ožujak, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
1989 |
U središtu svemira stoluje: Plemeniti Tkač. Ni namanjeg pokreta činitelj: Nepomični Car. Ipak, On upravlja svime što jest: Svemogući Vrač. Iz njega niti kuljaju mnoge što tvore sav svemir i pokreću stvari Iako točka što nema dimenzija On je sva mudrost vlastitog plana U središtu čvora svrhe i smisla, misleć sve stvari On predivan sjaji Beskrajno mudar, On ne pravi greške. Svih bića izumitelj, zna dobro što čini Konce On vuče pomalo, pomalo, sav stvoreni svemir pomalo se kreće Fino centriranje se odvija stalno, ka sveprisutnom središtu se stvoreno kreće Do trena tog divnog, sjajnog i slavnog kad tkanje će postat jedno sa Tkačem 1989 |
// NAPOMENA: posto ovo vec samo po sebi, zbog jezika, 2005 |
2005 |
Na stolu nered, u nered gledam pa onda trepnem stojim u pustinji, u prste na nogama gledam pa opet trepnem pa lezim na nekom staglju, u sijenu u rupe medj crijepovima gledam pa trepnem : krunidba - koga to krunisu? u krunu smjerno gledam gledam pa trepnem on urlice i trci na me bajunet mu na puski pa trepnem on jos jace vice i jos mi je blize blize bajunet mome trbuhu pa trepnem jos jednom, on skace na mene bajunet za mojim vratom trepnem, muha udara u staklo nije muha nego pcela a na stolu je nered u nered gledam mama vice iz kuhinje ajde jesti sta tu trepces ohladice se sarma skroz. 1989 |
1989 |
ta cesma pored puta taj zidic pored cesme i to drvo pored zida vidjeli su mnoga zarka ljeta niz put i uz put i sirom u zlatna polja i sjajne dane u srcima zaljubljenih sto bi stali da odmore i napoje zedna grla poljupcima vode i mnoge su vidjeli bijele zime uz put i niz put i sirom po bijelim poljima i zime crne u srcima nesretnih sto usud svoj vucijahu ponekad uz put i nizanj kao ciganku onu mladu sto stala sa novim muzem na putu grbavim starcem al bogatim te proklinjala majku jecajuc sto ju prodade za kucu i konje ovome nemocnom i ruznom a zeljnom srece bogdo ne vidjela nikad u kuci ni s konjima tim neka bi majko tisina i mrak drustvo ti bili ko sto ce meni bit i dragi moj tuguje umire danas i sutra, al vec za dan bice sa drugom ko da me ne bi nikada uzanj, dobro ga znam samo cu ja mrtva u dusi a u zivome tjelu mjesecar bit ne nasla mira najcrnja majko crna ti zemlja ne dala mir ta cesma pored puta je prestala teci taj isti dan i nitko se vise ne napi iz nje i drvo pored zida je prestalo rasti kad je culo da netko tako proklinje rodjenu majku no zid najveci stoik od njih je ostao stajati miran i tih nedirnut trosan al cvrst i bio bi tamo takav i danas da nije onomad ga onaj tenk u drugome ratu svjetskom il nekom zalutali samljeo podsobom sveg 2005 |
usred ogromnog svemirskog muka kočoperi se sićušna zemaljska buka prde automobili i tramvaji zvone i ljudi se deru i grme ciklone i grme avioni i bruje mašine al sva ta buka stigne samo do niske visine iznad posljednjih oblaka još samo vjetar huji a još malo višlje više ništa ne bruji ne zuji vjetar ne bruje mašine sve upija jastuk svemirske tišine jer tamo vani izvan tog malog kruga vječno je carstvo svemirskog muka eksplodiraju zvijezde al ne ispuštaju zvuka projuri asteroid ali nema fijuka jednoga dana u budućnosti davnoj kad sva buka mine neće ostat ničeg osim ledne tišine kad entropija proguta i posljednji zvuk ostaće onaj početni a konačni muk. 2015 |
