četvrtak, 05.12.2013.
Pojidež na mukama
|
...nikad ne bi rekao da će to biti tako strašno...Naime
evo o čemu se radi...Čistio sam bio nešto po kući,malo premještao neke stvari s jednog kraja na drugi,kao sve u tonu da trebam to i to na drugo mjesto premjestit,jer to i to,tu i tu više ne može stajat.Međutim greška,sve je bilo OK dok sam to i to,tamo i tamo premještavao i sve dok nisam došao do one proklete boce od plina.Misleći da je prazna podignuo sam ju jednom rukom onako iz trzaja,kad ono...KVRC...uhvati me prokleti živac u leđima...i taman kad sam pomislio da ću se opet napatit bola,jer kad budem sjedio,dizat ću se sa stolice ko nekakav 90 godišnji kojega je satrala reuma i osteoporoza.Međutim nije to ta muka o kojoj ću pisati u ovom postu,ali je na neki način povezana sa onime što se dogodilo narednog dana...Pa da krenem redom... Toga dana kad me baš zivac ćapio,nekoliko sati prije toga događaja,bio sam na nekakvoj gozbi,a gdje se ima šta za omrsit pogotovo kad je još i besplatno,moja malenkost je neizostavna,pa sam se tako i ove prilike nakrkao nekakve svinjetine s kupusom i krompirima....yes da je bilo masno,al kad je džaba nek je džaba...i sveto zalio s kriglom žuje. Slijedećeg dan probudio sam se oko 9:00...jer budući da sam privremeno nezaposlen mogu si dozvoliti da malo duže spavam.Tako sam se poslije uobičajene jutarnje toalete i poslije doručka bacio na uobičajeni rtual,a to je pregled najnovijih događanja prvenstveno na Facebooku.Tada mi jeodjednom poslije cca. 2 sata buljenja u ekran sinulo da bi bilo dobro malo protegnut noge do obližnjeg 2 km udaljenog mjesta,ne samo zato što je šetanje općenito zdravo za cirkulaciju,opću kondiciju,svijež zrak,smanjenje kolesterola i masnoće u krvi i ine dobrobitnosti,već i zato što će pomoći da mi živac koji se prikliještio poviše desnog guza,diagonalno desno od trtice što prije u šetnji popusti. Bila je srijeda i promjenjljiv sunčan dan.Do obližnjeg mjesta uputio sam se polako klepećući od bola koji me držao,ali kako sam se sve više približavao cilju,činilo mi se nekako kao da bol malo jenjava,ali je još uvjek bila prisutna.Navodno u to mjesto kamo sam se uputio,što je bilo u stvari jedno veće selo sa dvije trgovine,po koja birtija ili gostiona,pošta i crkva nisam imao namjeru ništa kupovat,kao ni popit kavu,jer ustvari nisam imao ni novaca,ali taman i da sam i imao isto bi bilo.Prošetat sam se htio isključivo samo zato da mi malo popusti bol u leđima.Kad sam stigao u selo šetao sam ulicama,gledajući lijevo-desno bez nekog cilja.Kako je vrijeme prolazilo u obilasku i šetnji odjednom sam lagano osjetio kako ću morat na WC....naime bila je u pitanju velika nužda.Sjetio sam se da sam se predhodnog dana nafloskao one svinjetine,pa eto sad je to došlo na naplatu.Kako pritisak iz nutra nije bio odmah tako jak da bi trebao potražit nužnik,nisam se pretjrano ni žurio,već sam nastavio šetati,ali kako je vrijeme prolazilo i sila se povećavala sve dok nisam shvatio da već jedva držim....i tu su počele moje muke.Kao prvo trebalo je naći neki kafić u kojem ću se....kako bi se reklo ’’olakšat’’.Svakim momentom činilo se kao da me sve više stišće i tjera u crijevima,a na kafić još nisam bio naletio.U jednom momentu sjetio sam se da sam u jednoj ulici vidio neku terasu sa stolovima i da bi tu mogao biti jedan od kafića,pa sam se gledao užurbano vratiti putem gdje sam to mjesto vidio.Kad sam terasu odjednom opet našao,što je ujedno i bilo ono šta sam mislio,pomislih da je mojim problemu došao kraj...međutim problem je tek počeo.Ušavši tako u kafić,normalno kako to iz kulture