U Tvojim sam rukama,
njeguj moj rast Svojim
svetim pogledom.
Kad zaživim taj ogled,
osjećam svetost u porama ovog krhkog bića.
Zasadi me ondje gdje krošnje sežu nebo,
pogled pada ka suncu,
ljepota daruje mene,
vjetar tamjanom miriše.
Da li sam ikada tražila više od ovih pjesničkih slika?
Možda i previše...
Snovi ne poznaju granice...
nikad ni nisu.
Moje želje su nebitne,
bitno je upoznati sebe u Tebi... ili obrnuto?
Ne sjećam se.
Počasti me sjećanjem!
Povjerio si me meni.
Ipak, ne mogu bez Tvog blagoslova
risati pjesme o usnulim oblacima.
Stijenje je zastijenilo i onaj maleni dio krasopisa
koji sam duboko voljela.
Hridom ga vidim.
...
Mudro ću gledati lokot oko mog vrata.
Mudrost, trećim okom zbori.
...
Prepoznajem se u daljini...
Volim tu daljinu,
nađenu u meni.
...
Pjesma se saplela o Tvoja lotusna stopala.
Obuven Jesi.
To je i bio moj naum.
|