Rekla sam ti davno: "Ne možeš me kušnjama natjerati da prestanem vjerovati!" Vrijeme je učinilo svoje _ sumnjam. Da, sumnja me ispunila. Sada su dani u kojima preispitujem samu sebe da li me doista čuješ. Znam, čuješ.. Ali zašto ne djeluješ? Ova milost kojom me daruješ me nečemu uči, sve mi je jasno. Ali umor me pobjeđuje. Umorna sam, jako. Molim Te, nemoj dopustiti da izbrišem prvu rečenicu. Nemoj me ostaviti sumnji koja je otuđenje od Tebe. Vjerujem Ti... Tvojim odlukama. Samo Te molim da ostvariš poneki istinski san, bez poluproizvoda kojima se zadovoljavam i tješim. Želim velike stvari jer cijeli život osjećam da sam za njih stvorena. Ne mislim na materiju, već veličinu mene same, ispunjenost svakim novim danom... i ljubav, želim voljeti samu sebe onako kako me Ti voliš; vidjeti sebe, onako kako me Ti vidiš - savršenu. Zašto ne otvaraš ni jedna vrata? Molim Te uvaži moju molbu. Otvori put... ... Čekanje odmjerava obraz s prazninom. Postajem masa sa hrpom prosutih riječi. ... Haljinu sam pripremila za slavlje života, čekam dan u kojem ću je odjenuti. |
< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |