Drugi par postoli

nedjelja, 27.10.2019.

Na kraju radne sezone

Radni ugovor mi je sa 18.10 2019 istekao u ovoj godini.Bogami smo se svi dosta i naradili,šta bi se reklo,neko više,a neko malo manje pošteno,jer kako u svakoj firmi biva i svakom poduzeću,uvijek ima onih koji cinkare,uvlače se u dupe,podilaze,ližu đonove šefovima i šefićima,samo kako bi se izvukli od težih radnji.Ne uspiju u tome svi takvi dupelizci,ali neki ipak da.Zavisno o tome koliko si šefu drag i simpatičan i koliko dobro blebećeš i igraš oko njega,donosiš mu poklone u vidu kakvog pršuta,kobasica,sira,vina,rakije..itd,ali na skriveć naravno da drugi ne vide,ali zna se,sve se vrlo brzo sazna.
Radim na poslovima hortikulture u jednom respektabilnom camping resortu,a nas u grupi je ove godine bilo 27. 27 radnika koji moraju održavati 100 hektara campa,plus naravno jedan šef i jedan šefić…sveukupno 29.
Kamp ima tri trgovine,četri restorana,tržnicu,desetak pekara i 16 sanitarnih čvorova,jedan car wash,dva bazena od kojih jedan s toboganima,teniske terene,terene za odbojku,košarku i nogomet,minigolf i razne druge sportske sadržaje,kao i multufunkcionalnu dvoranu.Kako se kamp svake godine nadograđuje tako se mjenja i nadodaje njegov sadržaj.
Dijapazon poslova koji moramo obavljati je dosta raznolik,od onih hortikulturalnih (košnja trave,rezanje živice,plijevljenje,okopavanje,grabljanje,sadnja mladih nasada,navažanje zemlje,piljenje suhih stabala i grana),do onih ne hortikulturalnih,a to je ( čišćenje plaže od morske alge i raznoraznog smeća koje je donjelo more ili koje su gosti za sobom ostavili,uklanjanje nanosa zemlje i rizle sa cesta nakon većih pljuskova,metenje cesta,odvoz plastične ambalaže i kartona na odlagalište za reciklažu,kupljenje bilo kakvog smeća bačenog uz kontejnere ili ostavljenog negdje u kampu,te ukoliko je potrebna bilo kakva fizička snaga u odnošenju i donošenju nekakvog tereta,tu smo uvijek mi na piku,bez obzira što takav rad ne spada u hortikulturu.Ukratko,osim hortikulture,mi obavljamo dosta drugih ne hortikulturalnih poslova kako bi camp bio relativno uredan i isto tako čist za goste.
Pa malo da rezimiramo sezonu kakva je bila…
Nije bila baš toliko kišna,tako reći kiše skoro da i nije bilo,osim ona dva nevremena negdje krajem augusta…inače tu i tamo malo oblačno,ali bez nekih većih oborina.kako smo mi iz grupe obavljali sve pripremne radove uoči otvaranja sezone,tako su stizala i radna snaga iz drugih resora.Tako primjerice čistačice sanitarija i spremačice po kamp kućicama.Vratile su se neke i koje su lanjske godine radile,ali ove nove koje su došle,neke od njih su bile “starije“ žene već u 60-ima..na oko bi se reklo.
Sve su ona bile kao i uostalom većina radnika u campu,radnici iz unutrašnjosti Hrvatske,mahom iz Slavonije.

Ove godine zatekao me posao skupljanja plastične i kartonske ambalaže koje smo kolega i ja svakodnevno praznili iz kanti i kontejnera i odvozili posebnim vozilom,tj Papa-mobilom na odlagalište,gdje se ono dalje obrađivalo i spremalo za reciklažu.Reklo bi se lak posao,ništa teško.Promatrač bi rekao da se samo vozimo po kampu.Međutim nije bilo tako niti blizu.Kad se uzme u obzir da ne spominjem i onu vrućinu u 7,8,pa i 9 mjesecu kad moraš isprazniti 80 punktova po campu,gdje se nelaze kontejneri i kante za odpad,boga mi moraš dvoje gaće promjenit da bi sve obišao,a da ne govorim o tome koliko je posla oko toga kad je camp krcat,a kapacitet mu je cca 12 000 gostiju.
Pored kontejnera,ali i u samom kontejneru gosti,pred odlazak ostavljaju ili bacaju raznorazni inventar koji je još dobar za upotrebu,pa se tako može naći skoro novo ili malo korišteno kuhinjsko posuđe,roštilji,razno razni alat,ali i bijela tehnika…televizori,frižideri,mikrovalke,sokovnici,mašine za kavu,ali i raznorazna obuća,cipele,patike..itd i sve je to naravno još uvijek sasvim upotrebljivo i funkcionalno i normalna stvar da će svaki radnik,ako naiđe na tako šta sebi ponjeti doma i očistiti i dalje upotrebljavati dok se može.

Nema tu lakog posla.Naš posao u hortikulturi,sve je fizikalija,bilo tko šta da radi.Sve ima svoju težinu i odgovornost.Na kraju krajeva iz nekog razlogasmo svi tu.
Konzumiranje alkohola za vrijeme radnog vremena u kampu strogo je zabranjeno do te mjere ukoliko se pojavi kontrola i uhvati nekog pijanog ili pripitog,slijedi mu momentalni otkaz,a pive se popilo više nego ikad.Ne možeš ti u poslu,kad ono sunce pripeče i grlo zasuši izdržat,a da na mazneš koju pivu.Mjesta hvala bogu za se sakrit ima kol`ko ti bog hoće…iza grma,iza stabla,iza neke padine…Pivu-dvije,samo suneš u sebe i odmah je lakše,a kroz rad i vrućinu alkohol kroz kožu,znoj i disanje ispari za sat vremena…i ni alkohola ni problema nema…svi trijezni.