biva pozdravio sam najprije starijeg i brkatog šankistu,vlasnika ili šta je već bio,koji je čitao neke novine i zamolio ga da‘l mogu na WC?...Makar je on bio i jedina osoba koja se u tom trenutku u njemu nalazila,odmjerio me onako na brzinu ispod oka,klimnuo lavom u znak odobravanja i pokazao prstom na vrata na kojima je pisalo TOALET...i nastavio čitati novine.Ušavši tako unutra,u omanjem prostoru koji je zauzimao umivaonik i ogledalo,bila su poluodškrinuta vrata iza kojih se trebao nalaziti moj spas...odnosno zahodska školjka.Pohitavši tako brže bolje prema vratima sa osmijehom na ustima,gurnem vrata,ali ono što sam tada ugledao,pretvorilo je moj širok osmijeh u zapanjujuć pogled.......ČUČANJAC...pred amnom se nalazio prokleti čučanjac...pomislih u sebi...pa šta baš sad i kud baš da na njega potrefim?...uvjek sam imao neku averziju prema čučanjcima,kad god sam na njih naišao,nekako bilo mi je bez veze u njih pišat,a kamoli srat...Sve su me nekako podsjećala na feudalno doba Turskog carstva...mislim nekako kao da su čučanjce turci izmislili...ma kako god bilo i tko god to izmislio i kolika me god sila tjerala,odlučio sam da u njega neću srat,pa makar se usr’o u gaće.Izađem iz zahoda i brže bolje se uputim prema izlazu.Onaj brkonja ko da me nije ni primjetio kad sam izlazio,samo je onako podignuo jednu obrvu,ja mu odmahnem i izjurim van...Ne lutajući dugo na sreću naišao sam u blizini na slijedeći kafić.Uđem unutra i ista priča ko i prije...pored šanka je stajala krupnija sisata konobarica...odmjerim ju onako od glave do pete...kežem: ’’Dobar dan,bi li mogao samo na WC?’’...odgovara: ’’Da izvolite...tu lijevo iza zida’’...Užurbanim korakom odem tamo kad ono na vratima vidim pločice muškarca i ženu,što bi trebalo značiti da je to zajednički toalet...naravno očekivao sa da nisu WC-i u doslovnom smislu zajednički,već da su ipak odvojeni.. posebno ovaj,posebno onaj...Uđem unutra,tražim pogledom muški WC s pripadajućom školjkom...kad ono opet zaprepaštenje!!!!....Vi ste svi sigurno bili u WC-ima u kafiću i znate kako uglavnom više manje svaki toalet...dakle vrata..uđeš unutra,lijevo muški,desno ženski...u mojem slučaju u kafiću u kojem sam ja bio,WC je odgovarao točno i doslovno onako kako je bilo na vratima neznačeno...dakle oznake muški-ženski na jednim vatima,a to je izgledalo upravo ovako:...jedna prostorija,umivaonik s ogledalom,do njega metar dalje pisoar,a odmah do pisoara iza niskog zidića ili zaklanjaća pogleda bila je WC školjka....sve to u jednoj prostoriji muško-ženskoj,bez ikakvih vrata...Pomislih,ma gdje ću ja tu srat...ako dođe neko pišat,vidjet će me da serem do njega....dobro ajde,pomislim...kad je sila,je sila...ne bira se mjesto i vrijeme,a bila je sila i to već dosta velika...ipak mi je bilo nezgodno tu kenjat...mogao bi ipak netko naić,pa možda i neka ženska...pa mislim ipak iz obzira i kulture malo je nezgodno...Ma jebo ja onog ko je pravio takav WC,šta nije mogao napravit normalan ko i svaki drugi...odlučih,da niti tu neću srat,pa makar se usr’o...Pomislih...bolje da se vratim tamo na čučanjac,jer sila je već bila teško podnošljiva...al dobro rek’o...idem dalje,al u sljedećem WC...taman da imaju poljski zahod u kafiću ili čučanjac ili bilo šta...moram se olakšat,jer ne mogu više izdržat....Pri izlasku,pozdravim konobaricu,onako na brzinu odmjerim još jednom i izađem van.Krenem ja tako dalje,sve u istom tonu...gledam,bauljam,klepljem,trpim,stišćem...Prolaznici koje sam pri tim uz put sretao,po mojem hodu i izrazu na licu očito su primjetili da sa mnom nešto nije u redu i da imam situaciju.Uđem