Dok letim prema tebi
ljubomoran sam na pilota
tamo naprijed u cockpitu
jer premda ga slijedim
vjerno i u stopu
ostaje konstantno
blize tebi nego ja
I dok gledam kroz prozor
u snijegom prekrivene Julijske Alpe
mislim na skoru novu godinu
kad cu te sa smijehom a s ljubavlju
zatrpati grudama
prije nego ti pustim
da me, kao, savladas
i srusis u mladi snijeg
I dok jedem ovu suhu,
bljedunjavu i hladnu
avionsku hranu
mastam o rumenom i socnom
vrucem odresku tebe,
o toplom obroku tvojih oblina
na tanjuru tvoga kreveta
uz salatu od zguzvanih plahti,
u toplome sosu
nasega znoja
I od poletanja do spustanja,
sve dok je dopustena upotreba
elektronickih aparata
pisem ovu pjesmu u moj
ganc novi PDA
e ne bih li ti ju poklonio uz poljubac
Dok letim prema tebi
pazljivo odrzavam stalnu razinu polusna,
koja mi omogucava cesto zijevanje
pomocu kojeg drzim usi nezacepljenima
usprkos promjenama pritiska
u putnickoj kabini
pri uzlijetanju, slijetanju
i turbulencijama...
...jer zelim cuti tvoj dah
kad te zagrlim i stisnem kad sletim
i dok ti budem ljubio uho
i njeznu kozu oko njega
...jer zelim cuti trenje moje sijede brade
od tvoj obraz, i mojih prstiju
o njezne dlake na
straznjoj strani tvog vrata
...jer zelim cuti ljeskanje
nasih jezika dok se miluju,
i tiho sudaranje nasih zubiju
pri prvom poljupcu
nakon sveg ovog vremena
...jer zelim cuti tihi tihi sustaj
tvojih dugih trepavica
kad sklopis oci ljubeci me dugo
ljubeci me dugo i mokro