MoonRiver
26.05.2009., utorak
Obavijest!
|
Najdraži moji, ispričavam se, ali neko vrijeme vas neću moći redovito pratiti. Ispiti zahtijevaju predanost...  Voli vas vaša Moon!  Pusa svima!  |
25.05.2009., ponedjeljak
Riječi, suze... Nije li isto?! Prosuto i izgubljeno!
 Pouka danu... Sunce ima boju Mjeseca kada se okrene naopačke. Nismo li svi obrnuti onome što trebamo svjedočiti?! Mukovi uranjaju u vriskove prosutih duša. Prasak u lice i vidim ono što nije namjenjeno ovim očima. Zašto mi je ipak dato da vidim? Neke činjenice na želim upoznati! Krivnja za sve djela/nedjela kojima sam napisana. ... Ne volim sebe u ponoć, ali volim tebe u podne. ... I ne, ne znam što sam htjela reči... ... Sve što sam željela je ostati nevini sanjar... Možda sam tražila previše. Bole me snovi otuđenog djetinjstva! |
24.05.2009., nedjelja
Dah br. 99
 Ispričat ću se drugi put... u priči. Danas odmaram riječi od svojih umotvorina, koje su nadasve šarmantne. Znam, jer ih dišem! ... Dah br. 99 u okršaju s trepavicama, lepezama mog upitnog lica. |
22.05.2009., petak
Promišljanje u napadu Praznine iliti Punine
 “... yes, yes, that’s what I wanted, I always wanted, I always wanted to return to the body where I was born...” — Song ... “Follow your inner moonlight; don't hide the madness.” Allen Ginsberg |
21.05.2009., četvrtak
Ljubav kao Pjesma
 Volim te na svoj čudan način. Ljubav nije izmakla stihu... jer ljubav je pjesma. Uživaj i vjeruj da su riječi stvorene zbog tebe, a ne ti zbog riječi. Pjesma je napisana zbog tebe, a ne ti zbog pjesme. ... Možeš odahnuti. Udah je već druga priča... jer ga ne pišem ja. |
20.05.2009., srijeda
Početak kao slika
 Mir. Zora. Buka. Bijeg. San. Negdje u davnini, lutam predgrađima duša. Nahereno se klanjam zalutalom šeširu kao da poštujem njegovu starost. Pišem dugo pismo u kojemu stranice bježe ondje gdje priča ima svoj kraj. Početak je... obješen na zid. |
19.05.2009., utorak
pokošena trava miriše na Tvoj rođendan
 Nijema od događaja koji se poredaše po mojoj koži. Opečena strahom, stojim i čekam da vrijeme kaže ono što sama prosuditi ne mogu. Strah od sutrašnjice u meni nabija poput drvenog sata. Otkucaji remete ravnotežu. ... Miriše na pokošenu travu...   Sretan rođendan, iako Tvoje oči sada sežu vječnost... ovi zemaljski sati su prekruti za razigranost Tvog osebujnog duha, uvijek je i bilo tako. Volim te i mislim na Tebe svaki dan! Miris pokošene trave me odvodi u onaj dan, kada si umorno ugasio svijeće i zaspao, kao da si slutio da je to posljednji rođendan s ove strane scene. Zastor je spušten, vječnost je počela... Sanjaj moj Sanjaru! P.S. Nedostaješ mi! Tvoje Oko (uplakano) |
16.05.2009., subota
oko koje plače
 Zašto više ne čujem pjesme koje sam nekada voljela, zaživjela i ponosno odživjela?! Stapanje s maškarom koja vodi trnovit cirkus, trenutno stanje. Vrtuljci mi nikada nisu bili dragi jer putokaz naznačuje istost, dana, sata, mene i borbe s kazaljkama umjesto vjetrenjačama. Još jednom gubim pismenost pri spajanju pijanih slova, nagnutih kao da potpomažu riječima da se upoznaju i dogovore što je ova mjesečeva duša doista htjela reči, izustiti, naznačiti, obilježiti, upoznati. Nepoznanica rađa sliku u daljini, sliku koju sam davno odkupila od Slikara koji bijaše ja. Oživjela sam taj lik koji je potpisao datu sliku, sliku oka koje plače. Mojeg oka, nacrtanog crnom bojom, pomalo sivog vidika. Bal maškare pomalo gasne jer stvarnost želi svoj potez kistom, bez nagnutih vrtuljaka. Bojim se sebe na ovoj strani, koja nije poštovana kada pogledam obrnuto nebo. Još jednom molim putujuće boje da zauzmu svoje pozicije. Slika želi biti oslikana kako bi bila bačena u vrtlog stvarnosti i predočena kritici, koja vapi da pljesne ondje gdje san još nije odživljen. Biti će, jednom, u davnini mora, oko koje je plakalo... oslikano u kamenu stihovima dubina kojima je cijeli život darivalo svoje note, poteze, suze... sebe.  |
15.05.2009., petak
Ubrzano vrijeme?!
 ... Ne stižem pohvatati vrijeme... kad krene onda juri... i ja skupa s njime... ... |
12.05.2009., utorak
 Začarana vlastitim majmunskim umom. Stavljam na papir stvari koje ne mogu u sebi ostvariti. Okom se mamim. Nije li to isto oko koje gleda na moju stranu?! Podvojeni pogledi i nevjera, ni više ni manje nego u sebe. Vjerovati je tako lako. Kada bih samo znala... Sunce je Sunce i kada nema sjaja. Ista sam, prepoznata, samo napukla od traganja pogrešnim putevima. Moj svira pod mojim stopalima... Vrijeme je da krenem... |
11.05.2009., ponedjeljak
 Prodisala sam s dozom gorčine. Teško je nanovo zavoljeti svijet. Stare mane postaju nove, jedinstvenije i voljenije... Raskorak u meni traži svoj korak; ulov, teško shvatljiv i meni samoj. |
09.05.2009., subota
|
|
07.05.2009., četvrtak
warning!
 Spavam! Pomalo učim... moguće je kad se probudiš... Da sam barem to prije znala! |
06.05.2009., srijeda
 Učim stare sadržaje koje sam stoljećima potiskivala. Vrijeme ne postoji... U nama vječno bije, trenutak isprepleten novim bitkom. Zakašljala sam kao onda dok sam se prepoznavala u sebi. Onda, sada, istoća se nazire... Trenutak isti, drugačija ja... Čak i vesela... |
05.05.2009., utorak
ples?!
 Dosta je tišine, hoću sunce. Teška sam sebi. Teška danu oplakanom mojim suzama. Druga percepcija me jede... Obroci obilni po vlastitom navođenju i svjedočenju. Haljina i dalje visi, čeka mene, kao i Gospoda koja palicom dirigiraju moj ples. |
04.05.2009., ponedjeljak
posrnula?!
 Novi dan ne piše nove riječi... niti sam drugačija zemlji u koju sam zasađena. Bivam, mislim i teško dišem. Predočena oku vlastitom da svjedoči ono što vriskom ne mogu izbaciti. Posrnula... obrnutim očekivanjima... |
02.05.2009., subota
|
|
01.05.2009., petak
|
Odmor u ovoj glavi! Bar na tren... Riječi ispustile dušu, u pokušaju svoje obrane. |