Cijele bijele i vrlo vrele plastične ležaljke bez ljudi leže prazne bulje dok sunce žeže u otok što leži preko puta i u kanal između njih i njega. Pitaju kad će proći ta žega. Otok, masivan i ne baš visok ko govedo leži sklupčanih nogu, pod podnevnim suncem ne baca sjenu, dok stijenama mljacka valovito more, odgovara dok preživa morsku pjenu: "Ne znam, meni je vazda dobro. Kad mi je vruće, more me hladi, kad mi je hladno more me grije, kad mi je suho more me vlaži, trbuh mi hladi kad kičma mi vrije." "I nama je isto ovako dobro! Mi obožavamo boga Sunce! Kroz trohej svoj silni zaglušljivi, kroz glasni zvučni teški jamb, mi vječno njemu sričemo vrijedno svoj srčani sunčev ditiramb" - sa silnih čvorova crne smrče svoj odgovor silni cvrčci cvrče. Šta se još čuje, osim valova i cvrčaka što pile mozak na dva? Tko klepeće rubovima suncobrana pod kojima nema nikoga, tko bubnja njihovim plohama, tko zvecka njihovim gajtanima? Maestral to silni uporno puše mada tim ne hladi baš nikoga on se jedini na žezi miče on jedini stvarno odgovor zna: "Još otpušem jedno dvjesto do tristo do petsto tisuća valova i skinem tristo galona pjene u smjeru ovog tu zaljeva; onda će tek ta žega uminut onda će tek se more smirit onda će vratiti svi kupači upalit motori pasara i brodića vratit se vlasnici pustih peškira i djeca što skaču sa molića. A dotad, bijele i vrlo vrele, plastične ležaljke lezite puste slušajte prazne dok sunce žeže moj koncert na ovim suncobranima pod kojima nema nikoga taj ritam klepetanja platnenih rubova bubnjanje ploha i zveckanje gajtana" 2015 |
Zbogom Laki uvjek cemo te se sjecati kao jednog od najdrazih i najcool i najboljih pasa sto smo ih znali. Za nas koji smo te znali ti si bio on par sa Mikijevim Plutonom, sa onim olinjalim starcem od Ive Gruden, i sa Titovim Reksom. Pouzdan i uvijek tu, stalozen i miran i cvrst Klif se mogao pouzdati da ce te naci tamo gdje te ostavio. Mirnoga, mudroga starca koji zna bolje nego da juri male macke. Da Hollywood snima film o tebi glumio bi te Anthony Hopkins. Svojim sjajnim primjerom takodjer si inspiracija nama ostalim muskarcima nevisoka rasta i pokazao si kako duzina nogu nije presudna za stvarnu velicinu i da je moguce sasvim to be short and be great! Siguran sam da u Psecem Raju sad slave jer Laki je tu o divnoj obitelji Marusic sad prica uzbudjeno psecim andjelima uvijek zednim prica o Ljubavi. Do vidjenja Laki Do vidjenja u Raju! Dopraticemo Klifa nekoliko nas na Rajski praznik Vjernosti kad se andjeli ljudi i pasa nalaze da se sjete starih dana uz hihot i lavez i pokoji baceni svjetleci Rajski stap. 2005 |
Upitala zaba labuda: - Zasto nosis bijelo? - Zato sto je velika svecanost u toku - odgovori labud, kruzeci po vodi u sve manjim krugovima. - Svecanost!? Gdje!? - ogledala se zaba zbunjeno oko sebe. 'Kako ja ne znam za to...?' - mislila je. - Ovdje. Svagdje. - odgovori labud izvukavsi glavu iz vode - Tu, gdje stojis - i opet pogleda nesto ispod vode. Zaba razrogaceno pogleda u blato oko svojih nogu. - Ooovdje?!? A otkad!? I do kad traje? - Od sad. Od uvijek. Za uvijek. - labud se zavrti oko sebe - Stalno je na pocetku! - Hm. A tko je sve pozvan na tu... svecanost? - upita zaba sumnjicavo. - Svi! Svi su pozvani! I sto je najljepse, svi su i dosli, i svi su prisutni! Samo to vecina ne zna... - odgovori labud odletjevsi. 1989 |
bas kao i ljetos i sada sam isao baciti zecje koze negdje kod sume sve sam stavio u sepet koze i iznutrice umotane u stare najlone nekoliko nogica sto je baka zaboravila pod ruzom kad je jutros klala u dvoristu i jednog cijelog malog zeca sto je nocas crko u zecinjaku bilo je vjerojatno bar tucet zecjih sapa pregrst srece u sepetu sepet na ledja, rukom preko ramena drzeci pa kroz bascu polako do puta za sumu oranice smrznute a kukuruzi posjeceni neonski mraz zadrzao se na sjevernoj strani svakog grumena trave, i panja smrznuta zemlja nece da mirise i cini se jos tisom nego ljeti ( a zapravo, zemlja ko zemlja, kao riba, nit muce nit krekece ) bas kao i ljetos kad se put pocne spustati izmedju polja prema sumi, pa postane jarak prolazim pored male sljive, ili divlje breskve, po zimi sve slicno