Popisulja u dijaspori

srijeda, 22.02.2017.

Molitva

otvori mi prozor moj nesuđeni prijatelju
pusti da pokažem koliko mogu biti surovi učitelj
neumoljivi manipulator
koji zaboravlja napamet naučeni tekst
dok ispred mene stoje nemušto izrečene riječi
znam da znaš kako otključati
zaključana vrata i uvući u svijet
nacrtan rukama pijanih konjanika
u čijim očima plešu bestidne kurve
na izgubljenom praznom listu papira.

Pjesma punog mjeseca

Napisat ću dva tri reda
tek onako da ne ostane zarobljena
u meni zaboravljena
riječ omamljena
blizinom tvojega lica.

Očekujući pitanje
odgovaram, dobro sam
smisao izrečenog ne pamtim.

Dotičem naočale izlizane od čitanja
pravdajući se zaboravljivošću.

Prilazim
na teget plavoj pozadini tvojeg pulovera
nacrtano snijegom srce.
Docrtala bih još jedno, moje
neka ih bude dva.

Kada te više ovdje ne bude
hoću da me čekaš
u noćima punog mjeseca
na kapijama
nepodmazanih šarki koje cvile.
zagrljeni
ispod crne pelerine bit ćemo
dvije sjene koje ne ostavljaju trag.

Roje se pahulje umjesto anđela
i ćutanje kojim ćutiš
osjetim.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.