Kamp ima plažu koja se proteže u dužini od 6 km i jedan od težih poslova je skupljanje alge koje more svakodnevno nemilo na nju nanosi.Alga se skuplja vilama i krca na traktor,a posao je organiziran tako da nas šestorica odmah ujutro krenemo od sredine plaže…tri lijevo,tri desno,tako da svaki tim ima za očistit po 3 km plaže.

Kažu,kad bi se sva živica u kampu poredala u jednu liniju,dužina bi oznosila oko 100km,a nju moraš rezati sa tri strane,lijevo,desno i po vrhu.Dva tima od po 6 radnika svaki,trimerima i grabljama u 10 dana,kad uhvatimo ho-ruk ritam to nekako uspijemo sve porezat i očistit.

Da ne nabrajam samo o poslu,još o košnji trave,plijevljenju i rezanju stabala i suhih grana,ovaj post još dugo ne bi bio gotov,pa ću tako kratko prijeći na onu lijepšu stranu priče.

Kamp se za goste svake godine ne otvara u isto vrijeme,ponekad je to početkom maja,a ponekad već sredinom aprila.Na ljetovanje dolaze u luksuznim SUV-ovima,Jeepovima,raznim monovolumenima,kombijima,kamionima,pa i autobusima preuređenim u home mobile.
Spektar gostiju je raznolik,koji dolaze iz gotovo cijele Europe,pa čak iz Rusije,Ukrajine,Azerbeidžana,a najviše je naravno Njemaca,Austrijanaca,Holanđana,Talijana,a sve je više Slovenaca,Poljaka i Čeha.
Načrčkani tetovažama svi do jednoga…i muško i žensko,pa čak i starci.Ti boga,ne znaš koji je od njih luđi u tome.Ko da se takmiče ko će ih više imat po sebi…i po rukama i po nogama i na pi… i na ku… i po leđima i po prsima i po sisama i po dupetu,a neki i po glavi…samo im fale još tabani i dlanovi,pa su kompletni.

Kako je kamp postao resort,sve je manje parcela namjenjenih gostima koji dolaze camperima i camp prikolicama,a sve više je kamp kućica koje su smještene u tzv.kamp naselja.

Najveća navala gostiju je nakon završetka školske godine,a to znači negdje od sredine lipnja mjeseca pa na dalje do početka srpnja…zavisno kako u kojoj zemlji.To je vrijeme kad sunce počinje sve više peći i sve je više posla,a po vrućine sve je i teže obavljati radne zadaće,ali mora se.

Melem na ranu u cijeloj toj priči su strankinje,za kojima svi mi radnici u prolazu okrećemo glavu.Mlade,utegnute,vitkih figura,istrenirane,sisate,guzate,u kupaćim kostimima ili samo majicama bez grudnjaka,mnoge od njih namjerno izlažu svoje atribute,samo kako bi bile viđene,a to nama radnicima kampa teško da oku promaći može.Ništa manje neprimjetno za njima ne zaostaju ni starije dobrodržeće dospođe,koje su već prebacile 50-u ili 60-u preko ramena,ali još se ne predaju i održavaju svoj izgled i tijelo kako bi izgledale što više sexy i provokativno.Ponekad se čini kao da kamp odiše nekom erotikom po tom pitanju.Može se tako naići da neke strankinje na ljetovanje dolaze solo,bez muževa ili djece.Nama radnicima campa,strogo je zabranjeno da u vrijeme radnog vremena ulazimo u bilo kakve zavodničke kontakte s gostima,ali opet…sve je dozvoljeno dok ne budeš uhvaćen ili prijavljen…tako da to nosi i određen rizik.
Za onoga ko može i ko ima dovoljno vremena za vrijeme ili nakon radnog vremena zavoditi može spremačice,čistačica ili konobarice,ali opet s rezervom.Na kraju krajeva,ko je vidio samo radit i radit…treba malo i živit.Većinom se ljubavna događanja odvijaju nakon radnog vremena kad se ljudi nakon posla opuste,pa se tako rađaju i nove veze i ljubavi…makar samo i sezonski.

Za nevjerovati je,ali primjetio sam da dosta gostiju campa pozna ili nešto razumije Hrvatski jezik bez obzira na nacionalnost,pa mi radnici moramo paziti šta pričamo i o čemu govorimo kad smo u njihovoj blizini.

Photo by Pojidež
Eto da ne švrljkam više,privest ću ovu priču kraju.Eto me na kraju sezone.Stojim gordo podbočen na vile i gledam one zadnje kupove odrezanog grmlja,koji su ostali još za pokupit dole niže iza onih živica i particela.Spreman kako ću ih veselo nabost na ove vile i prebacit preko ramena na traktor prikolicu i tako privest posao kraju,pa ćemo kasnije mi radni kolege zarundati se u nekoj oštariji,oprostiti se i zaželjeti da se do godine opet vidimo,pa ćemo tako svi skupa i okončat ovu radnu sezonu.






Oznake: posao, hortikultura, Camping

- 23:00 - Zabiberi (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.