izgledaju; tu sam ljetos cuo cudan upravo naucnofantasticni zuj u daljini ( mislio sam da se negdje leteci tanjur spusta ) za koji se ispostavilo da dolazi od roja musica pola metra od mene, u krosnji; samo sad nije bilo kukuruza pored stabla i nije tako hladno, ja imam kozuh i subaru smetliste je tu, na medji oranice i sume jedno od onih spontano nastalih, malo iza basci sadrzaj sepeta, taj zecji skart istresao sam odjednom u grmlje jedino sam ovog malog zeca izvadio rukom za usi, meke su i hladne izgleda kao pokisla krznena igracka bijel je i mali, ali tezak kao svaki les najprije sam ga stavio na oranicu, kao da je ziv da kao zbunjuje prolaznike pa sam odustao i šiknuo ga u šiprag u širokom luku kao rucnu bombu prije nego je pao zakacio je visoko spleteno trnje i prekrenuo se nekoliko puta prije nego je u grmlju zauvijek nestao za covjecanstvo nije mi se islo kuci mjerkao sam oranicu i zemlja mi nekako nije izgledala previse hladna ; legao sam medju brazde, pored sepeta : vidim samo ogromno nebo, malo polja naopacke, iza sebe i desno dolje, blijedo sunce, malo i mislim na davna, davna vremena kad su ljudi bili hrana zivotinjama a hiljadama kilometara, od mojih ledja na dalje pruza se iza mene planeta do uzarenog sredista 1989 |
sto sad vrijedi sto ja znam da je zivot samo san da nista vrijedno nije muke moje nit icije... ...kad u grudima mi gadna gvala uzarena bolna stoji bice mi razapinje i sazima mi svijest u nista sto vrijedi sto sam gledo Bozje lice cak i dvaput sto Ga vidjeh kako skriven smijulji nam se On u lice... ...kad na podu skvrcen pas zavijam na strasnu misao na tebe na moru s njim s tim majmunom birc sto ima jebacu mu mater, ocu najebo je on, da zna sto vrijedi sto vrijeme ne postoji sto Ovaj Tren je sve ceg ima sto svi smo jedno pa i ja i on taj majmun s plavim loknama... ...kad cvilim skvrcen zavijam u cosku pored stekera kad i kad zmirim vidim tebe s tim osrednjim pjesnikom jebacu mu mater, ocu najebo je on, da zna nek me Otac gleda naš ne marim sad za Njegov gnjev mada znam da previse ne podrzava nasilje kolko karme? godinu il dan? neka znatno krace zivim ako treba, bas me briga al sretniji umrecu kad ga ja patosiram jebacu mu mater, ocu najebo je on, da zna 2005 |
Ođe dođi, uđi Vođi. Uvuci se u onu rupu tu ćeš naći našu grupu. Ta ti rupa daje moć, stisni se da možeš proć. Tu je jako puno svita, tu je toplo, svi smo naši. Kad te neko nešto pita ti iz Vođe samo maši. Samo glavu mal' izvuci klimni njome pa uvuci. To će vazda biti dosta radnja je to dosta prosta. Nećeš navjek bit ovođe: svakom Vođi vrijeme dođe. Moćeš mirno ti izaći kad će Vođi vrijeme proći. Tad ćeš i ti moći reći: Manite me sumnjičenja! Ja sam samo isvršavo Dragog Vođe naređenja! Tad ćeš i ti moć govorit: Htjeli smo ga mi oborit! Te ga smaknut, te pokorit, te optužit, te zatvorit. Al nam izać nije dao, nije četri god'ne srao. Izać ne da, ne dopušta, šupak stiso pa ne pušta. (2013) . |
1989 |
Moje stvari: vec spakovane u kutije, vec poslate kamionom, vec stigle na odrediste. Stolovi: prazni i bijeli, sa gdjekojim cipsom i praznom flasom ostalom od oprostajnog tuluma. Police: ispraznjene do pred-pretposljednjeg papirica, bulje gluho u polumrak u kojem sutke sjedim. Kroz prozor: ovo malo svjetla s oblacnog neba, i mrvice zvukova iz druge ulice. Unutra: prostor polako tamni, prasina suti, tisina zuji. Ustajem i otvaram prozore u sobi i vrata od balkona u kuhinji da pustim jos jednom Amsterdam prostrujati kroz kucu. 2007 |
