Drugi par postoli

četvrtak, 14.02.2019.

Sritno Valentinovo

...eko,lipo...ja san se pronta,tj stija san reć,sutra ću se prontat...lipo regulat,uprat,navonjat i poj tamo kamo rabi poj kadi će me vuona dočekat....
a kupija san joj jednu lipu velu ćokolatu z rižon,pak još ništo ča van neću povidat i na kraju lipu crlenu rožu,ča vajka gre uz takove prilike..magari...rože bi se tribale davat ne samo na Valentinovo,nego i anka druge dane u litu,ima niki ča daju rože saki dan...a tako bi i rabilo jušto....
meni se pera da će to bit sasvin dovoljan znak pažnje,ali i šurprež,perke joj nis niš govorija da ću joj ča dones...alora,nek bude šurprežana...ma vero će...


..a kako je pasalo sve skupa,to ću van sutra povidat..ili prikosutra,ko buden bia kapac..perke..

photo by Pojidež
...eko,nek van je sritno Valentinovo,za se ki imaju svoju i svojega kega.....Kuraja i trdo sprida.

Oznake: valentinovo, ljubav

- 01:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 13.02.2019.

Zima u kratkim rukavima...

...skoro da bi i mogla i biti ove godine ili sudeći barem po ovim danima u veljači.Barem ovdje u Istri nekako je kratko trajala neka posebna hladnoća kakva inače zna biti,a onakva kakva je lani bila u ovo vrijeme,jedva da bi se s ovom mogla prepoznat...eh sada...kako za koga.
Još je rano za spremanje zimske robe u ormare,ali ovi dani u popodnevnim satima ugodni za šetnju i biciklarenje mame izlaske u prirodu i na sveži zrak.



photo by Pojidež
...u giru popodnevnog sunca



photo by Pojidež
...spremno čekaju prve sunčače ili možda već kupaće

Oznake: priroda

- 01:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.02.2019.

Klikanje među ljudima

Baš se pitam šta je uzrok tome da se ljudi međusobno odjednom "kliknu"po pozitivi ili negativi,a da se prethodno uopće ne poznaju i nisu se nikad sreli ??

photo by Internet

Oznake: radoznalost

- 00:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 01.02.2019.

Trenutak u međuvremenu

...pokušao sam uhvatiti na jedan svoj poseban način,a to znači uslikati grad bez ljudi u vrijeme kad prelaze ulice, prolaze, zebre,parkove itd.Dakle uhvatiti trenutak u oku objektiva kad se u kadru neće vidjeti da se nešto kreće.Za taj podhvat odlučio sam uzeti dva kriterija,a to je da nesmije u kadru biti nigdje pješaka ili biciklista u prolazu,niti neko drugo motorno vozilo koje bi se vidjelo da je u pokretu.Naravno parkirane automobile nisam mogao maknuti,kao ni sve ostalo drugo što bi nagovještavalo ili izgledalo da je grad uistinu prazan.

Prihvatiti se tog izazova,rekao bih da je to taman posao za nekoga koji nema ništa drugo pametnije za radit i koji je u glavi,reklo bi se malo prošvika,pa se prihvatio fotkanja,kako bi uslikao prazan grad.Upravo tako na neke trenutke sam se i osjećao dok sam stajao vani na uglu nekog trga,ulice,parka ili raskrižja i ponekad po pola sata ili sat čekao taj trenutak na koji vrebam,spremno i napeto prateći kako se situacija predamnom odvija i što se gdje kreće,kuda i kamo ide i od kuda što dolazi ili odlazi.

Trajalo je to nekoliko dana,po hladnoći i to uglavnom u svakim danom,a ne samo vikendom subota i nedjelja,kao iz fola, onda je manje ljudi,pa će biti lakše uslikat,ili ako je kišni dan također.Često je bilo prizora kad se pred amnom na trgovima ili raskrižju kreće i izmjenjuje non-stop 4-5 ljudi i 4-5 vozila i to je znalo potrajati i koji sat vremena i više i nikako dočekati trenutak kako bi u objektivu uhvatio ono što želim.Da bi uhvatio ono što želim morao sam biti napet ko puška i čekati taj trenutak,jer ako ga propustim,na sljedeći ću morati možda čekati i sat vremena ili možda doći sutra opet,a znalo je koji put tako i biti.
Imao sam neki feeling da su me ljudi koji su pored mene prolazili,a pogotovo oni koji su možda ili me jesu prepoznali,na mjestima gdje sam znao i duže stajati i čekati promatrali kao nekoga kojem nisu baš sve ovce ili šarafi u glavi na broju.

Kad zatopli i kad počnu dolazit turisti u naš grad,takav podhvat je drugi par postoli,a da ne govorim o ljetu.Zato se i jesam u to upustio sada zimi, dok je puno manje gužve i ljudi vani, što opet ne znači da je do razultata začinjenog strpljenjem,stajanjem i čekanjem bilo lako doći.Neki će možda pomisliti,uslikati to je peace of cake....pa možda i je,ali negdje noću,poslije 22 ili 23 sata,ili kad kiša pada,pa nema vani nikog.


photo by Pojidež

Oznake: fotografija

- 17:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.