MoonRiver
12.03.2009., četvrtak
...čekanje?!
 Čekanje! Sada sam u toj fazi... koja traje već neko vrijeme, ali udara pečat u ovom darovanom trenutku. U čekanju sat odmiće svojim sporim, nesportskim otkucajima. I baš mi nije drag. Vrijeme je razvodnjeno i dosadno, gotovo bezvoljno. Uhvatila sam sebe kako udišem teži zrak, znam da nije od cigareta kojima se bezuspješno davim. Svodim priču na barem mali otplet zapetljane situacije. Kako dalje kad me sat ne prepoznaje?! Otkucava vrijeme paralelno okršaju samnom. Dvojim da li kavu popiti odmah ili je produžiti na cijeli dan, iako je kratka. Ispijam njenu gorčinu koja nalikuje na tekučine života. gorko... Ali opet, zašto ne uživati u išćekivanju? Možda donosi nešto pozitivno na ovoj stranici koja ne biva pročitana. Od čekanja sam urezala sebe na mjestu. Svi jure za svojim životima, kao da ih jedva stižu. Ja čekam, čekam sebe još jednom iza naznačenog ugla. Postoji mogućnost da se konačno i ugledam! A i da stranica bude konačno okrenuta. |