Dok letim prema tebi ljubomoran sam na pilota tamo naprijed u cockpitu jer premda ga slijedim vjerno i u stopu ostaje konstantno blize tebi nego ja I dok gledam kroz prozor u snijegom prekrivene Julijske Alpe mislim na skoru novu godinu kad cu te sa smijehom a s ljubavlju zatrpati grudama prije nego ti pustim da me, kao, savladas i srusis u mladi snijeg I dok jedem ovu suhu, bljedunjavu i hladnu avionsku hranu mastam o rumenom i socnom vrucem odresku tebe, o toplom obroku tvojih oblina na tanjuru tvoga kreveta uz salatu od zguzvanih plahti, u toplome sosu nasega znoja I od poletanja do spustanja, sve dok je dopustena upotreba elektronickih aparata pisem ovu pjesmu u moj ganc novi PDA e ne bih li ti ju poklonio uz poljubac Dok letim prema tebi pazljivo odrzavam stalnu razinu polusna, koja mi omogucava cesto zijevanje pomocu kojeg drzim usi nezacepljenima usprkos promjenama pritiska u putnickoj kabini pri uzlijetanju, slijetanju i turbulencijama... ...jer zelim cuti tvoj dah kad te zagrlim i stisnem kad sletim i dok ti budem ljubio uho i njeznu kozu oko njega ...jer zelim cuti trenje moje sijede brade od tvoj obraz, i mojih prstiju o njezne dlake na straznjoj strani tvog vrata ...jer zelim cuti ljeskanje nasih jezika dok se miluju, i tiho sudaranje nasih zubiju pri prvom poljupcu nakon sveg ovog vremena ...jer zelim cuti tihi tihi sustaj tvojih dugih trepavica kad sklopis oci ljubeci me dugo ljubeci me dugo i mokro 2006 |
On je prestao raditi u kozari zbog zdravlja pa je poceo prodavati knjige po firmama i prestao je piti, treci put. A njegova zena je umrla prije tocno sest godina. A njegova je kcer otisla htjela je u Svicarsku, da radi ali se udala u Mariboru i imala je komplikacija s trudnocom. A njegov je sin radio na brodu javljao se iz Brazila i Tajlanda a sad je u Belgiji, u zatvoru zgazio je nekog mesara, pijan, tudjim autom. A kad je on bio klinac jednom kad je bio sam u polju cuo je kako zemlja kaze nebu, debelim glasom Cesljaj me pred spavanje i kada se budim a nebo je zagrmjelo, izmedju oblaka Otkopcaj kosulju da ti gledam grudi a on je istog casa zbrisao kuci, uplasen i nikom nikad nije nista rekao a do veceri uopce nije pricao samo je otad izbjegavao to polje i isao okolo, kroz sumu. 1989 |
Tuzan sam, jer se tako neodredjeno sjecam vremena kad sam bio svemir. Osupnut sam jer sam zatekao sebe kako sam netko izmedju peci i kauca sa hladnim cajem na stolu s imenom i prezimenom i bojom kose. Zbunjen sam, jer cini mi se, nekako nejasno da sam zapravo netko kome je svemir tek kosulja ali ne znam tko. Nelagodno mi je jer tako malo znam o ovom bicu sto nikako da ispje caj tek ime, koje mozda nije ni pravo nekoliko nejasnih namjera i pokoju beznacajnu anegdotu; i jer me ne zanima on a prisiljen sam biti s njim. Ojadjen sam, jer osjecam svoje svemirstvovanje koje sam zaboravio u trenutku nepaznje negdje u sebi ali kao da mi stalno ostaje iza ledja kako god se okrenuo. Strah me je jer slutim da je to sve sad u njemu u ovome na tronoscu pored peci prokletom crvu sto mi je ukrao sjecanje i sad sam osudjen lutati njegovim zivotom trazeci ono sto mi oduvijek - i zauvijek - pripada. I porazen sam, jer uvidjam da cu se morati sprijateljiti s njim s tim nesimpaticnim strancem koji me nikad ne gleda u oci, cak ni kad se pred ogledalom brije, ili ceslja. 1989 |
Ma da, ma da, mislim si ja sve u svemu glup si ti prilicno. A ne kao ja. Ispruzio sam ja noge na stolicu preko puta i okrenuo ti desno uho neka te ono gleda s razumjevanjem, ako mu se da. Ja, ja gledam ljude sto prolaze i krosnje sto prolaze i zivot sto prolazi blago meni mislim si ja sto sam ovakva pjesnicka dusa. A ne kao ti. Slusam tvoje zalopojke i tvoje traceve i mislim si bas mi je drago sto nisam kao ti (a zapravo samo ne znam o kome to pricas) Da ti znas sta tek rade ljudi koje ja znam! Ali ne bi ti to shvatio nisi ti kao ja, pjesnicka dusa. Ah. Prolaze ljudi... 1989 |