tako u još jednu ulicu na čijem sam kraju uočio nešto što bi mogao biti kafić.Otvorim vrata,uđem unutra i gledam okolo po prostoriji,ne bi li uočio vrata na kojima ću vidjet označje muškarca i žene.Nekoliko gostiju koji su se u njemu nalazili kao da me nisu ni vidjeli,ali pomislim tim bolje.Prošetam malo po unutrašnjosti,naravno konobaricu nisam ni pozdravio,jer sam jedva držaao govno u sebi,jer mislim,čim bi nešto rekao,odmah bi se usrao.Tražim tako po prostoriji,nigdje ne vidim zahod,kad odjednom pogled mi se zaustavi na žutim vratima koja su se nalazila u uglu na drugoj strani prostorije,koja sam bio već i ranije primjetio.Dogegam se bliže,kad vidim ono da su oznake za WC..prefarbane u istoj boji kao i vrata,tako da su sa veće distance gotovo neuočljive.Pomislim si..dok čovjek nađe WC u ovom lokalu mogao bi se kroz gaće u hlače upišat i usrat.Baš me zanima kakvo ću stanje naći unutra i hoće li me ovaj poslužiti sreća....ili neće.Otvorim vrata,a u predprostoriji umivaonik i ogledalo..i još dvoja vrata...lijevo muško,desno žensko.Otvorim vrata od muškog djela širom,a na suprotnoj strani ugledam zahodsku školjku,čistu i opranu i namirisanu,kao i uostalom i pločice na zidu...Ahh...uzdahnem...milina...konačno ću se riješit ovih crijevnih muka,jer crijeva samo sto mi nisu explodirala od pritiska prema van ...tako misleći u sebi otkopčam užurbano hlače i sjednem na školjku...Mislite sigurno da sam se sad konačno olakšao,ispraznio crijeva,posrao...međutim prevarili ste se....Možda secund,dva prije nego ću napet trbušnjake ispraznit van sebe cijeli sadržaj,pogled mi slučajno zastane na držaču za papir...AHHHHHHH!!!...NEMA PAPIRA!!!...NEMA PAPIRA!!!...NE-MA-PA-PI-RAAAAAAAAAHAAHAAAHAAAAAAAAA!!!....AAAAAAAAAAAAAA...NEMAAAAAAAA....Nisam znao dal da plačem od muke il'od toga što neću imat čim obrisat dupe,a za ovo što se spremalo izletit van,bila bi potrebna bar jedna rola....Ojađen već i znojan od muke,dignem se sa šolje i navučenih gaća i spuštenih hlača do koljena odgegam se na brzinu do predprostora i uđem u ženski WC...Pomislim pri tom,nema veze što je ženski,u nuždi vrag i muhe jede,samo da je školjka,a ne onaj čučanjac...a čučanjac ili wc školjka za mene je drugi par postoli što se komoditeta tiče...Hvala bogu da u tom trenutku nitko nije bio naiš'o,vidio bi svašta,ali koliko sam se nešto bio malo i prisjećao,u kafiću činilo mi se kao da i nije bila niti jedna žena,ili je možda bila koja da ju ja nisam zamijetio.U svakom slučaju ako je i bila koja,neće valjda baš sad morat na nuždu ili uguravat tampon.Zato sam se još i požurio ući u ženski WC,kako bi što brže obavio to što imam.Uđem u zahod,pogledam okolo i...mmmmmmmm daaaaa...papira ima,pa čak i previše....Činilo se da je netko iz muškog prenio sav papir u ženski,pa ga zato tamo uopće ni nema...Ljudi moji,nećete mi vjerovat koje sam olakšanje doživio i koja me sreća prožimala,baš kao poslije najboljeg sexa kad svršiš,kad sam to konačno obavio.Normalno potrošio sam priličnu rolu papira i užurbano se obukao,da ne bi slučajno neko upao u ženski zahod i kako to dolikuje kulturi...povukao vodu na vodokotliću i spustio dasku i poklopac.Pri izlazu u predprostoriji još sam se nakon što sam oprao ruke i zabeljio u ono ogledalo,obrisao ruke papirnatim ubrusom,a kad sam već izašao iz kafića i skrenuo u prvu ulicu iza ugla,upitao sam se dal se školjka slučajno nije zaštopala...jer kad sam spuštao dasku,predhodno nisam ni pogledao....Zastanem i pomislim u sebi..''aj da se vratim pogledat''....''ma ne,dosta je sranja bilo za danas''....i produžim korak... Oznake: avantura |
