Irska

24.07.2016. u 21:27 • 0 KomentaraPrint#

subota, 23.07.2016.

3.

Homofobija, paranoja, mačke i mačori
petak , 20.05.2016.
Kao i svake godine u ovo doba, diže se medijska prašina oko gay parada. Dobro, budi gay, meni je svejedno. Moraš li baš da paradiraš i uvaljuješ jezičinu svom istospolnom partneru na ulici, pod krinkom slobode izbora? Mislim, ne idem ni ja ulicom i ne drpam se s mužem nasred ulice i ne ližem ga po ušima i ostalim organima. Malo je neukusno, jel da? Demokracija je pa nek svatko radi po savjesti i onako kako mu odgoj nalaže. Nikome od njih nisam ni mama ni tata.
Prošle sam godine udomila dvije male mace. Jedno muško i jedno žensko. Odrasli su i ove godine je ženka omacila u tišini svoje prve mačiće. Međutim, macanu je izgleda dosadno i malkice je pobrkao ko tu koga jebe. Zaurlava oko kuće kao prava ženska mačka. Na ljubavni zov odazovu se po tri-četiri dežurna mačka, sve macani, komadi. Tada nastaje strka i stampedo. Janko, tako se zove moj muški mačak, predvodi, a jure ga još tri namrgođena, bijesna mačora. Reže kao čopor pasa i frcaju dlake. Janko pobere batine kad mačori skuže da je običan jajaroš, a ne uspaljena ženka. Šta ti je život, ha!

23.07.2016. u 13:11 • 0 KomentaraPrint#

2.

Mislim,dakle, poludjet ću
srijeda , 18.05.2016.
Obično ujutro imam bistar mozak i slobodan protok misli, pa čitajući jutarnja izvješća, sve očekujem nešto novo se dogodilo dok sam spavala. Novo je da sam danas produžila blok listu, isključila obavijesti za jedan gluMpavi portal za maloumne koji dolazi u paketu s jednim manje maluomnim i naletila na članak u kojemu opet ljudima zamazuju oči nebitnim stvarima. Prepucavanja oko obnove vukovarskog vodotornja. Možda je to nekome jako bitno i važno jer ako obnove vodotoranj, zaustavit će se ovaj egzodus mladih ljudi iz države, otvorit će se nove proizvodne linije u upropaštenim tvornicama, brodovi će stizati u propalu luku na Dunavu, živjet će se sretno i bez grča plaćati računi.
Jeste li znali da za odjavu odvoza smeća kod lokalnog poduzeća "Komunalac" trebate imati javnobilježničku izjavu, koja košta 50kn?
Da se računi za komunalni porez i slivne vode ne mog dobijati na mail jer "kod njih ta opcija ne postoji"? Da ovjerena punomoć vrijedi svugdje, osim kod službenice u HZZO, koja s guštom čeka da vas tri puta vrati i prošeta za jednu fotokopiju? Inače, ta punomoć vrijedi za MUP, sve državne institucije u kojima se podižu "važni" papiri, odjave, prijave, pa čak i u HZZO, ali kod drugih službenika. Kod dotične persone ne vrijedi. Srećom, imai pametnih službenika pa sam napravila ono što sam trebala.
Da se vratim na vodotoranj. Sabo i Penava iz dva su suprotna tabora. Ovaj prvi je napravio puno toga, ovaj drugi je nastavio tamo gdje je prvi stao kad su ga zatvorili u bajbokanu. Ne idealiziram niti jednoga. Čovjeka se najbolje uopozna kada mu daš vlast. Kažem samo da mi je muka od primitivizma, partizana, ustaša i četnika, ćirilice i razbijenih ploča, muka mi je od ovoga grada koji je mogao biti najsretniji grad na svijetu. Muka mi je od dokazivanja lojalnosti i pripadnosti po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Muka mi je od ljudi koji su dopustili da im se takve stvari događaju.
Toliko.

23.07.2016. u 13:10 • 0 KomentaraPrint#

1.

Dakle, putujemo
subota , 14.05.2016.
Znate ono kad želite negdje otići, a financije vam ne dopuštaju? Kada bi maknuli dupe iz kolotečine, mrdnuli nogama i rukama, promijenili sredinu, a nemaš cvonjka u džepu? Na računu minus. E takvu letargiju smo imali posljednje tri godine u kući.
Znali smo da nešto moramo mijenjati. Samo što? U takvom crnjaku se donose drastične odluke. Mi smo je donijeli. Ovo je uvod, ostalo kasnije. see you soon

23.07.2016. u 13:09 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< srpanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Studeni 2011 (4)

Blogovi


Linkovi

Loading