Bog te pita koliko je u meni atoma sto miliona milijardi, ili dvjesto a ja ne znam ne sjecam se vise koji je moje staniste iz kojeg od njih se probija dim kroz elektronski omotac iz malog dimnjaka od kucice na atomskoj jezgri ja sam elektronski covjek neutronsko tijelo protonski um u atomima je zapravo mrak, mala noc u svakom, i velika izmedju njih tu zive subatomske sile a nitko ne zna sto su one one budu u tom mraku, vezu i razdvajaju mmmmmisterija to je, umu skrito um se time kao casom igra kotrlja dok ne razbije 1989 |
Nema vode u nasem bunaru i ne samo nasem, vrlo cudno jedna kuca ima pa jedna nema pa treca opet ima poludjele podzemne vode a i nadzemne ili je to otkad su uveli kanalizaciju, nema tome dugo a ja razmisljam mozda to nesto ne valja, nije u redu s ljudima nesto nestalo u njihovim glavama ili srcima, pa zbrisala voda iz bunara jedan kupio veliku cisternu vode pa stresao u bunar i nista a komsijin bunar odmah nadosao onaj prvi kaze to je moja voda nekad smo imali koliko hoces bilo i previse a sad moramo nositi od komsije cak i za pice bunari su odustali ili prkose a neki nisu, strajkbreheri nema vode a stari taman kupio sifon iz madjarske da pravi sodu a sad zavrnuo glavni ventil nema vode kaze, ajde kod komsije! 1989 |
Voda u bunaru ja na bunaru voda iz ampera ljeska se i prska kako se lanac trese i ruke tresu; prska po lancu po zidovima po cipelama i natrag u bunar pa odjekuje hladna voda po rukama sunce kao sije ali lazno hladan je zrak ali hladnija voda pa onda po stazi, isto prska pored ulaza u komsijin podrum jer ovo je komsijino dvoriste i komsijin bunar i komsijina hladna voda samo su ruke moje i moje cipele i ulica moja na koju onda izadjem danas je negdje sigurno praznik a niz ulicu prema jutarnjem suncu ide lokalni ludjak, u cizmama a ruke mu vise sa strane njega isto vode neke vode ali podzemne on ode negdje da pije rakije. 1989 |
Blizi se dvajzdeveti cuvajte se svinje primice se velika sarena kazaljka maloj crnoj Sporim teskim korakom napreduju oblaci ka jugu cuvajte se svinje ja vec cijepam stare kolce za paradajz to ce sutra loziti pod kazan i topiti mast vasu, ne svoju Prosle godine u ovo doba vec se zabio snijeg u zemlju cuvajte se svinje jucer me poslala stara da kupim deset metara debelih govedjih crijeva suhih a za tanka posluzice im ova sto vam danas krce U glavnim gradovima vrse pripreme za proslavu cuvajte se svinje Dan Republike vas je dan, stari je jucer odneo nozeve u Brod na ostrenje kod nekog tipa s posla Krmace, izaberite vec danas jedno svoje prase, najmilije il najmrze ono ce pozivjeti do Bozica ali ce ostati samo i bit ce mu hladno Moj brat ce doci sutra kombijem i donijeti lance cuvajte se svinje sunce je nisko nad jugom a komsijino veliko korito susi se naslonjeno na zid supe Spremite se svinje ispricajte danas zadnje svinjske viceve i recite svinjsko zbogom moja stara juri kroz kucu i ostavlja za sobom otvorena vrata trazi stare tepihe da ih prostre svuda da mozemo sutra u cizmama po kuci. 1989 |
Nu, vidju ti to! Javno mi pohvalilo blog, sto bi rekli Bosanci! Iliti, sto kazu Englezi, "casno spomenulo" ( honorable mention - pretpostavljam da je to ekvivalent ovoga sto mi dadose / izrekose ). Gospoda iz WSA Hrvatska su prepoznali kvalitetu ; ) Neka, i zasluzio je! Kad je dobar. Nije sto je moj ; ) Zahvalio bih dragoj publici na podrsci, organizatorima i ziriju na spomenuću, dragoj M. za inspiraciju za neke od najboljih uradaka, kao i ostalim dragim ljudima koji su bili inspiracija za ostale najbolje uratke ; ) I takodjer bih se izvinuo citateljima sto sam fakat usporio i prorijedio postove u zadnje vrijeme, ali razne okolnosti su me stigle s raznih strana, pa neko vrijeme imam znatno manje vremena nego prije. Ako Bog da, to ce proci, pa cemo se opet citati cesce nego sad... Do tad, pozdrav! p. |