MoonRiver
15.11.2009., nedjelja
|
nepregledna u preglednom sadržaju slova koja su mi ponuđena, ne nalazim ono pravo... prijeko potrebno, kojim bih darovala sebe sebi. nabadam cigaretama, pušim zaostale riječi, viješam oči o zidove... crnim okvirom ih rubim. i ponovno vidim... vidim... dovoljno... vidik koji mi je ponuđen i otuđen.  |
12.11.2009., četvrtak
|
Nisam izgubila putokaz, izgubila sam davno zaboravljenu sebe. Puna, blijeda... obojana mjesečinom, volim podivljali sat. Poklonjena mjestu u sebi, klanjam se ovom svetištu u kojem dišem, bez daha. Duša je željela biti nacrtana punim satom, kako bi izbjegla neizbježni, karmički određen pomak... naivno vjerujući mirnim minutama. Podivljalo vrijeme pobjeđuje sat, tražeći dušu koja je izgubila dah u vlastitom rođenju. Volim vrijeme podivljalo i nađeno u meni... darom ga vidim. Još jedan besmisao riječi, takve ih osjećam i volim... neukrotive, nepovezive, rimu ostavljam na vratima druge duše. Lomim smisao jer drugačijim se jutrom budim, kao što je i Mjesec nov u svom vječnom krugu. Mjesec i ja, prepoznali smo oči na Tvome nebu, Rijeka je bonus, onaj davni putokaz kojim si nas počastio dok otječemo od Tebe tražeći sebe u Tebi, da uokvirimo sliku Vlastitih očiju. Bolan je to put. Volim tu bol. |
