Puževim koracima doći će vrijeme koje čekam...
Zastalo vrijeme...
Doći će, osjećam... jer Ti tako kažeš.
Vrijeme zapisano i prorečeno za arak papira koji čeka da bude ispisan.
Vrijeme... osuđeno na nas u boljim satima.
...
Novi dan bljesnuo sebe u nas...
Nada razgranato zove naše snove rasute po nebu.
Još malo i naši su...
Samo koliko će trajati to
malo...?
Moja nada miriše narančasto...
hvatam boje na vjetru...
možda se zalijepe na latičasto biće koje ih moli,
preklinje da ne napuste Hram svog rođenja.
...
Kaos u meni vlada.
Nikada nije ni bilo drugačije.