MoonRiver
27.01.2011., četvrtak
 Reci Tko si da Ti sudim! Da, suditi želim ovim besramnim satima kojima me daruješ. Bojaznost kojom si me odijenuo ne pristaje mojoj koži u koju si me utrpao i ne želim ju više. Novu opravu zazidat ću poput tvrđave, ružičastu zastavu nosit ću umjesto ukosnice, poput najponosnije pjesme. Vrijeme je. Odijeni me. |
26.01.2011., srijeda
 Kiša, jer suza više nema. Oči peku od prijekora koji Ti sada šaljem. Vidiš li?! Sada zatvaram oči jer samu sebe bolim. |
24.01.2011., ponedjeljak
Oči su naslikane kako bi se spoznale
 Zašto skrivam / skrivaš onu mene? Mene, naopaku i toliko voljenu, savršenu (kako Ti tvrdiš). Zašto dopuštam / dopuštaš takav nečin? Izraziti sebe u bolnosti trenutka riječima tvrđim od stijenovite mene, nekada. Isplakati nepremostivo more zagubljenih riječi, još jednom! Zbog dodatne dramatke i izgubljenog nadahnuća! Slobodu svjedočiti dahom, a ne krikom. Dovršiti najsavršeniju pjesmu ili barem stih. Kada bi mi samo to dao! Znam, tražim previše, a Ti tvrdiš premalo. Neke riječi su zaživljene u bezvremenu vremena, napisane pogrešnom olovkom. Ili se varam, zavaravam? Znaš da sam u tome vještija od naoštrene olovke pri nadahnuću. Sada koristim kist da podeblja pogled i uvod u vidnost mene. Oči su naslikane kako bi se spoznale. Slike vidim u interpunkcijskim znakovima i stavovima. Sjećaš se? Upitnik, kao vječni suputnik. Rima je ovdje da razbije dramatiku suputnika u igri riječi upitnika. ? Savršena pjesma se stvara cijeli život, kažeš. Upravo se stvaram. Erupcija poetskog sloja br. 01. |
21.01.2011., petak
 Upitana i otpitana. Voljena i odvoljena. Zakovana i otkovana. Uronjena i izronjena. Sada tražim svoj dah... Zahtijevam! Slojevi riječi ljepljivo strše u dalekom prostranstvu, nedostajanju same sebe, možda čak i nestajanju. Traganje miriše na bijeg, gorak ili sladak, svejedno... Bijeg je bijeg! Ipak, vjerujem i dišem, a i treptaj je na redu. Dah br. 108. |
18.01.2011., utorak
 Ondje sam gdje nisam. |
03.01.2011., ponedjeljak
Bajka kao svjedok
 Bajka kao svjedok pred časnim nebeskim sudom. Osuda je sekundarna kao sekunda bez sjaja. Bajka - nije li me učila čarobnosti snova? Životu, ostvarivom bez kajanja? Sreći, bez straha od gubitka? Bajka, tilom obavijena u dvoru moje duše... Čeka... Bajka mi je svjedok, napisan i potpisan, poput mene, na veličanstvenom životopisu života. Bajka u meni. Bajka. Moja bajka. Oku nevidljiva, meni obznanjena.  |
