ožujak, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bas kao i ljetos i sada sam isao baciti zecje koze negdje kod sume sve sam stavio u sepet koze i iznutrice umotane u stare najlone nekoliko nogica sto je baka zaboravila pod ruzom kad je jutros klala u dvoristu i jednog cijelog malog zeca sto je nocas crko u zecinjaku bilo je vjerojatno bar tucet zecjih sapa pregrst srece u sepetu sepet na ledja, rukom preko ramena drzeci pa kroz bascu polako do puta za sumu oranice smrznute a kukuruzi posjeceni neonski mraz zadrzao se na sjevernoj strani svakog grumena trave, i panja smrznuta zemlja nece da mirise i cini se jos tisom nego ljeti ( a zapravo, zemlja ko zemlja, kao riba, nit muce nit krekece ) bas kao i ljetos kad se put pocne spustati izmedju polja prema sumi, pa postane jarak prolazim pored male sljive, ili divlje breskve, po zimi sve slicno izgledaju; tu sam ljetos cuo cudan upravo naucnofantasticni zuj u daljini ( mislio sam da se negdje leteci tanjur spusta ) za koji se ispostavilo da dolazi od roja musica pola metra od mene, u krosnji; samo sad nije bilo kukuruza pored stabla i nije tako hladno, ja imam kozuh i subaru smetliste je tu, na medji oranice i sume jedno od onih spontano nastalih, malo iza basci sadrzaj sepeta, taj zecji skart istresao sam odjednom u grmlje jedino sam ovog malog zeca izvadio rukom za usi, meke su i hladne izgleda kao pokisla krznena igracka bijel je i mali, ali tezak kao svaki les najprije sam ga stavio na oranicu, kao da je ziv da kao zbunjuje prolaznike pa sam odustao i šiknuo ga u šiprag u širokom luku kao rucnu bombu prije nego je pao zakacio je visoko spleteno trnje i prekrenuo se nekoliko puta prije nego je u grmlju zauvijek nestao za covjecanstvo nije mi se islo kuci mjerkao sam oranicu i zemlja mi nekako nije izgledala previse hladna ; legao sam medju brazde, pored sepeta : vidim samo ogromno nebo, malo polja naopacke, iza sebe i desno dolje, blijedo sunce, malo i mislim na davna, davna vremena kad su ljudi bili hrana zivotinjama a hiljadama kilometara, od mojih ledja na dalje pruza se iza mene planeta do uzarenog sredista 1989 |