utorak, 02.02.2016.
99 luftballons
|
...je bila pjesma moje mladosti,tamo negdje u 80-im godinama prošlog stoljeća.Mi klinci tih godina,kad sam imao negdje između 15 i 20 i kad sam već izašao iz puberteta i kad smo se počele rađati prve ljubavi,onako nevine i naivne,i pomalo sramežljive,imali smo puno kvalitetniji život nego klinci istih godina danas...ali...U ovom postu ne želim pričati o tim vremenima u usporedbi s ovim danas...makar post s time i ima nešto zajedničkog na neki indirektan način.
  Kad sam danas ulazio u robnu kuću i zastanem pred policama deterdženata i praškova za pranje rublja i gledam....Gledam,stojim i razmišljam.Pred amnom je bila poveća polica spomenutih artikala,ispod kojih je svim od reda pisala cijena od toliko i toliko kuna i 99 lipa.Makar kad o ovome pišem,neki će možda pomisliti da sam otkrivam toplu vodu.Po trgovinama se lijepe reznorazne cijene,međutim da u većini ima ovakvih,čisto sumnjam.Možda je to tipično samo za taj lanac supermarketa,ili je tipično samo za taj supermarket koji često posječujem,jer mi je ionako uz put...ne bi vam znao reći.Whatever, nije nekakva novost,ali sve jedno se zapitaš u čemu je caka.Naime u toj trgovini ili supermarketu maltene 70% raznih artikala i proizvoda završava s cijenom od ?? kuna i 99 lipa,najmanje 25% na 49 lipa.Ostalih,oko4,8% završava ili na 29,76,24 ili tako neke lipe,dok samo 0,2% ima okrugli broj kuna,a odnose se na sladolede. Ne treba neka valika mudrost da bi skužio da se sve to vrti oko vraćanja kusura i da u tome leži cijela caka,jer upravo na tu foru...koja je naravno legalna,firma spomenute trgovine ili trgovinski lanac,gomila velike pare u svoju kasu.Kako naš čovijek,Hrvat...nije Švabo,njemu ne predstavlja ništa ona 1 lipa do okrugle cifre,a u stvari trebala bi. Kad odemo u neku kupovinu,obično,ili bar ja tako mislim,gledamo dati uvijek lipu-kunu više,nego lipu-kunu manje na kasi,jer ako damo lipu-kunu više blagajnik će nam vratiti kusur do iznosa koliko proizvod košta,a ako damo lipu-kunu manje,možda će nam progledati kroz prste i tako nas pustiti,ali neće svima tako i uvijek. Dakle,kupujemo proizvod koji košta npr. 29.99 kuna,a u novčaniku imamo ravno 30 kuna.Kad platimo proizvod s 30 kuna,blagajnik nam neće ništa vratićati,a trebao bi...Po svim pravilima i logici,trebao bi,ali ne može,a to je drugi par postoli...Prvenstvano ne može zato je ona 1 lipa koju nam je dužan više nije u opticaju,ne proizvodi se,pa od kud da vrati kusur.Osim toga mi smo takav narod,da imamo takav mentalitet da onu 1 lipu ne šljivimo,jer zasigurno taman da ta 1 lipa i postoji i da nam ju blagajnik vraća,ne bi ni obraćali pažnju,nego bi ostala na kasi,pa nam se i taj sitniš ne vuče po novčaniku,jer i onako sam pogled na nju iritira....A FIRMA ETO UPRAVO NA NJOJ ZARAĐUJE. Uzmimo za primjer 1000 kupaca dnevno,30 takvih supermarketa i 365 dana.Dakle 1000 kupaca=1000 lipa= 10 kuna Jednadžba bi izgledala ovako: 10 kuna x 30 trgovina x 365 dana = 1 095 000 kuna,godišnja zarada na temelju one jedne lipe koja nam nije vraćena Oznake: shoping |
